Ako ustrajete u Mom nauku, upoznat ćete Istinu i Istina će vas – osloboditi! (Ivan 8:32)

Ovo mi je bila jedna od hit rečenica koje sam pročitao u Novom Zavjetu davnih dana kada sam došao do Isusa i okrenuo svoj život u jednom drugom pravcu (ovom o kojem vi danas čitate). Nastavljam sam ostavljati iza sebe motivaciju za građenjem istinske snažne vjere koja može pomaknuti svaku planinu, jer živimo u vremenu koje doista jako jako jako potrebuje takvu vjeru. Ljudi koji imaju toliko prisan odnos s Bogom, a opet su i podučeni u Istini je sve manji i manji i baš poput nekog čudesnog lijeka sve ih je teže pronaći. Baš sam komentirao s jednom novom prijateljicom dok smo čekali bus na stanici kako mi je život od kad Isusov Duh živi u meni postao baš poput Njegovog – čudesan! 

Zamisli, govorim i pokazujem na ispruženi dlan, da je ovdje sve što ti je potrebno da nekome potpuno promjeniš život. Zamisli da si uzela jedan, ili dva stiha iz Svetog Pisma i doista povjerovala u njih i oni su oživjeli!  

Oni koji vjeruju u Mene, polagat će ruke na bolesne i bolesni će ozdravljati. (Marko 16:17-18)

Ako kažete ovog gori da se digne i baci u more i u svom srcu ne sumnjate u to što ste rekli, već doista vjerujete da će se dogoditi to što ste rekli, dogodit će se točno to što ste rekli.  (Marko 11:23)

Nakon ovoga, samo treba početi govoriti u potpunom uvjerenju i ne sumnjati u svoje riječi i stvari će se početi događati. 

Jednom prilikom zvala me prijateljica koja je imala veliki problem s kičmom. Tri tjedna prije tog našeg razgovora ruke su joj odjednom utrnule i ostale takve cijelo vrijeme, te je za dva tri dana trebala ići na CT i vjerojatno na operaciju kičme. Imao sam već nekog iskustva s pomicanjem te planine i razumio da je to vjerojatno disk pritisnuo živce koje idu prema rukama, pa sam je pozvao da se u svom stanu odvoji u sobu gdje će imati mira i tišine da se možemo pomoliti. I sad zamislite scenu, ona u svom kvartu u svom stanu, a ja u svome kvartu na drugom kraju grada, molim. Ispružim ruku i zamislim da ju držim na njenim leđima od prilike gdje su lopatice. Zapovjedim kičmi da se ispravi u Isusovo Ime, da se svi kralješci i diskovi vrate na svoje mjesto i da se osjet vrati u ruke. Nakon možda dvije minute ona počne govoriti da se osjet u potpunosti vratio u ruke i da je kompletno izliječena! Zamislite vi to! Zar to nije čudesno! A trebala je ići na skupu operaciju! Meni su takve situacije toliko silne i motivirajuće da vam to ne mogu opisati, jer sam i prije nego sam upoznao Isusa htio pomagati ljudima koji su u patnji. 

Ne bojiš li se osude, pitala je moja nova prijateljica s autobusne stanice. Nije li te strah da te ljudi osude nakon što im ponudiš molitvu? Pa više i nije kao prije, iskreno sam rekao. Gledaj, u ovim rukama i ovom srcu ima nešto što može potpuno okrenuti bolest u zdravlje, ali isto tako ima i u kirurškom skalpelu i operacijskoj sali. Ako želiš radije ići pod nož, ne moram se ja pomoliti za tebe da te Isus ozdravi. To je tvoja odluka. Isto tako, sjetio sam se jedne situacije kad sam jednoj ženi ponudio molitvu za njezinu ruku u kojoj se upalio živac i ne može zbog toga raditi. Drsko me odbila, ali ja sam se samo nasmiješio i nastavio dalje svojim putem. 

Zapravo, sad kad malo razmišljam doista je nevjerojatno da bi te netko osudio kad mu ponudiš ozdravljenje od Isusa kroz molitvu. Besplatno. Jednostavno. Meni je to baš teško zamisliti. Ali dobro, tako je kako je, svakakvi su ljudi i svakakva su vremena.

Vjerujete svim srce, život je na taj način puno čudesniji. Za vas i za one kojima ćete pomoći!

Frano

Ovo je deveta objava u seriji Borba za vjeru, a ostale možete pročitati na linkovima:

1 – Smisao nevolje

2 – Odvažnost

3 – Uporište za odluku

4 – Da li se uzdamo u naše snage

5 – Dan provjere, dan zli

6 – Gorak poraz na domaćem terenu

7 – Sumnja je neprijatelj vjere

8 – Kako pronaći motivaciju za vjerovanje