Vjera nije nešto što je čovjeku nepoznato. On ju relativno često koristi kada želi da se dogodi nešto što još nije i ako je odlučan u tome da se to ostvari, onda njegova vjera to i materijalizira. Primjerice, knjiga „Tajna” govori o takvoj vjeri, ili drugim riječima snazi volje. Jer o tome se zapravo radi, usmjerenoj snazi ljudske volje koja s vremenom materijalizira ono što je u duhu poželjela.
Davnih dana prije nego sam upoznao Krista čitao sam tu knjigu, no tada mi ni jedan puta nije palo na pamet da bi tu „tajnu” mogao koristiti za pomoć drugima oko sebe. Tek nekoliko godina kasnije kada sam već bio u Kristu došli smo do vjere koja može pomaknuti planine i taj nauk me toliko oduševio, jer je otključao mogućnosti za mnogo mnogo više. No, za razliku od nekoliko godina ranije, moji motivi su sada već bili čišći i plemenitiji i u sebi sam promatrao kako želim iskoristiti tu vjeru kako bi mogao pomoći drugima oko sebe. Jedan drugi motiv je punio moje nastojanje, a taj motiv je bila ljubav prema bližnjima oko mene koji pate. Drugim riječima, milosrđe. I baš sam u razgovoru za Radio Jazzbina s mojom vrlo dragom prijateljicom Sandrom došao do te teme.. milosrđa koje ti daje motivaciju da gradiš tu nepokolebljivu vjeru koja je u stanju otkloniti svako stanje i promijeniti sve okolnosti. Jednostavno pustiš patnji drugog ljudskog bića da govori tvome srcu i onda uzmeš taj teret koji osjećaš i dođeš pred Isusa i kažeš: molim Te, nauči me vjerovati, jer ja im želim svima pomoći.
Mjeseci koji su uslijedili nakon spoznaje da vjerom možemo pomaknuti planine bili su puni oduševljenja i dječje nevinog entuzijazma. Svugdje oko sebe vidjeli smo prilike za djelovanje vjere. Problemi poput ukočene kralježnice, izmaknutih diskova, bolova u zglobovima, skraćenih nogu i slično bili su na našem tjednom meniju i rješavali smo ih bez problema. Sjećam se jednom prilikom dok sam nosio gotov album mladencima kako smo se kod njih doma dotaknuli te teme i on mi je rekao kako cijeli život ima jednu nogu kraću od druge i da mora sve hlače nositi kod krojačice na skraćivanje za nekih dva centimetra. „Pa, hoćeš da kažem toj nozi (planini) da se izravna s drugom pa da ti taj problem riješimo?” Nekoliko trenutaka kasnije on je sjedio, a ja sam ga držao za noge i dogodilo se točno to što sam i rekao da se ima zbiti. Ustao je i nije se mogao prestati čuditi kako drugačije hoda, a noge su mu potpuno jednake dužine! Smijeh se probio kroz prostoriju, jer smo shvatili što se dogodilo, ali i što će se sad morati dogoditi – mora sve hlače odnijeti ponovo kod krojačice!
Jednom sam bio u posjeti svojoj rodbini u Gorskom kotaru i tako im u nadahnuću govorio o svemu što Isus radi u našem životu, a oni su me u nevjerici gledali. Nakon što sam im objasnio kako nisam ja taj koji iscjeljuje, već Isus, ponudio sam im da se pomolim za njihove tegobe. Najveći nevjernik u sobi rekao je da je prije puno godina slomio nogu i da je sada koji centimetar kraća što se vidi kada hoda, a druga osoba imala je na srednjem prstu u stopalu prekinuti živac, jer joj je cjepanica pala na nogu prije više godina. Da skratim, na opće čuđenje, osjet i cirkulacija u prstu se potpuno vratila, a noga se poravnala s drugom i tegobe su nestale. Treća osoba imala je još od poroda preko 35 godina pomaknuti disk u kralježnici, što bi joj uzrokovalo velike bolove u križima. Jedno polaganje ruku u vjeri i zapovijedanje disku da se vrati na mjesto riješili su taj problem i bolovi su nestali, a ona se mogla sagibati i kretati kao nikad prije!
No, došle su situacije koje se nisu uspjele otkloniti unatoč svim naporima koje smo uložili. Odjednom Isus me susreo s ljudima koji boluju od raka i moj početnički zanos u vjeri nije bio dovoljan da im pomogne. Koliko god da sam molio, jednostavno je rak bio jači i uzimao je život za životom. Česte posjete bolnicama, molitve kraj kreveta, molitve za obitelji i najbliže su ispunile jedan period mog života i nova razina tereta stavila je težinu na moje srce. Gledati čovjeka kako odlazi, kako rak jede njegovo zdravlje dok ga u konačnosti potpuno ne uzme slamala je moje srce. Odjednom stajali smo ispred planine koju se činilo da je nemoguće pomaknuti i ja sam ustuknuo dok je Apostol nastavio graditi dalje. On nije prihvatio ne kao odgovor, bio je uvjeren da ako nastavi graditi dalje da će se u jednom momentu probiti na višu razinu i ta planina će morati slušati njegovo srce!
I točno tako je i bilo. Dok sam se ja zadržao relativno na istoj razini, on je gradio snažnu vjeru, proučavao brojne druge uspješne sluge Božje koji su ostavili iza sebe upute za gradnju. Sati i sati, mjeseci za mjesecima i nekoliko godina kasnije probio se na višu razinu i sada tumori nestaju zbog njegove molitve. Sada mu dolaze ljudi s metastazama i tumorima koji se ne mogu operirati, a on samo kroz dvije tri rečenice pomakne te planine. Često ljudi nisu s njim u prostoriji dok se on moli i pošalje im glasovnu poruku s snimkom molitve i oni ozdrave. Neki ljudi nisu ni znali da se za njih netko moli, već je molitvu tražio netko od njihove rodbine. Čudesno!
Nedavni događaj s Pavlom me pošteno ošamario i protresao do dubine duše. Izmjerio me od glave do pete i ispao sam prekratak za taj zadatak. Spoznao sam da sam prije nekoliko godina stao pred planinom i posustao, umjesto da sam nastavio graditi i ulagati u svoju vjeru. Duboko sam se pokajao za to i pustio da mi teret situacije pomogne pronaći bolje motive – želim biti taj koji će spustiti Nebo za one kojima su ruke vjere prekratke.
No, da bi postigao tu vjeru, moram nastaviti točno tamo gdje sam stao. Upijati Riječ Božju koja govori o tome da je nama sve to moguće u Isusovo ime, odustajati od svojim vlastitih želja koje ne vode u tom pravcu kako bi otvorio prostor za pravu vjeru, te prakticirati svjesnost da je On koji živi u meni i Njemu je SVE moguće.
Postoji divan citat iz knjižice „Vjera oživljena kroz Ljubav” na strani 39 koji kaže:
„Ljubav čini vjeru živom i vi do te Ljubavi možete doći tako što ćete se odricati onoga što je vama drago i time usrećiti vaše bližnje koji su u potrebi, a dok se odričete vi ćete zauzvrat primati nešto neizmjerno vrijedno.. snažnu vjeru koja vam više ne dopušta sumnjati u Moju Ljubav, Moju Mudrost i Moju Svemoć.”
Isus se dobro pobrinuo da osjetim taj trenutak na vagi. S jedne strane stvari koje me vesele, a s druge strane moji bližnji koji pate. Sada dajem sve od sebe da ulažem vrijeme na vašu stranu vage. Ako to znači odrezati neke stvari koje me vesele (a koje ne vode nikamo) onda će se to odrezati. Štogod ja žrtvujem od sebe radi patnje drugih oko mene, više će me sjediniti s Njime, a On u meni će onda dati snažnu vjeru u Njegovu Ljubav i Svemoć koja može pomaknuti sve probleme!
Toliko za danas..
Ovo je osma objava u seriji Borba za vjeru a ostale možete pročitati na linkovima niže. Knjižicu „Vjera oživljena kroz Ljubav” možete skinuti u našoj Čitaonici, ili besplatno naručiti, pa vam je pošaljemo na kućnu adresu.
4 – Da li se uzdamo u naše snage
6 – Gorak poraz na domaćem terenu
7 – Sumnja je neprijatelj vjere
Vaš
Frano
P.S. Jel vama možda treba molitva? Pišite nam na bokun@bokun-neba.com i molit ćemo Tereza i ja za vas.
