Puno smo naučili u zadnjih tri tjedna od kad nas je pogodila situacija s našim Pavlom. Trebalo je dobrih 10 dana da se prašina slegne i da počnemo uočavati gdje smo sve napravili propuste s našom vjerom koja u tom trenutku nije uspjela prisvojiti blagoslove.

Ne mogu vam opisati težinu tog trenutka kada te kušnja razdire do dubine srca i iz tebe isplivaju neke stvari kojih nisi bio svjestan sve dok prava okolnost nije aktivirala ono što stoji zakopano u dubini tvoga bića.

Uzeli smo svaki dan vrijeme da slušamo Seminare i pažljivo sagledavamo našu situaciju na Svijetlu Riječi Božje i došli smo do zaključka da imamo unutar naših redova postavljene neprijatelje naše vjere. Neprijatelje u kući? Da, i to zakopane u dubini srca. Elementi pale prirode koji se aktiviraju tek kada dođu određene situacije, ovdje kada je naše dijete bilo ugroženo.

Pitanja su izlazila iz naših usta, a mi smo uzeli slobodu da ih izvadimo van na svijetlo takve kakve jesu bez ikakvog suzdržavanja. Jednostavno smo odlučili podvući crtu i vidjeti koliki je konto na računu. Ne mogu reći da nismo imali vjere, jer vjere smo imali čim smo nešto činili u skladu s njom, no imali smo i sumnje, a baš smo kroz Seminare naučili da možeš imati i vjere i sumnje. To je velika spoznaja. Neki puta nije problem vjere, nego sumnje koja dođe za njom i sruši nam vjeru.

Sumnja je ubila vjeru

Lakše ću vam to objasniti na poznatom primjeru Petra kojeg je Isus pozvao da dođe k njemu po uzburkanom moru.

Matej 14:

24 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana  valovima. Bijaše protivan vjetar. 

25 O četvrtoj noćnoj straži  dođe on k njima hodeći po moru. 

26 A učenici ugledavši ga kako  hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. 

27 Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” 

28 Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi  da dođem k tebi po vodi!” 

29 A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe  s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 

30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” 

31 Isus  odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si  posumnjao?” 

32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 

Vidite, ne možemo reći da Petar nije imao vjere, jer Petar je zakoračio i hodao po vodi! No, u nekom momentu je proradio njegov prirodni racionalni um i pomislio kako je nemoguće za čovjeka da hoda po vodi i u tom momentu je potonuo. Isus mu je još i rekao „Zašto si posumnjao, malovjerni?” Stoga, sumnja je ubila vjeru koju je Petar imao.

Tako je isto bio slučaj i kod nas. Ne možemo reći da nismo imali vjere, jer vjere smo imali kad smo nastojali  riješiti stvar molitvom i prisvojiti blagoslov iscjeljenja, no nakon nekoliko trenutaka kad se molitva očigledno nije probijala, a stanje se nije poboljšavalo, aktivirala se sumnja i uništila vjeru kojoj je možda trebalo još malo da se probije.

Ovo su ekstremne situacije i da vam budem iskren to je i prilika za praksu svega što ste spoznali, ali i situacija kada treba dobro procijeniti da li u tom trenutku imate vjere da se probijete, ili trebate posegnuti za drugim rješenjem. Pogotovo jer se ne radi o vašem životu, nego životu nekoga tko vam je povjeren. Mislim da ne moram dalje ovo objašnjavati. Najpametnije i najbolje je graditi vjeru na malim stvarima u relativno sigurnim uvjetima, no svatko će se složiti sa mnom kad kažem da je nemoguće predvidjeti što će ti život donijeti.

No, na primjeru ove naše situacije i Petra koji je hodao morem, pa potonuo u sumnji, možemo naučiti kako je sumnja veliki neprijatelj naše vjere. Možemo sumnju zamisliti kao protuuteg na vagi naše vjere. Ako još malo promišljate o sumnji ona stalno operira u domeni onoga što se našem prirodnom umu čini da je, ili nije moguće i tu dolazimo u sraz sa svim informacijama koje smo čuli i ubrali u svijetu oko sebe. Naš prirodni um sve to uzima u obzir kada nastoji proračunati što je moguće a što nije.

“Sve je moguće onome koji vjeruje!” (Mk 9:23)

S druge strane Riječ nam kaže da je SVE moguće onome koji vjeruje. Zamislite na trenutak da su te riječi doista istinite. Jednostavno da nam je sve moguće. Meni je to jedna od najviše motivirajućih rečenica za naučiti kako vjerovati, jer ako naučim kako vjerovati onda mogu doista SVE. Ako ništa onda bi mogao sve što je mogao Isus, a i to je science fiction za moj prirodni um. Već sama ta pomisao da činim takva velika čuda meni izbacuje sve osigurače, no to je samo pokazatelj koliko se čvrsto držim za ono što ja percipiram da je moguće.

Stoga, na nama je sada dok je faza mira raditi na svakoj toj sumnji i odlučno je pobijediti s Riječju Božjom. Sveti Pavao to još naziva „obnoviti naš prirodni um i dovesti svaku misao do pokornosti Kristu”. Drugim riječima, moramo reprogramirati našu svijest u to da nam je SVE moguće, jer sada imamo u sebi Krista kojemu je doista SVE moguće.

Za to reprogramiranje je potrebno vrijeme i energija i posvećenost, a ja se nadam da ga vi imate ispred sebe, jer kako se vremena naglo mijenjaju, sve je veća (ako ne i hitna) potreba da naučimo vjerovati i prisvojimo ono što se prirodnom čovjeku čini nemoguće.

Ako vam je potrebna molitva, jer još niste stigli razviti vjeru da sami prisvojite blagoslove, možete nam pisati na bokun@bokun-neba.com a mi ćemo vam odgovoriti s našom molitvom.

U idućem nastavku vam pišem o tome što je uzrok svake sumnje i kako znati da li doista vjerujete.

Držte mi se za Isusa i sve će biti dobro.

Vaš

Frano

Ovo je sedma u seriji objava na temu Bitka za vjeru, a ostale možete pročitati kroz niže navedene linkove.

1 – Smisao nevolje

2 – Odvažnost

3 – Uporište za odluku

4 – Da li se uzdamo u naše snage

5 – Dan provjere, dan zli

6 – Gorak poraz na domaćem terenu