Živo se sjećam kad sam prije neke tri godine čitajući Knjigu o Jošui odlučila postati jednako tako hrabra i odvažna.
„Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.”
Nisam razmišljala tada da će se ta odvažnost i hrabrost tesati u teškim situacijama, no još važnije u trenucima mira odvajanjem vremena za učenje o vjeri i razvijanju prisnog kontakta s Ocem.
Kako nisam savjesno odvajala dovoljno vremena za pripremu u miru i zaobilazila male prilike većinu svojih lekcija istesala sam u teškim situacijama. Kako znam da nisam odvajala dovoljno vremena? Pa zato što sada, kada su me okolnosti trenutne situacije dobrano „stisnule” vidim koliko sam spremnija puno više vremena odvojiti nego prije. Kako znam da sam zaobilazila dio prepreka? Pa zato što jesam, izmaknula sam se u situacijama kada bi, da sam samo malo „stisnula zube”, izmolila potrebnu snagu i mogla narasti u vjeri još više.
Zadnje tri godine naredalo se teških situacija. Davno sam se prestala pitati „Zašto baš meni?” Dobro znam zašto baš meni. Prestala sam se i pitati „Koliko još”. Znam koliko još. Znam i kako.
Vi doduše čujete Moju Riječ, i time možete znati što je Moja volja, isto tako, voljni ste služiti Mi i truditi se oko širenja Moje Riječi …. također živite svjesno, i trudite se dostići viša stanja duha …. trudite se isto i živjeti u Ljubavi, i često se u mislima spajate sa Mnom, međutim jedno vam još nedostaje: neograničeno povjerenje u Moju pomoć u svakoj nevolji tijela i duše. Međutim, baš to povjerenje tek i jest obilježje Moje djece, koja dolaze Ocu i pred Njega iznose (predaju Mu) svoje nevolje i potrebe, s vjerom u Moju sigurnu pomoć. Ni najmanja sumnja ne smije se javiti u vama, morate se ‘unijeti’ u Ljubav vašeg Oca i Stvoritelja, i vašeg Održavatelja, (Ljubav koju On ‘ima’) prema Svojim stvorenjima.
Jednom kad se ovako oči u oči suočiš s neprijateljem, kad mu dopustiš da ti se zbog tvojih slabosti toliko približi da uđe u kuću i napravi veliki nered jasno vidiš svoj nivo povjerenja u Ljubav Oca i Stvoritelja. I onda više ne pitaš zašto, već se posramiš, pokaješ, zamoliš za snagu i, u zahvalnosti za sve što si već postigao, nastaviš još smjernije dalje.
Trenutno prolazimo kroz jednu takvu tešku situaciju, vjerojatno najzahtjevniju do sada. No, svjesnost o tome da Otac ima Božanski plan za naš život i da uređuje okolnosti našeg života sukladno našoj kvaliteti kako bi ostvarili svoju svrhu na Zemlji daje mi potrebnu jasnoću i sigurnost. A obećanje da nam je s ovom zahtjevnom situacijom osigurao i sva potrebna sredstva pomoći za ostvarenje cilja donosi nadnaravan mir i voljnost upoznati više Njegova sredstva pomoći..
Kad sam ovako stisnuta okolnostima spontano dolazi do većeg predanja, a sve ostalo što mi krade vrijeme sada samo od sebe gubi na važnosti.
Trenutno ne vidim korak naprijed prema izlazu iz ove situacije. Znam jedino da je On vjeran i da je moja vjera u Njegovu vjernost potencijalno moj najveći štit i obrana, te da ću, uspijem li kroz Riječ i molitvu Njega zaista učiniti svojom čvrstom utvrdom, sav strah zamijeniti povjerenjem i sigurnošću.
Strah je snažan i opaki neprijatelj i moja najveća slabost. Vidim to jasno u ovoj situaciji. Sloboda od tog osjećaja, neograničeno povjerenje u Očevu pomoć i zaštitu zato spontano postaje moja najveća potraga.
U povjerenju da moj Otac zna što radi, koračam naprijed korak po korak, trudeći se ne razmišljati toliko o okolnostima već snažeći svoju vjeru znajući da jedino tako mogu stvoriti uvjete po kojima će On moći čudesno intervenirati u naše trenutne okolnosti.
Seminar „Naučite vjerovati” moj je način snaženja vjere, otkrivanja svih Očevih obećanja i načina kako ih prisvojiti. Knjižica „Oče naš” moj je način „unošenja” u ljubav mog nebeskog Oca i snaženja prisnog kontakta s Njime.
Bit će ovo jedna velika pobjeda Ljubavi.
Grlim vas snažno, snažno.
Tereza
P.S. Frano piše o ovoj situaciji iz svoje perspektive u Borba za vjeru… ovdje je njegov zadnji nastavak Gorak poraz na domaćem terenu