Odnedavno mlijeko naručujemo iz jednog malog OPG-a. Jednom tjedno stiže nam sirovo mlijeko koje s djecom onda prokuhavam i spremam natrag u boce. Primijetila sam da kada domaće mlijeko stigne kod nas u ovako ograničenoj količini da djeca prema njemu razvijaju puno “zdraviji” odnos. Prošlog četvrta u kuhinji smo stvorili priličan nered kako nismo uspjeli pronaći lijevak odgovarajuće veličine. Mlijeka je bilo po štednjaku, sudoperu i podu. Promatrajući me tako nespretnu, a znajući da mlijeka ima dovoljno samo do sljedećeg četvrtka i da bi djeca nastavim li tako mogla ostati bez svog omiljenog napitka od pira, naš Pavle me prilično zabrinuto, ali ipak obazrivo uputio da budem pažljivija. Bilo mi je to baš simpatično i potvrda nečeg o čemu razmišljam često.

Kao roditelji čeznemo usaditi djetetu vrijednosti poput zahvalnosti, skromnosti i umjerenosti, no zapravo su nam životi uređeni tako da ne pogoduju spontanom razvoju ovih vrijednosti. Teško je kod djeteta razviti osjećaj za proliveno mlijeko, ako zna da roditelji imaju dovoljno novaca da istog trena kupe novo. Teško je razviti umjerenost i osjećaj za drugog i da će nalije li više mlijeka nego mu pripada, zakinuti drugog, ako je mlijeko uvijek dostupno u obližnjem dućanu. Razumjet će te da nije stvar u mlijeku i da se u većini slučajeva može kupiti još mlijeka. Stvar je u dječjem srcu koje se kroz ovakve prilike vježba vrlinama toliko potrebnim na našem putu sazrijevanja. Prilike u kojima kod djeteta razvijamo osjećaj za drugoga. Da promatra bližnjeg i aktivno mu želi dobro. Ako pažljivo promatrate vidjet će te da je obiteljski život prepun ovakvih trenutaka, poučljivih trenutaka, pravih malih dragulja s obzirom na potencijal koji kriju u sebi.

Do sljedeće zgode šaljemo vam mnoštvo zagrljaja i potičemo da probate topli napitak od pira ako već niste. 🙂

Tereza