Prije nekih mjesec dana, okrenuli smo novi list vezano uz prehrambene navike naše obitelji. Nedavna situacija s našim Pavlom navela me da još ozbiljnije razmislim koliko zapravo brinem o kvaliteti onog što unosimo u tijelo, svjesna da je na meni odgovornost da u njegovom tijelu stvorim uvjete koje će mu pomoći da se obnovi, osnaži i najbolje moguće surađuje s iscjeljenjem kojeg prisvajamo u vjeri. Iskreno nisam znala otkud krenuti.

Danas kada nam je dostupno toliko različitih, često vrlo kontradiktornih saznanja o prehrani, vrlo se je lako pogubiti u svemu. Potajno sam čeznula sa Božanskim vođenjem po ovom pitanju, preporukama koje će moje srce prepoznati kao istinite, gdje će se moći umiriti  i gdje će svaka moja daljnja potraga  za nekim još novim saznanjima u povjerenju utihnuti.

Knjiga  Sv. Hildegarda i hrana kao lijek kao i nova prijateljica Katarina  čudesno su me susrele na ovom putu. Katarina je toliko nesebično podjelila sa mnom svoje iskustvo i bila mi stvarno velika podrška u procesu, a saznanja o  prehrani usklađenoj s Božjom voljom za naš život, duboko su promijenila moj način gledanja na hranu. Hildegardina kuhinja nudi raznoliku i bogatu prehranu čiji su glavni sastojci pir, voće i povrće uz dodatak mesa, jaja i mliječnih proizvoda. Glavna promjena u mom dosadašnjem shvaćanju pojma pravilne prehrane je da „zdravo“ nije određeno  analitičkim podaci o vitaminima i elementima u tragovima, a još manje brojem kalorija, nego ljekovitom vrijednošću koje pojedine namirnice imaju za čovjeka. Ljekovitim svojstvima koje je naš Nebeski otac u svojoj najvećoj ljubavi i mudrosti utkao u svoje stvaranje da nas zaštiti.

To što nam je toliko vrsta hrane dostupno zbog razvoja trgovine i „razvoja“ prehrambene industrije danas, ne znači da je sve dobro za nas. Štoviše većina stvari dostupnih na policama dućana ne samo da nije nutritivno hranjiva i ne koristi našem organizmu već mu i šteti.

Zapadno društvo tako koristi svoje materijalno bogatstvo da bi unosilo u sebe daleko više hrane nego što mu je potrebno i razboljelo se, a ostatak svoje imovine troši na liječenje i zdravstveni sustav koji teškom mukom pokušava vratiti njihovo izgubljeno zdravlje. Naše društvo usmjereno na postignuća doslovno se uboja radom, a život juri mimo nas. Mnogi ljudi umiru, a da zapravo nisu ni živjeli. Rad i posljedice rada nisu u ravnoteži, pa se i samo slobodno vrijeme izopačuje u stres. Da bi istinski živio, čovjeku je potrebna duhovna inteligencija koja mu omogućuje da razmišlja o smislu i cilju života.

Wighard Strehlow

Kako se moj pogled prema hrani mijenja i više usklađuje s Božanskom voljom za naš život, tako djecu sve više  u svakodnevnim razgovorima upućujem da kritički razmišljaju o hrani, da na hranu gledaju kao „gorivo“ potrebno njihovom tijelu za život. U našim razgovorima znam ih upitati „Zašto želiš unijeti u svoj organizam nešto za što znaš da će ga oslabiti, za što će tijelo morati ulagati dodatan napor i što će mu u konačnici naštetiti?“ Nakon toga ponudim im ukusnu i hranjivu alternativu.

Odluka za ovako nešto mora doći iznutra. Povjerenje u ispravnu odluku mora prethoditi praktičnoj primjeni. Meni je važno da Očev blagoslov počiva na mojim odlukama. Jednom kad u srcu osjetim njegov blagoslov očekujem preobilje milosti i snagu kojom će mi biti potrebno da ono što sam u srcu osjetila kao dio Njegove Božanske volje uspijem i primijeniti. Nakon toga „dobronamjerni“ komentari sa strane poput  „Pa to su samo djeca, ne smiješ im to oduzeti“, ne pikaju više u onu meni „bolnu“ točku gdje ću ih ja kao roditelj zakinuti za nešto.

Istina to su samo djeca, no to su Božja djeca, meni dana na čuvanje i brigu i zaslužuju samo najbolje, da su u tijelu dobro kao i tijelu i da žive sretnim, zdravim i vitalnim životom.

I hvala ti Isuse moj, što se plodovi našeg cijelog nastojanja, vidljivi već sada i što pred sobom imamo male mudre glavice, koje znaju razmišljati , donositi svoje zaključke i koje imaju povjerenja u mene i Franu i što u nama vide predstavnike Očeve volju u njihovom životu. Djeca u sebi kriju neslućeni potencijal i mi imamo priliku izgraditi ih već sada u velike i snažne male ljude.

Uz puno razgovora i molitve, osjećam da smo nakon mnogo godina i ovaj dio našeg obiteljskog života vratili u „božanski“ red. Osjećaj da ne moram više mudrovati oko prehrane, priprema jednostavnih obroka koje ne zahtijevaju puno vremena, te jednostavan princip nabave s mene su skinuli teret koji sam godinama nosila.

Nezasluženi i neočekivani dar u ovom našem procesu i najveća pobjeda je zasigurno naša mala izbirljivica, koja je nakon naše molitve prije desetak dana jednostavno prestala prigovarati za stolom. Moram priznati da se svi još navikavamo na ovo stanje i zahvaljujemo Isusu na ovoj intervenciji u njen život. Tko bi rekao da će sada kada ima razloga za prigovaranje više nego prije, ona prestati prigovarati?  Dobri naš Isus, uvijek daje i više nego što molimo i očekujemo dok god našu kuću životu gradimo u Njemu, na Njegovoj Riječi.

U sljedećoj objavi čitajte o tome kako mi je ova jednostavnost pomogla u tome da nakon puno godina naš sustav nabave i kuhanja napokon profunkcionira i kako sam,  slijedeći ove principe, napokon uspjela kreirati izbalansirane obroke za čiju je pripremu potrebno puno manje vremena.

Budite mi blagoslovljeni. Recept za pirovu kašu i poticaji kako obiteljske obroke učiniti mjestom kritičkog razmišljanja o hrani čeka vas pod aktivnostima za djecu.

Do sljedećeg puta, grlim snažno i stojim na raspolaganju za svu podršku i pomoć na ovom putu.

O pirovoj kaši brizi za vlastito tijelo