Zašto je važno naučiti VJEROVATI kako bi mogli pomoći

Zamislite da možete naučiti pomaknuti planinu svojom vjerom?

Ako imate vjere kao ovo gorušičino sjeme, zaista kažem vam, moći ćete reći ovoj planini da se digne i baci u more i poslušat će vas!”

Marko 11:22

Kad sam ovo prvi puta čuo prije nekih 12 godina imao sam osjećaj da će mi glava otpasti s ramena od oduševljenja. Koje to silne mogućnosti otvara! Ovo može sve promijeniti! Zamisli da možeš molitvom intervenirati u okolnosti i one se izmjene, samo zato jer si vjerom izrekao što želiš da bude!

Već sam ranije pisao jednu seriju objava Borba za vjeru koju možete pročitati na blogu i ući više u ovu temu, no danas vam s velikim guštom dijelim jednu priču gdje se pomaknula jedna planina u životu cijele obitelji. Ima jedna divna žena Petra koja nas redovito čita ovdje na Bokun Neba blogu i s kojom već drugu godinu dočekujem naše curice ispred škole nakon nastave.
Jednog dana sreli smo se ispred škole i već nakon dvije rečenice njoj su krenule suze dok je pričala kako joj starija kćer već mjesecima ne ide u školu radi jakih bolova u trbuhu, kako trpi zbog propuštene nastave i jednostavno doma vene. Joj kako mi se srce stislo jer sam mogao suosjećati, no nije se obeshrabrilo, jer zna čije Ime mogu zazvati i Tko može riješiti svaki problem, samo ako vjerujemo.

Tu večer, nakon naše večernje molitve za ukućane i našu malu misiju Bokun Neba, ušli smo u molitvu za njihovu obitelj, uvjereni kako će Isus sad vrlo rado intervenirati kad Mu našom vjerom damo otvorene ruke. Snimili smo glasovnu poruku i poslali na slušanje.
Nekoliko dana kasnije sretnemo u kvartu i vidim mala Marta je skroz OK, nasmijana, no kad mi je Petra rekla kako je sve krenulo na bolje nakon naše molitve, bio sam van sebe od sreće.

Evo i njezine strane priče:

Moja djevojčica od 14 godina mjesecima je trpjela nesnosne bolove u području trbuha i samim time izostajala s nastave i svih aktivnosti. Naravno da smo kucali od vrata do vrata i obilazili liječnike u nadi da će netko nešto otkriti i dati nam lijek.. Međutim nije bilo tako .. svi nalazi su bili uredni a nju je nešto mučilo. Krenula je na psihoterapiju kod jedne divne gospođe a ja sam se
jedan dan ispred škole pojadala Frani da sam očajna. Doslovno sam mu se raspala na 1000 komadića jer sam bila tad već baš pred zidom. Noćima ne spavamo .. djetetu nije dobro.. Nitko ne zna sto mu je ..ne možeš joj pomoći.. gledaš ju jadnu takvu tužnu u bolovima
Meni je dragi Bog tad poslao Franu ( i Šimuna ❤️)
Frano me tako bratski dočekao i primio.. 

“Hoćeš da se Tereza i ja pomolimo za nju ..za vas ..Hoćeš doći do nas …?”

Marta je tih mjeseci spavala sa mnom, jer mi nije bilo normalno da dijete spava u sobi do nas u bolovima. Mi bismo se navečer uvijek molile i družile, no tu večer smo dobili glasovnu porukicu od Frane u kojoj je bila molitva koju su on i Tereza molili.. Nakon te večeri, kad su se oni pomolili za nas obje, sve je krenulo na bolje. Dijete je procvjetalo u svakom smislu!
Hvala Isusu i mojim Ožboltima!

 

A sad nam vi recite, imate li vi neku planinu koju ne može pomaknuti? Možda Tereza i ja možemo zajedno pogurati. Javite nam se porukicom, ili pošaljite mail. Rado ćemo pomoći!

Frano

1
(Visited 33 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *