Okružena Riječju – Primjena i kartice

Kada si tužan, depresivan, bolestan, u financijskoj krizi, u toksičnoj vezi/braku, nezadovoljan svojim životom, kada ne vidiš svjetlo na kraju tunela onda je to upravo prilika da pružiš svom Ocu, koji te neizmjerno voli priliku da ti pokaže Svoju svemoć, priliku da ti pokaže da neće iznevjeriti tvoje povjerenje. On povjerenje Svoga djeteta budno pazi i nagrađuje na načine koji su nama nezamislivi. Meni je bilo nezamislivo da ću osjećati radost i ispunjenje kroz svoju ulogu supruge i majke koja je doma, jer sam dotada čeznula za tim da radim i ostvarim se kroz svoj posao. Suprug je strahovao da nikada neće izaći iz mraka u kojem je bio zaglavljen, a sada uživa u novom životu, zahvalan, jer ga je Isus izbavio iz tame i doveo na svjetlo. Bilo nam je nemoguće uopće zamisliti da ćemo uživati u svom braku i iz njega dobivati ljubav, snagu i podršku koja nam je potrebna jer brak u kojem smo tada bili je bio mračna rupa bez dna ispunjena tugom, očajom, nezadovoljstvom, zamjeranjem i neoprostom. Isus nije promijenio naš brak, on nas je doveo do točke nakon koje smo imali osjećaj da smo se upravo vjenčali (iako je prošlo 8 godina, kroz koje smo prošli sito i rešeto). Isus kada je pobijedio smrt, zbog ljubavi prema nama, omogućio nam je novi život. U svakom njegovom aspektu. Mi Mu samo moramo povjerovati i dati priliku.

Prije nekoliko tjedana pisala sam ti o svom drukčijem načinu čitanja i promišljanja o Riječi. Tada sam obećala podijeliti s tobom neke stihove iz Pisma koji su mi bili presudni u tadašnjim raznim kušnjama i borbama, a ovaj tjedan napokon ispunjavam to obećanje. Odabrala sam dvadeset stihova koje sam oblikovala u kartice koje ćeš moći samostalno ispisati ili isprintati ako želiš, a uz svaku karticu dodala sam i opis kako bih pokazala na koji način sam ja doživjela taj određeni stih, te kako mi je pomogao u izgradnji i učvršćivanju odnosa s Ocem.  Neka ti ove kartice, odnosno ove Očeve Riječi budu poticaj i ohrabrenje za novu stranicu u životu, novi početak. Pruži Ocu svoje povjerenje i budi oduševljen/a.

Okružena Riječju – moja promišljanja uz kartice

1. Ovaj stih ti može biti velika pomoć, kao i meni. Često dok tražimo Očevu pomoć smo anksiozni, nestrpljivi, nesretni, sumnjamo; ali ove Očeve riječi nam daju utjehu, umiruju nas jer nam pružaju obećanje da nas neće razočarati. A On svoje obećanje NIKADA ne prekrši. Jednostavno moramo sve te negativne emocije odbaciti od sebe i vjerovati Njemu – da je pravovremen, da zna najbolje, da nas voli i da želi da smo radosni. 

 

2. Riječi s ove kartice sam si stavila na zaslon smartwatcha u želji da ih čitam i promišljam o njima što više. Nažalost, nerijetko mi je Njegova riječ, Njegova uputa stvarala nemali otpor u srcu. Imala sam osjećaj da mi se cijela utroba premješta i ponekad sam doslovno osjećala gušenje i bol. No shvatila sam da je On taj koji to mijenja, ne ja. On je taj koji uopće budi želju u meni da se ta promjena dogodi. Na meni je samo da budem s Njim, u molitvi, u čitanju, u razgovoru kako bih Mu dala priliku da započne taj proces. I ono što mi je također bilo jako važno je spoznaja da će mi On osigurati i snagu da izvršim tu promjenu. 

3. Ova kartica je u mojoj kuhinji od prvog dana. Toliko mi je posebna i važna, da sam ju odlučila trajno ostaviti na njenom mjestu. U svakoj većoj borbi dođe trenutak kada osjetiš da je situacija veća od tebe, da je borba iznad tvojih kapaciteta. Ali upravo u tome je ključ. Naš Otac ni ne može pokazati Svoju ljubav, veličinu i moć osim ako nam ne pokaže kako mi zaista ništa ne možemo bez Njega, a koliko On sve jednostavno i brzo može riješiti ako Mu vjerujemo u potpunosti.

4. Kada sam se prvi puta uistinu susrela s ovim stihom, moj mjehurić zablude se rasplinuo u sekundi. Cijelo vrijeme sam čeznula za lagodnim, mirnim životom, bez teškoća. Ajme koliko sam bila ukrivo. Upravo te kušnje, te teškoće su ono što nas pročišćava, gura naprijed, prisiljava na promjenu. I Otac nam direktno kaže da ništa manje od patnje i ne očekujemo, ali On će ju pretvoriti u lagan jaram, u slatko breme (Mt 11:30), On će učiniti da ju podnosimo s radošću.

5. Spoznaja da je Krist u meni nije bila nešto što sam uistinu mogla shvatiti na prvu. Trebalo mi je vremena, i još uvijek mi treba, da spoznam dubinu te tajne obznanjene svima. Kada je Krist u meni onda On djeluje kroz mene, govori kroz mene, misli kroz mene. Kada je Krist u meni, odnosno, kada sam svjesna te istine, onda puštam Njega da kroz mene ispunjava Svoju volju i uživam u toj milosti jer uopće mogu iskusiti takvo što. Sudjelovati u Njegovom planu spasenja je nešto neprocjenjive vrijednosti, nešto neobjašnjivo, nešto što prouzrokuje neizmjernu radost, mir i mnogo više.

6. Koliko puta si se našao/našla pred naizgled beznadežnom situacijom? Pred nečim toliko velikim da ti koljena drhte i da gubiš tlo pod nogama? Onda je pravi trenutak za stati pred ovim stihom. Stati i uistinu shvatiti da je On tu, pored nas. Shvatiti da nas On vodi, da nas gura naprijed, hrabri, snaži, ma sve. Samo trebamo zaista stati, umiriti sve ostale misli i usredotočiti se na Njega, na Njegovu svetu prisutnost koja je bliža nego mislimo.

7. Ovaj stih je bio jedan od mojih stihova uporišta tijekom borbe u vjeri kada nam je naš tek rođeni sin imao sepsu. To je bio jedan od najgorih i najtežih trenutaka s kojim sam se ikada suočila. Taj osjećaj nemoćnosti i beznadežnosti je bio nepodnošljiv, gušio me je. No obrisala sam suze i odlučila stajati na Očevoj Riječi, na Njegovim obećanjima. Odlučila sam odagnati sve negativne misli i emocije od sebe i predati Ocu situaciju u ruke vjerujući u Njegovu svemoć, vjerujući u to da Njemu ništa nije nemoguće, vjerujući da je ovo samo test, samo prilika da nas prokuša. I tako je i bilo. Nadmoćno smo pobijedili, kako je i obećao. A obećao je jer nas voli.

8. Spoznaja da ti Otac nikada u životu neće napraviti ništa nažao, odnosno nikada te dovesti u situaciju koja se ne može preobraziti u veće dobro je nešto najutješnije i jedna od najvažnijih istina koju posjedujem u svom srcu. Kušnje nisu lake, nisu jednostavne i jako često uopće ne razumijemo zašto nam se događaju ili što trebamo činiti dok prolazimo kroz njih. No upravo onda je ključno pustiti sve vlastite ideje, vlastita htijenja i jednostavno tražiti Oca za snagu da Ga slijedimo iako ne vidimo put ni način. I onda On premaši sva naša očekivanja i učini veličanstvene stvari.

9. Briga je jedan od najsuptilnijih, ali ne i najmanje opasnih grijeha. Dapače. Briga je stanje nepovjerenja, stanje koje pokazuje slabosti u našem odnosu prema Ocu, stanje koje zahtijeva ozbiljno preispitivanje i promjenu. Ne smijemo dopustiti brizi da se ukorijeni u našem srcu, zapravo, čim je uočimo, trebaju nam se upaliti svi alarmi kako bismo je što prije izgnali iz misli i ne dopustili da dublje djeluje na nas jer je upravo to ono što Zli želi. Sve brige koje nam se pojave trebamo iskreno staviti pred našeg Oca, a onda ju On miče od nas i zauzvrat nam pruža utjehu i mir.

10. Nerijetko mi se događalo da sam se propitkivala imam li uopće neku konkretnu svrhu u svom postojanju. Postoji li nešto zbog čega sam baš ja potrebna svijetu ili sam samo zrno pijeska u pustinji. Ne moram ni naglašavati da mi ova druga misao nije budila nikakve pozitivne osjećaje. Ove misli su me mučile kroz cijelo odrastanje, ali najvećeg intenziteta su bile kada sam bila jednostavno majka i supruga. Svaki dan mi se činio sličnim i bez neke veće svrhe. A onda je došla ova misao, ova Riječ. Radost u mom srcu je bila neizmjerna. Na nekoliko mjesta u Bibliji Otac naglašava da nas je poznavao i prije nego smo postojali i da svaki od nas ima poseban dar, posebnu ulogu. No objedinjuje nas ideja da budemo poput Isusa, da slijedimo Njegov primjer u svakom aspektu našeg postojanja. Trebamo činiti sve što je on činio, biti sve što je On bio. Jer Isus je Put, Istina i Život (Iv 14:6). 

11. Nažalost sramim se iti pomisliti broja koliko sam puta jednostavno odustala od ustrajne molitve. Dopustila sam sumnji da mi se ukliže u misli i srce i samim time dopustila sebi da izgubim prije nego sam se približila cilju. Cilj je ponekad veličanstven, gotovo nestvaran, no nikada nije nemoguć. Pitanje je samo zašto ga nismo ostvarili, što nas je u tome spriječilo. Cilj nam treba unaprijed osvojiti srca, onda ne gubimo strpljenje, onda ne gubimo ustrajnost, onda ne gubimo radost. 

12. Kada stojimo pred Očevom uputom koja nam je nerazumljiva, teška, ponekad i neprihvatljiva ili suluda odmah trebamo spoznati da smo u neispravnom stavu. Neispravnom stavu prema Ocu, prema Riječi, prema Ljubavi zapravo. Tada je potrebno poniziti se, pokajati se i moliti Oca da nam promijeni tu iskvarenu i nepokornu volju. Može vas šokirati kojom brzinom se to može dogoditi. Pitanje je samo jesmo li voljni? Želimo li uistinu biti Ocu ugodni?

13. Radujte se i budite sretni djeluje kao tako jednostavna i laka uputa, no ponekad je upravo najteže ostati u radosti. Kada vas okolina odbacuje, kada gubite prijatelje, kada vas bližnji vrijeđaju, kada vam se obitelj izruguje, kada vas najmiliji ne razumiju nije niti najmanje ugodno. Zapravo jako je teško i jako iscrpljujuće. Vrlo lako može iščeznuti sav početni entuzijazam da činimo ispravno, sva želja da se mijenjamo i činimo što je Ocu po volji jer čovjek ne podnosi biti sam. Čovjeku je prirodno željeti sviđati se drugima, uklopiti se, biti dio nečega. No Put koji vodi u Život je uzak, trnovit i samo nekolicina ga nalaze (Mt 7:13-14). No i takve situacije možemo staviti pred našeg Oca, on nas hoće razumjeti, On nas hoće utješiti. Ali ne možemo očekivati promjenu stava i ponašanja drugih, možemo samo težiti ustrajati prema Cilju unatoč svemu i biti radosni jer smo iskusili milost pronalaska Puta, većina ga nažalost ne pronađu i ostanu lutati u tami.

14. Često je pomanjkanje vjere naš najveći problem i najzahtjevniji zadatak u određenoj situaciji. Također, često sam se upravo pitala kako osnažiti svoju vjeru, kako ju učiniti nepokolebljivom kakva ona i treba biti. Bila sam oduševljena kada sam dobila odgovor na tu svoju molitvu srca. Čitajući Riječ, izgovarajući Ju naglas i slušajući Je od nekoga duhovnog probuđenog je način na koji možemo postići upravo to. Odlučila sam to primijeniti u svakoj situaciji gdje sam uočila da je moja vjera slaba i ubrzo sam osjetila veliku promjenu u srcu. Nisam još pristigla ni blizu, ali se moja vjera snaži iz dana u dan, iz situacije u situaciju. 

15. Koliko puta vam se dogodilo da se nalazite u situaciji koja vam je neugodna, teška, zahtjevna, ali da uopće niste molili da bude drukčije? Ja znam da mi se upravo to dogodilo previše puta (mada je i jednom previše). Ponekad bih se samo sažalijevala, ne dozvoljavajući da se dogodi promjena, a željela sam ju. Očekivala sam ju. Očekivala sam da Otac promijeni sve okolnosti u kojima se nalazi, bez da Ga tražim i onda bih bila razočarana jer se promjena nije ostvarila. No kada bi situacija prošla zapitala bih samu sebe zašto mi je bilo teško pomoliti se oko toga. Zašto je bilo potrebno samo tugovati bez ikakvog napretka i promjene. No ponekad su i takve situacije potrebne upravo da nas nauče da nema toga za što ne možemo moliti, što ne možemo tražiti od svog Oca i kad to zapravo i učinimo, jednostavno možemo biti oduševljeni Njegovim odgovorom. 

16. „Ako budete vjerovali“ su riječi na kojima bih jako često zapela u svojim molitvama. Vjerujem li doista, može li moj Otac stvarno učiniti to što je rekao, tražim li ja ono što je uistinu Njegova volja, je li On doista svemoguć? To su neke klasične sumnje koje se javljaju u mislima i srcu kada je potrebno prionuti u molitvu, kada je važno da molitva bude snažna i ustrajna. No našem Ocu je dovoljna i vjera poput zrna gorušice da postignemo čuda (Mt 17:20). I onda uistinu možemo tražiti sve, pa makar nam djelovalo i suludo. 

17. Vjerujem da svi znate prispodobu o razmetnom sinu. Ne znam ni sama broja koliko puta sam ju pročitala ili čula. No jedan stih nikada nisam doživjela i hvala Isusu, imamo predivnog apostola koji nam je upravo naglasio njega. Nešto se u meni značajno prelomilo tog dana. U prispodobi, sin koji je bio cijelo vrijeme uz oca je zapravo cijelo vrijeme imao sve što ima i otac. No on je bio ljubomoran na brata koji se vratio, ne znajući što je zapravo uživao cijelo vrijeme. Spoznaja da mi pripada sve što pripada mom Ocu je posebna razina spoznaje. Ta spoznaja mi je ugrijala dušu na poseban način. Svjesna sam da nisam zagrabila njenu dubinu ni izbliza, a već sada mi pruža neizmjernu radost. Želim da to učini i tebi. 

18. Uvijek sam smatrala da volim Isusa, no zapravo je to bilo jako daleko od istine. Tek kada se iskreno preispitaš uz ove Riječi možeš spoznati koliko uistinu voliš Isusa. Naši osjećaji su nestalni, promjenjivi, prevrtljivi, no u ovoj istini se možemo najtočnije ogledati. Od ove istine nema izmicanja. Ili smo Mu poslušni ili nismo, ili Ga slijedimo ili ne. Ne govorim o savršenoj izvedbi, daleko smo svi mi od toga. Ali je važan naš stav srca, naše nastojanje da spoznamo Njegovu volju i da se mijenjamo u skladu s njom. To je jedini način na koji Mu možemo reći: „Volim Te!“

19. „Jedna od najljepših riječi u hrvatskom rječniku je `štogod`“, rekao bi naš apostol. I apsolutno je u pravu. Spoznaja da ti je Otac obećao štogod, nezamislivo je predivna, oduševljavajuća. Štogod može biti neka nama banalna glupost, ali može biti i nešto prirodno nemoguće. No to ne umanjuje Očevu izjavu, Njegovo obećanje da možemo tražiti upravo štogod. Jedini uvjet koji nam je dao kao ispunjenje takve molitve je vjera da smo već taj štogod primili. A kako to učiniti? Tako što ćemo Mu zahvaliti jer smo primili svoj štogod i ponašati se u skladu s tim. Nije uvijek jednostavno, ali je rezultat neizostavan. 

20. Iza riječi spašeni se krije zapravo starogrčka riječ „sozo“ koja ima mnogo više značenja osim spašen. Neka od njih su: izbavljenje, iscjeljenje, zaštita od Zlog, izbavljenje od nevolje, potpuna opskrba, blagostanje, pobjeda. Koliko blagoslova, koliko obećanja se krije iza tako jednostavne riječi. Shvatiti da ti sve navedeno pripada po vjeri, po milosti, dar je neprocjenjive vrijednosti. Sve nam to pripada jer nas Isus voli, darovao nam je to nesebično, bez traženja ičega zauzvrat. I sam je platio cijenu za taj nezamisliv dar. Mi ne moramo činiti ništa, mi ni ne možemo učiniti ništa kako bismo taj dar zaslužili. Jednostavno ga trebamo primiti, vjerom. Vjerovati u Njegovu Ljubav, vjerovati u Njegovu žrtvu i vjerovati da imamo darove koje nam je time opskrbio.

4
(Visited 69 times, 1 visits today)

1 Comments

  1. Katica 08/04/2024at09:26

    ❤️💞💕❤️💞❤️💕💞❤️💕💞

    Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *