Mala bolna koljena (objava iz 2017.)

Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve
umrije, svi dakle umriješe;
2 Korinćanima 5:14

“Ufff, ovo mi je najgori dio dana”, glavom utonulom duboko u pokrivač zajaukao je naš šestogodišnjak samo dan nakon što mi je došlo na srce da večernji razgovor s Isusom
provedemo na koljenima. “Stvarno !?” upitala sam. “Stvarno mama, al ne mislim na molitvu, znaš da to volim, nego ovo na koljenima, baš me bole noge jako jako”, rekao je sav nesretan, protežući se kao da je na koljenima bar već pola sata. A nismo ni krenuli s molitvom. A Isuse moj mili, pomislila sam. Sad bi trebalo i objasniti zašto to radimo. Jer budu li to radili na silu, bez razumijevanja i ljubavi nikakve nam koristi od toga. A baš sam ih mislila ranije pospremiti u krevet i generalno pospremiti kuhinju. Nema veze. Kuhinja će još malo pričekati. Opet.♥️

Nekoliko dana prije ove riječi su me duboko dirnule, pa je objašnjenje toga zašto bih htjela da molimo na koljenima teklo nekako jednostavno i iskreno iz srca.

Vi se uvijek trebate prisjetiti koliko puno je čovjek Isus patio namjesto vas budući da je Njegova Ljubav željela pomoći vam osloboditi se od Sotonskog jarma. On je uzeo na Sebe svu vašu krivnju i otrpio ogromnu bol kao okajanje za ovu krivnju i konačno platio za ovu krivnju s najmučnijom smrću na Križu. I premda ste vi opetovano suočeni s veličinom Njegove žrtve i opsegom Njegove patnje nemoguće je za vas emocionalno suosjećati s ovom boli. A ipak vi bi se nje trebali često prisjetiti kako bi razumjeli Njegovu ogromnu Ljubav za vas koja je bila razlogom za Njegov čin Spasenja. 

“Nikad nećemo moći razumjeti koliko je Isusu bilo teško kada je išao na Križ, rekla sam. Boljelo ga je jako, bilo ga je strah ali je svejedno to napravio za nas. Vidio je koliko je teško ljudima na zemlji, vidio je da se ne znaju vratiti k Njihovom Ocu kroz ljubav i želio im je pomoći, želio im je pokazati put natrag u Očevu kuću.” “Što mislite je l’ on to morao napraviti?” upitala sam. “Da morao je”, odgovorili su.

Nije, nije morao. Ali je želio jer nas voli jer zna da bez Njegove pomoći nikad ne bi pronašli put natrag”, rekla sam, “Puno ćemo lakše razumjeti koliko nas voli ako se često prisjetimo toga što je napravio za nas:”
“Vidite kako vam je sada teško biti na koljenima, meškoljite, namještate, protežete, najradije bi ste se lijepo sjeli ili čak legli i nastavili moliti, je l’ da?” “Daaaaa, ja bih se protegnuuuuuoooo kao jedna veeelikaaa glista” rastežući se rekao je glavni junak današnje pričice.

Mi nećemo klečati jer to moramo, Isus jednako dobro čuje naše molitve i dok sjedimo, ležimo il klečimo. Njemu je samo važno da je naša molitva iz srca. Ali ja bih htjela da mi to napravimo iz Ljubavi, da bolje razumijemo kako je to kada radimo nešto što nam je teško, kad bi najradije odustali no ipak ne odustanemo zbog Ljubavi.
Što kažete, jeste li za to da mi ipak nastavimo navečer moliti na koljenima, prisjetimo se tako Njegove ljubavi za nas, upoznamo Ga još malo više, kako bi Ga mogli voljeti više?” upitala sam već znajući odgovor.♥️ Moooože, rekli su u glas.

Danima poslije ja razmišljam o ovim riječima:

Njegova je duša bila čista i neokaljana, ona je došla iz najviših svjetlosnih predjela u mračan, grešni svijet, ona je došla k ljudskoj rasi koja je bila grešna budući da je bila pod utjecajem od strane Božjeg protivnika (Sotone), koji ju je neprestano provocirao na počinjavanje djela pakosti i kojem se nije mogla oduprijeti budući da je bila kompletno oslabljena od strane izvornog grijeha… Sami ljudi su živjeli u gustoj tami i prema tome nisu mogli znati neprijatelja njihovih duša, i time su bili u stanju akutne duhovne patnje i bez pomoći isto tako ne bi nikada bili sposobni osloboditi sebe od nje. I Isus se smilovao na ovu ljudsku rasu, oni su bili Njegova pala braća koja bi bila ostala vječno razdvojena od Oca i time im je On želio pomoći, On im je želio iznova ukazati put povratka u Očevu kuću. Isus je dobrovoljno ponudio Sebe za jedan čin okajanja, golemost kojeg ne može biti shvaćena od strane vas ljudi… 

Htjela bih da moja i njihova srca rastu svakim danom sve više u svjesnosti da je Isus dobrovoljno prihvatio žrtvu okajanja iz ogromne ljubavi prema nama, njegovoj paloj braći. Vjerujem da će ta svjesnost i iz nje proizlazeća rastuća uzvraćena ljubav i zahvalnost snažno gurati njihova mala srca k Njemu i da će upravo na toj stijeni čvrsto stajati njihova živa vjera unatoč svim olujama i nevremenima koja ih čekaju na njihovom putu odrastanja.

U ljubavi Isusovoj,

Tereza

2
(Visited 31 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *