Malo po malo, pa onda sve više i više nestaje istinski duh Božića i ono što je nekoć bila proslava utjelovljenja Boga na Zemlji, to je danas sve više prljavi konzumeristički duh Antikrista u tijelu pretilog djedice predvođen ogromnim korporacijama željnih debele zarade. Sve se izokrenulo, a gradovi i kuće koji svake godine sjaje sa sve više „šarenih lampica“ sve su mračnije i neduhovnije mjesto, jer su se odrekli pravih razloga za slavlje u korist površnosti, izvanjskih zadovoljstva, blještavila i rasipnosti. Ljudi masovno troše svoj teško stečeni novac, kupuju stvari koje nisu potrebne niti njima niti njihovim bližnjima, jedu nezdrave količine hrane i opijaju se, te se kroz večeri odaju niskim tjelesnim užicima sve pod izgovorom blagdanskog ugođaja.
Djeca naručuju playstatione, mobitele, kompjutore i ostale potpuno preskupe darove, a roditelji, djedovi i bake sumanuto kupuju poklone da usreće njihove sve više rasipne i pohlepne žudnje. Muškarci i žene kupuju odjeću i stvari koji će raspaliti požude. Svugdje se stvara jedan privid blagostanja i zadovoljstva dok u pozadini sve više i više propada kvaliteta duha čovječanstva. Bombardirani smo s raskošnim scenama američkih božićnih filmova i nametnut nam je standard koji nam je sve više nedostižan, zbog kojeg se sve više i više zadužujemo kreditnim karticama. A za što? Zbog čega? Čemu? To su prava pitanja na koja trebamo pronaći odgovore.
Tako smo i mi učinili kad smo došli na svijetlo Božje Riječi i kad je Duh Božji postao živ u nama. Odjednom, progledaš i vidiš svijet drugim očima. Raskoš adventskog blještavog grada ti postane odbojna i jednostavno ti srce više ničime ne žudi biti dio toga. Odlazak u dućane u prosincu postane muka za tebe, jer osjećaš kako je sve dizajnirano da iz tebe izvuče novac. Odjednom, tvoj duh se više ne osjeća dobro u tim dućanima, nešto ga tlači dok je tamo. Bombardiran s oglasima koji pucaju u točno specifične strasti (požuda, taština, ponos), ili iskrene emocija (obitelj, zajedništvo, bliskost jedni s drugima), tvoj duh se teško opire neprijateljskim napadima koji ga beskompromisno nukaju da popusti u svojoj odlučnosti. Čak te i osuda bližnjih dohvati kada ne želiš popustiti bacajući argumente poput: pa što ima loše u tome da se malo veselimo za promjenu? Zar ne želiš da ljudi budu sretni? Što ima loše u tome da se darivamo? Svatko voli nešto lijepo dobiti? Itd.. itd..
No, gdje je nestao istinski duh Božića, onaj koji je bio tu prije neumornih kapitalističkih ambicija i pomno dizajniranog Xmasa? Što je bilo to što su slavili ljudi diljem svijeta tokom ovih dvadeset stoljeća kada nisu bili zatrpani propagandnim materijalima i lažnim idejama?
Bog je poslao Svoga Sina na Zemlju, kako bi im sa svjetlom donio i spasenje. I tako se je On uselio u svijet mržnje, svijet bez Ljubavi, i od ljudi nije bio prepoznat kao donositelj svjetla i spasenja. Ali Njegova Ljubav prema nesretnim ljudima bila je tako velika, da ih je želio izbaviti iz mraka, da im je želio omogućiti spasenje iz okova Sotone, koji je bio zaslužan za tamu putem grijeha i koji je sva ta bića sa sobom sunovratio u ponor, gdje nije bilo svjetla ni slobode. Sin Božji došao je kao izbavitelj za zarobljeno čovječanstvo …. Rođeno je djetešce Isus …. jedna duša iz kraljevstva svjetla izabrala si je formu i došla na svijet kao nevino djetešce, kako bi započela svoj zemaljski hod, koji je završio najvećim činom Ljubavi i milosti, pošto je grješno čovječanstvo trebalo biti otkupljeno i spašeno.
Kako je moguće da smo izgubili istinski razlog za slavlje ovako veličanstvenog dana i pretvorili ga u zlatno tele, ili ću reći debelog djedicu s bradom koji dijeli poklone? Svjetlo uistinu gasne među ljudima, a Neprijatelj naših duša, Sotona, u tome broji nemale uspjehe. Umjesto da smo si bliže, mi smo si dalje. Umjesto da se više volimo, već nekoliko dana nakon Božića mi smo nikada gore. Umjesto da gradimo, mi trošimo i umjesto da slavimo, mi propadamo. Korupcija ljudskog duha, fokus na izvanjsko, na prikaz, na tijelo, na nametnite običaje i standarde, a sve zajedno nema nikakve veze s Spasiteljem koji je došao upravo radi nas ljudi u ovu tamnu dolinu sjenki smrti. A znate što je najgori dio u svemu tome? Najgori dio je što oni koji bi trebali biti nositelji svjetla, koji bi trebali biti odstojnica tami, koji bi trebali biti probuditelji duha u drugima, inspiracija, snaga, zanos, oličenje utjelovljene Istine – vjernici, oni to uopće ne vide. Znači, imamo nevjernike i jedan dobar broj nazovi vjernika koji u tome uopće ne vide problem. I onda preostaje ona šaka vjernika koji će ostati nepokolebljivi u svojoj vjeri, dosljedni onome što su spoznali iz Riječi Božje i beskompromisno proći kroz ove blagdane s fokusom na Onoga tko je došao da oslobodi sve ljude iz šaka Protivnika.
Tako da je dakle biće svjetla odložilo svoje Božanstvo, postavši čovjekom sa svim ljudskim slabostima i osobinama (Filipljanima 2:6, 7), protiv kojih se je sad svjesno moralo boriti, kako bi očeličilo svoju volju, da bi se onda bez prisile žrtvovalo kao spasitelj čovječanstva, kako bi Bogu učinilo okajanje za njihov grijeh …. I tom djetešcu svi su se anđeli u Nebu veselili i klicali Mu, i pred njim su prigibali koljena …. Duša je se uselila u Njegovo tijelo i širila je blistavo svjetlo …. Svjetlo je došlo u tamu …. Bog je ljudima poslao spasitelja iz visina, Isusa Krista Koji je došao na Zemlju kako bi izbavio čovječanstvo.
Oni, istinski vjernici, će i dalje, kao i kroz cijelu godinu, nositi svjetlo kroz ove tamom obavijene dane i biti nada svima da postoji nešto puno više od ovog propalog duhovnog života i materije. Nosit će nadu i vijest o Spasitelju i Izbavitelju Isusu Kristu koji je položio svoj život za naše duše i udahnuo u nas Duha Božjeg Svetog koji nas podiže iz kaljuže svijeta i čisti kako bi se mogli jednog dana vratiti našoj istinskog Domovini na Nebesima. Dok god postoji takvih ljudi, dotle još ima svjetla na Zemlji.
Od srca bi vam preporučio knjižicu Mesija – Spasitelj čovječanstva (‘Poslao Sam Svoga Sina na Zemlju’; Razumijevanje postanka Boga čovjekom u Isusu). Možete ju preuzeti u našoj Čitaonici u PDF-u, a ako želite mi ćemo vam je vrlo rado besplatno poslati Poštom na kućnu adresu (pošaljite nam mail na bokun@bokun-neba.com ). Stalo nam je da se svjetlo širi u gustoj tmini i tko zna, možda još netko među vama ovaj Božić osjeti onaj istinski duh poniznosti pred Onime koji se odrekao nebeske slave i postao kao jedan od nas, da nas na Križu spasi.
Mi vas blagoslivljamo i molimo za vas! Hvala vam što ste tu, čitamo se i dalje!
Frano