Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik
divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.
Izajia 9:6

Koliko li ste puta ovih blagdana čuli riječi “Isus nam se rodio”, a da vam je srce pritom ostalo nedirnuto jer u ovom ubrzanom tempu niste zastali i na trenutak razmislili o tome što to uistinu znači? U našoj obitelji se to dogodilo puno puta. Stoga smo ove godine odlučili napraviti nešto drugačije. Napokon smo usporili i dopustili sebi da svjetlost Isusova rođenja uistinu ugrije naša srca. Cijele blagdane, a ne samo Božić trudimo se naći vremena i razmišljati o Isusovom rođenju.

Razmišljamo o čudesnim događajima koji su se dogodili te noći (Luka 2:1-20)

Čudo za čudom se događalo oko samog djeteta Isusa, u prirodi, na Nebu i na Zemlji i svi su se anđeli poklonili na savijenim koljenima pred Onim Koji je Sebe utjelovio u djetešcu Isusu, baš kao što su životinje i ljudi bili zahvaćeni s najsvetijim strahopoštovanjem i tišinom u trenutku kada se događalo najveće čudo, Božja ljudska manifestacija u Isusu (ulomak iz knjižice “Kristovo rođenje I”)

Razmišljamo o tome o tome da se sam Bog Silni, te večeri spustio u to malo dijete (Matej 1:23):

Spasenje je došlo na Zemlju u djetetu Koje je bilo rođeno među vama, Koje je, u velikoj sirotinji, došlo na svijet u štali. Pa ipak, već je sâmo Njegovo rođenje svjedočilo o Njegovom Božanskom porijeklu, Njegovom izvanrednom zadatku i Njegovoj velikoj
ljubavi prema ljudima, jer izuzetno blistavo svjetlo je sjajilo iznad djeteta, i to svjetlo je ušlo u srca onih kojima je bilo dozvoljeno ugledati ga i koji su prepoznali Njegovu Božansku misiju. Jer Samo vječno Svjetlo je došlo na Zemlju, sjajilo je u tami koja je
preko cijele zemlje bacila sjenu.. (ulomak iz knjižice “Kristovo rođenje I”)

Razmišljamo kako su se osjećali pastiri u trenutku kada ih je prožela Ljubav koja je zračila iz tog malog djeteta  (Luka 2:15-19)

Djetešce Isus je bilo puno ljubavi i sva srca koja su bila obasjana Njegovim zrakama ljubavi (u smislu, ‘ušla, tj. našla se u prostoru kojeg su obasjavale Njegove zrake ljubavi’) su postala prožeta ljubavlju, pjevala su i zahvaljivala, jer jaslicama u kojima se nalazilo djetešce su jedino prišli oni ljudi čija su srca bila čista i privržena Bogu i koji su prema tome osjećali ljubav koju je zračilo djetešce i koji su došli zapaljeni gorućom ljubavlju prema djetetu Isusu. (ulomak iz knjižice “Kristovo rođenje I”)

Razmišljamo i o tome koliko su anđeli nebeski bili neopisivo sretni kad su vidjeli da je Sam Bog u Isusu Kristu pronašao način kako da nas dovede natrag k Sebi (Luka 2:10-14)

Svi anđeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek
nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni… I misao saznanja kako su njihova  braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu
od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. (ulomak iz knjižice “Kristovo rođenje I”)

I kad osjetimo malen tračak te Ljubavi i zahvalnosti dijelimo ju sa svojom djecom. Čitamo im o Isusovom rođenju, igramo se jaslicama i zaista se radujemo, imamo najljepši Božić do sada, jer napokon počinjemo shvaćati riječi:

Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni,
Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

Naša je iskrena molitva da naša promjena potakne i vas.

U ljubavi, Tereza