U iduće tri godine mladi će iskusiti do 25% povećanje mentalnih problema kao posljedica pandemije i potresa

Neki dan je u školi bilo organizirano stručno predavanje i rasprava na temu mentalnog zdravlja mladih i u posjetu je došla psihologica koja vodi kliniku za mlade u Zagrebu. Izvukao sam nekoliko zabilješki s predavanja, te bi istaknuo neke stvari, pohvalio neka saznanja, ali i dao svoj osvrt na sve doživljeno.

“U iduće tri godine očekuje se porast mentalnih poteškoća / problema u mladih za oko 20-25% kao posljedica pandemije.” 

Djeca su pretrpjela ozbiljne stresove za vrijeme dok su bili odvojeni od društva i zatvoreni u kuće. Iako možda nisu doživjela neku direktnu traumu kod kuće, ipak je neizvjesna budućnost, u smislu kada će ovo sve završiti i koliko će ljudi umrijeti, te stres kojeg su roditelji trpjeli i donosili kući, učinio svoje. Post traumatska reakcija se može dogoditi dan, dva, tri nakon traume, ali može imati i odgodu od mjesec, godinu, tri i to me jako zamislilo, jer smo mi kao obitelj u zadnje tri godine prošli baš nekoliko gadnih situacija. Iako klinci nisu imali neke ozbiljne posljedice, ipak mi je ovo predavanje skrenulo pažnju na to da se s time možda treba još malo pozabaviti ne bi li se na vrijeme spriječilo nešto što može kasnije izbiti. Ja sam skoro umro od upale pluća za vrijeme korone, mjesec dana smo živjeli na drugoj lokaciji dok nam se kuća obnavljala i bila cijela razrušena, dva potresa i brdo malih koje smo pretrpjeli kako živimo blizu epicentra, gubitak trudnoće, jaki napad epilepsije, itd… kada to sve stavim u jednu rečenicu i zguram u tri godine, to su prilično ozbiljne situacije.

 

“Nije nužno da jedan generalni događaj vodi do kraha psihe, već akumulacija manjih gdje duša ima odgodu reakcije može voditi do kraha..” 

Klinci “odjednom” počnu pokazivati promjene u ponašanju, povlačenje na unutra, više ih ne vesele stvari koje su ih prije veselile, upadnu u loše društvo, itd, itd, a naizgled ništa im se loše nije dogodilo, komentirala je psihologica. Roditelji su im dali siguran dom, nisu financijski ugroženi, nisu gladni, niti su sami doma po cijele dane. Sve naizgled štima, no ipak se počnu očitovati negativne posljedice. Ne postoji neki trigger koji je očigledno trenutno potaknuo promjenu, već se promjena akumulirala tijekom godina i tek je sada postala vidljiva.

 

“Stabilnost i prisustvo roditelja je najveći prediktor oporavka od traume”

Ova rečenica me baš ohrabrila. Djeci ne treba (samo) financijski siguran dom, njima dom treba biti sigurna luka, mjesto gdje se najbolje osjećaju, gdje su iskreno i dubinski shvaćeni i gdje mogu na siguran način otvoriti svoju unutrašnjost i biti prihvaćeni. Treba im mjesto gdje mogu biti i dobri i zli, s cijelim spektrom svoje prirode – misli i emocija. Ako malo bolje promislite, upravo to ti daje iskreno prijateljstvo s nekime. No, potreba da te roditelji razumiju i prihvate jedna je od najdubljih potreba koja postoje. Rekao bi temeljna. I ona više vrijedi nego uklapanje u društvo, biti popularan, ili pratiti trendove. Ako dijete puniš sa samopouzdanjem, pomažeš mu da se suoči sa svime u sebi, ako osjeća istinsku pripadnost svojoj obitelji i važnost svoje uloge u njoj, ti si za to dijete učinio jako jako jako puno. Dom mora biti baza, sigurna luka, oaza gdje može najbolje disati.

Jedan element koji mi je nekako iskakao promatrajući taj razgovor između nas roditelja i psihologice, jest jedno zabrinjavajuće stanje odsustva Božjeg Duha među ljudima. Psihologija je znanost o duši i sve je tamo više manje točno znanstveno definirano, no vjera se ostavlja po strani kao fakultativni predmet pojedinca i alati koji pružaju rješenje nemaju nikakvu sponu s Nebom i našim Ocem koji je Stvoritelj svega, pa i naše duše. Ne znam kako da vam to prenesem. Mi smo napravljeni da budemo spojeni s Nebom, no sve organiziramo da riješimo unutar sebe, ili s ljudima koji nam mogu pružiti pomoć. Izgubljena je spona s Nebom i to je pretužno gledali. 90% ovih problema koje sam čuo na predavanju ne bi postojala da mama i tata imaju ljubavlju ispunjen kvalitetan brak koji spušta Duha Svetoga u njihov dom i time su djeca cijelo vrijeme u prisustvu Boga, pod Njegovom zaštitom, a ne na vjetrometini svega što izvana dolazi. Nedostaje iskreni, dubok odnos s Nebeskim Ocem, a posljedica toga se može promatrati na izgubljenim roditeljima koji pokušavaju pronaći alate da pomognu sebi i još više izgubljenoj djeci. I ti alati, iako korisni na jednoj razini, nikada ne rješavaju temeljni problem Otac dijete koji je razlog zašto smo ovdje na Zemlji. Posljedice toga možete pročitati u ovoj objavi o duhu odbačenosti koji sam pisao prošle godine..

 

Naše iskustvo

S druge strane mi smo gurali kroz ove tri godine cijelo vrijeme imajući u svijesti, veliki i mali, da “ne padne i vrabac s grane a da to nije volje našeg Nebeskog Oca”, da smo mi najbolji prijatelji s Njime koji se za nas skrbi i brine u svemu. Svaki dan u našoj zajedničkoj molitvi prije ručka mi zahvaljujemo što se On brine za nas da nam ničega ne fali i stavljamo svoje povjerenje u Njega da će nam u pravom trenutku dati sve što trebamo imati. Učili smo se proći kroz svaku traumu s Njime, ne ispuštajući Ga iz vida, ne predavajući će prirodnom razmišljanju i oslanjajući se samo na vlastite snage. Ne, Isus je tu živ među nama i to čini ogromnu razliku. Isus može pobijediti svakog neprijatelja koji se na nas digne i ako mi imamo Njega za prijatelja mi ćemo također u svemu pobijediti. Iako smo stvarno prošli sita i rešeta, mi smo složna i jaka obitelj, što se najviše vidi u tome kada klinci izađu u svijet. Molili smo nebrojeno puta, polagali ruke jedni na druge, molili da Isus odnese teret s duše, učili se na kraju dana predavati sve terete Isusu i zaspati oslobođeni i bezbrižni. O stresu bi uvijek razgovarali i sve s čime su se djeca u danu susrela mi bi komentirali i pomogli im prosuđivati. Ovo je istina, ovo je laž, ovo je dobro a ovoga se treba kloniti. Mi roditelji baždarimo njihov kompas. Ovo treba dobro upamtiti. Mi postavljamo temelje njihovog daljnjeg snalaženja u svijetu i također u svom unutrašnjem svijetu. Svako dijete ima svoj karakter, no bez našeg baždarenja taj kompas nikada neće pokazivati Sjever, put prema našoj istinskoj Domovini.

“To što su neki izgubili kompas ne znači da ne postoji Sjever, Istok, Zapad i Jug!” rekao bi naš apostol Lorens.

Iako su možda misli malo raštrkane kroz ovu objavu, ipak jedna generalna misao koja je prevladala dojam cijelog predavanja jest sljedeća. Mi ne možemo i ne bi trebali pokušavati podići ovu obitelj bez našeg Nebeskog Oca Isusa. Kako proći ovom dolinom sjenki smrti s malenom djecom u rukama, a bez Njega? Ja stvarno ne znam koji im je plan. Mi trebamo i ne možemo ići bez Njega. Bez Njega, mi smo prepušteni na milosti i nemilost vjetrometini sila tame i sudbini koja je daleko teža za sve. Možda trenutno sve “štima”, no dugoročno igrate da izgubite.
Odnos Otac dijete je temeljni odnos svakog ljudskog bića i najdublja potreba svakoj čovjeka jest da taj odnos bude uspostavljen i živ. To je kao duhovna pupčana vrpca bez koje ne možemo duhovno živjeti. Mi kao roditelji moramo imati tu sponu živu i aktivnu. Mi moramo spustiti Nebo u naš dom i dati taj odnos našoj djeci.

Poruka za očeve

Kako o svemu, tako i o tome oni moraju od nas učiti. Način kako oni imaju odnos s nama, pa čak rekao bi s ocem u obitelji, na taj način će oni percipirati Nebeskog Oca. Dečki, molim vas zapamtite ovo. Kakav im je odnos prema vama, takav će jednoga dana biti i prema Nebeskom Ocu. Da li imaju osjećaj da vam mogu sve reći, da vam se mogu otvoriti i povjeriti. Da li ih prihvaćate takve kakvi jesu? Da li ih možete koliko toliko bezuvjetno ljubiti? Da li ste pravedni i da li im dajete ono što im je potrebno, uskraćujući od njih ono što je za njih štetno? Sve su to pitanja koja se trebate pitati. Vidite koliko je velika uloga očeva u obitelji…

 

U idućem nastavku vam pišem o tome kako smo upali u zamku sistema kojem smo povjeriti (su)odgoj naše djece i kakve će to velike posljedice ostaviti na buduće generacije.

Mudri budite!

Frano

(Visited 98 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *