Srijeda je poslijepodne i nas par iz zajednice se nađemo u centru grada da prošetamo i vidimo s kime možemo popričati o Isusu. Zanimljiivi su ljudi, vidiš cijeli spektar osobnosti i uvjerenja oko sebe. Isus te često iznenadi, jer taman kad si mislio proći dalje jer ti se ‘ovaj’ nije činio kao netko tko bi odvojio vrijeme da popriča s tobom, eno baš on je taj koji je molio za ovakav trenutak. Takav ‘jedan’ je bio Jeremy koji je na poslovnom putu ovdje u Hrvatskoj, a inače iz UK. Josip i ja smo ga omeli u čekanju na klupici na Tomislavcu. Već je u trećoj rečenici rekao kako mu je baš drago da smo stali popričati s njime. Taman smo došli do glavnog pitanja za njega i on je morao ići dalje. Nekoliko klupica dalje sjedila je jedna mlađa cura sa slušalicama u ušima i uživala u svojoj ručko-večeri. “Oprosti, jesi možda raspoložena za dva pitanja dihovne prirode?” je ulet s kojim uglavnom započnemo priču. Pristala je, mi smo nastavili u opuštenom tonu.
U jednom momentu čuje se poznata relativistička rečenica “Neki to zovu Isus, neki Budha, neki Alah.. sve je to isto”. Pauza.
Ovo je poznati odgovor među ljudima kad se želi dati zajednički nazivnik svim vjerama. Ako nastaviš čitati pokušat ću ti objasniti zašto ne samo da nisi pametan s tim odgovorom, nego si daleko od Istine i pravog razumijevanja stvari, te zašto takav odgovor stvara potpuno krivi dojam u drugim ljudima koji možda nisu o tome nikad ni razmišljali. Time ih opasno zavodi u stranu.
Prvo, užasno je važno poznavati Istinu, odnosno biti u Istini. Mislim da je to nekako logično samo za sebe, jer nepoznavanje ispravnih informacija te samo može odvesti krivim putem. Nepoznavanje ovako važne informacije može te koštati vječnog života. Istina je Put koji vodi u Život, rekao je Isus. Odnosno, Istina pokazuje put Ljubavi, a Ljubav je sam izvor Života. Bog.
Drugo, gotovo svaka osoba koju sam ja čuo osobno da je izjavila ovako nešto pokušava biti pametan u društvu ljudi oko stvari u koju se i ne razumije dobro. Dati paušalnu izjavu gdje izjednačiš sva vjerovanja je jako krivo i dolazi iz pozicije oholosti, a sad ću ti objasniti kako. Naša temeljna postavka još od pada jest oholost života. To je jedan od glavnih motora koji pokreću ljudska bića i koja ih stimuliraju da uvijek žele biti pametniji, bolji od drugih, iznad drugih, upravljati i manipulirati drugima, te kontrolirati druge. Ukratko, jedna skrivena (ili kod nekih ljudi otvorena) žudnja za vladanjem nad drugim ljudima i okolnostima. To je pored sebičnosti naš temeljni problem. Zbog tog problema mi teško priznajemo išta i ikog iznad sebe i evo nas kod razumijevanja zašto toliko ljudi danas ne priznaju Boga iznad sebe, ili ako već priznaju da postoji, zašto ne mogu priznati da je to Bog u liku Isusa Krista. Jer, kada bi priznali da Bog u Isusu Kristu upravlja cijelim Svemirom i sve je Njemu u ovoj ili onoj mjeri podložno, onda bi to od nas zahtijevalo ponizan stav i priznavanje da je netko iznad nas i da mi nekome pripadamo. A te pozicije se nećemo lako odreći u svojoj oholoj glavi i iz tog razloga mi smo spremni prihvatiti i govoriti razno razne neistine s kojima u suštini želimo zadržati svoju poziciju.
Isus nije isto kao i Budha, ili Alah, niti sve vjere vode do istog cilja. Taman i da samo površno poznajemo druge religije vidimo plodove njihovog nauka i kako se njihovo širenje odražava na društvo oko njih. Islam, osim ako nije kastriran da se prilagodi zapadnom društvu i stekne na popularnosti, je u svojoj suštini jako agresivan prema drugim vjerama. Štoviše, dozvoljeno je i pohvaljeno pa čak i nagrađivano proganjanje i ubijanje drugih vjera, posebice kršćana, te prevara i izrugivanja vjernika i slično. Godišnje u svijetu bude ubijeno preko 6000 kršćana poradi svoje vjere. Ulovio sam vijest da je na ‘Cvjetnicu’ tjedan dana prije Uskrsa negdje u Africi pogubljeno preko 50 kršćana.
Prijatelj je bio u misionarskom posjetu jednog državi u Indiji. Tamo su zajednice kršćana proganjane od lokalnih vlasti. Pale im se crkve, ubijaju članovi zajednica, protjerivanju ljudi i uništavaju njihovi poslovi. Sve u ime hinduističke vjere. Mi na zapadu imamo jednu sliku o toj vjeri koja nam je servirana, no u praksi to i nije baš tako.
Možda je pošteno reći da “sve” vjere traže istu stvar, a to je vezu s Bogom. Jer, kad bi svakog od njih pitao što je to što želi postići kroz svoju religiju, vjerujem da bi odgovor bio – spoj. Spoj s nečim što osjećamo da nedostaje u nama. Kako se do tog spoja dolazi i da li svaki put vodi do cilja? Možda bi ovdje iznio slučaj za Kršćanstvo, pa onda vi recite je li to sve isto.
Svaka religija priznaje da ima Boga. U poslanici ___ kaže da i vrazi znaju da postoji Bog i dršću. Razumjeti tu činjenicu nije ništa posebno. No, za razliku od svih drugih religija, u Kršćanstvu se dogodilo nešto potpuno drugačije. Sam Bog Otac je ispunio jednu ljudsku ‘posudu’ i hodao među svojom djecom iz dva razloga. Jedan razlog je da nam kaže, objavi i pokaže kako treba živjeti Njegovo dijete i time nam da primjer koji trebamo slijediti, a drugi da se žrtvuje za nas i ponese sve naše grijehe i opačine i sve posljedice na drvo Križa kako bi nas oslobodio zarobljeništva Sotone kojem pripadamo još od kad smo se odmetnuli od Boga i propali u bezdan.
U Kristu Isusu naš je Otac za sve ljude otvorio vrata u vječni život. Zbog Njegove žrtve na Križu nama su otvorene Nebeske riznice i mi možemo živjeti blagoslovljeni, oslobođeni i u zajedništvu s Njime. Ne samo to, On nam je u Isusu došao dati svoje cijelo srce. Pokazati kakav On uistinu – čista savršena Ljubav – i da nas želi u svojoj NEPOSREDNOJ blizini. On nije tamo neki udaljeni, odsutni Bog kojem je gotovo nemoguće pristupiti kao što je to prikazano svugdje drugdje. On je ljubavi prepun Nebeski Otac koji je u Isusu Kristu pomirio svijet sa Sobom i otvorio ponovo vrata Svog doma kako bi se mogli vratiti. Jednom kada prihvatimo Njegovu ljubav za nas na križu i to da je otkupio naše grijehe, te se odlučimo živjeti za Njega i na način kako nam je On pokazao, mi primamo u život ogromne blagoslove. Jedan od njih je direktan pristup Njegovom srcu putem molitve. Bez obzira kakvi smo kao vjernici mi možemo u svakom trenutku u molitvi doći u njegovo neposredno prisustvo i pitati, razgovarati 1:1 ili tek odmoriti. Otvorena vrata, riznice, ukazan jasni put kako postići potpunu zrelost svoje duše. Gdje tog ima?
Reći da je sve to isto je toliko daleko od Istine kao i Mjesec od Zemlje. Ne, nije sve isto. Potpuno je drugačije. Ni Budha, ni Muhamed, ni Krishna, niti itko drugi od velikih prosvjetljenih učitelja nije dao svoj život za nas. Isus jest. On je ponudio pred Bogom Ocem sebe kao žrtvu za grijehe cijelog čovječanstva i Otac koji je sama Ljubav taj čin Ljubavi nije mogao odbiti. Pravda je bila namirena na Križu i nama ponovo omogućila da se vratimo nazad kući.
Stoga, ako si slučajno jedna duša poput one zbunjene cure s početka priče koja smatra da je to sve isto, a pritom ne priklanja svoje srce niti jednoj strani, znaj da najveća ljubavna priča ikad ispričana ima direktne veze s tobom. Isus i ti. Daj mu priliku i vidjet ćeš kako će ti se život okrenuti i blagoslovi početi pristizati.
A naš Jeremy? Otišao je kući razmišljajući kako cijeli život sluša o Isusu, a nikad Mu zapravo još nije dao priliku da počnu zajedno živjeti. Zadnjih dvije do tri godine intenzivnije čita Bibliju, proučava i vrti se kao mačka oko vruće kaše, no nije napravio korak u vjeri. “A što ako se sutra ne probudiš Jeremy?”, pitali smo ga. Danas je tvoj dan. Dobro razmisli o svemu i zakorači u vjeri.
Ljubim!
Frano