Moram ti reći da u današnje vrijeme uopće nije jednostavno zainteresirati nekoga za Isusa i blagoslove stečene njegovom žrtvom na Križu. Mnogi žive u prividu ispunjenog života s dovoljno udobnosti, rutine i malih užitaka dovoljnih da priguše onu unutarnju prazninu na podnošljivu jačinu. Pomirili su se s osrednjim postojanjem, ne znajući da postoji više. Druge je pak život dobrano stisnuo, no radije će isprobati još jednu metodu samopomoći, još jedan psihoterapijski pravac, još jednu tehniku disanja, još jednu motivacijsku knjigu, nego zaviriti dublje u ono što se u praktičnom kršćanstvu nudi. Možda zato što im vjera djeluje apstraktno, udaljeno, neprimjenjivo. Ili zato što nikad nisu vidjeli nekoga tko doista živi iz te stvarnosti, iz blagoslova stečenih na Križu.

Tu si negdje i ti. Vjeruješ da postoji nešto više, vjeruješ da postoji Bog. Ponekad osjetiš Njegovu prisutnost u trenucima tišine, u prirodi, u onim malim čudima svakodnevice. No kad ti netko spomene Isusa Krista, osjetiš neku vrstu otpora. Kao da bi time morala sve svoje duhovne uvide, iskustva i osjećaje staviti u jedan kalup i kao da bi time izgubila širinu svoje duhovnosti. Možda ti se čini da bi te to ograničilo, da bi morala napustiti sve što si dosad osjećala i vjerovala.

Ali što ako ti kažem da se sve ono što si osjećala kao više, što si naslućivala kao sveto i smisleno, zapravo savršeno utjelovljuje upravo u Isusu? Da On nije granica, nego vrata u puninu. Ne netko tko gasi tvoju intuiciju, nego Onaj koji joj daje jasnoću, mir i dubinu.  

Bi li mi dala priliku da ti ispričam više?

Možda te poruka o istinskom kršćanstvu o kojem ti želim pričati i kojem životom svjedočim jednostavno zaobišla kroz odgoj i odrastanje. Neki dan srela sam mladu ženu koja mi je otvoreno rekla da jednostavno nikad ne razmišlja o Bogu. Da ju je taj dio života i odgoja jednostavno zaobišao.

No evo, ja ti sada donosim to znanje. Pakiram ga u ovaj tekst. Pažljivo biram riječi, ne želeći ti oduzimati vrijeme, no želeći ti bar dijelom ukazati na potencijal i puninu života u Isusu Kristu. I moram ti odmah reći: ovo što ti pišem nisu tek neka nadanja, ni poetski sastav nekog tko zna birati riječi. Ovo nisu puki osjećaji. Ovo je stvarnost. Ovo je svakodnevica onih koji vjeruju, koji nauče kako prisvojiti blagoslove s Križa.

Nikad nije bilo zamišljeno da hodamo ovom zemaljskom stazom sami. Nikad.

Mi ljudi smo svojom voljom otišli od Izvora, od žive vode, od neiscrpne snage. I sad, umjesto da se napajamo kod Njega, mi kopamo svoje pukotine u suhoj zemlji, pa se čudimo zašto nam je duša stalno žedna.

Što to znači?

To znači da ono što je Isus učinio nije samo simbolika, nije samo povijesni događaj. Njegova smrt nije bila samo čin ljubavi , ona je bila plaćanje duga. Isus je na Križu osigurao sve što ti treba oprost, iscjeljenje, mir, snagu, svrhu, blagoslov. Sve je već plaćeno.

Mi ljudi smo svojom voljom otišli od Izvora, od žive vode i neiscrpne snage. I sad, umjesto da se napajamo kod Njega, mi kopamo svoje pukotine u suhoj zemlji, pa se čudimo zašto nam je duša stalno žedna.

Što to znači?

To znači da ono što je Isus učinio nije samo simbolika, nije samo povijesni događaj. Njegova smrt nije bila samo čin ljubavi ,ona je bila plaćanje duga. Isus je na Križu osigurao sve što ti treba oprost, iscjeljenje, mir, snagu, svrhu, blagoslov. Sve je već plaćeno.

No ključno je ovo.

Blagoslovi se u tvoj život ne spuštaju automatski. Oni su ponuđeni, ali ti ih vjerom moraš aktivirati. Vjerom moraš učiniti da vrijede za tebe. Nitko drugi to ne može napraviti umjesto tebe. To nije religija to je odnos. To nije stvar pripadnosti crkvi, nego pripadnosti Njemu. To je stvar osobne odluke, hoćeš li dopustiti da ono što je On učinio postane stvarno i u tvom životu?

Znam, nije lako čitati stvari koje ti možda bude nelagodu.  Molim te  nemoj se naljutiti na mene kad ti kažem zašto vjerujem da se zadovoljavaš mrvicama i pored tolikog silnog bogatstva živiš poput siročeta hodajući ovim zemaljskim putem bez Oca. Mrvice? Siroče?  Pretjerujem li? Ostatak teksta mogao bi ti dati odgovor na to pitanje.

Većina ljudi  hoda ovom zemaljskom stazom bez znanja o životu koji im je dostupan u Isusu Kristu. I ja sam bila jedna od njih. Kada sam o značenju žrtve na Križu za mene osobno prvi put čula iz usta apostola Lorensa, ostala sam nemalo iznenađena. Kako je moguće, pitala sam se, da sam odmalena išla u crkvu, da sam marljivo slijedila propise koje me crkva učila, a da se nikad, baš nikad, nisam susrela s naukom o Križu.

Probaj sada usporiti. Pokušaj zaista polako prolaziti kroz tekst u nastavku, percepcijsku vježbu koju ti nudim. 
Čitajući, pokušaj zaista osvijestiti te dijelove svog života u kojima se osjećaš poraženo, usamljeno, napušteno i prevareno, gdje osjećaš tu nemilosrdnu težinu. Dopusti sebi osjetiti ju. Ne bježi od nje. Sjedi s njom na trenutak. Priznaj si ju. I onda, baš tamo, u toj tišini i težini, zamisli novu perspektivu koju ti nudim. Usudi se povjerovati na trenutak. Da i za tebe postoji drugačije. Da i ti imaš pravo na drugačije. Da pobjeda nije rezervirana samo za neke, već da je moguća i za tebe. I onda, kad budeš spremna, kreni lagano dalje sa sljedećim odlomkom.

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov Nikad više sama. I da se više nikad ne osjećaš usamljeno, čak i ako nemaš partnera, ili ga imaš, ali ne dijelite isti svijet i osjećaš se kao da si sama. Zamisli da ti Očeva prisutnost, vidljiva u Isusu Kristu, postane toliko stvarna da ti više ništa izvana ne može ugroziti tvoj osjećaj ispunjenosti, sigurnosti i ljubavi.

Zamisli da prisvojiš blagoslov ozdravljenja duše da rane koje godinama nosiš počnu zacjeljivati. Zamisli da bol zbog izdaja, razočaranja, odbacivanja polako počne gubiti svoju moć nad tobom. Zamisli da više nisi osoba koja reagira iz povrede, iz straha ili iz osjećaja manje vrijednosti. Zamisli da postaješ slobodna. Da počinješ reagirati iz mjesta unutarnje sigurnosti i dostojanstva koje ti nitko ne može oduzeti. Zamisli kako tvoj pogled na svijet postaje vedriji, tvoje riječi blaže, tvoje srce šire.

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov spasenja duše. Da imaš duboko uvjerenje da ti je svaki, svaki grijeh oprošten. Da te tvoje pogreške više ne definiraju. Zamisli da znaš da su tvoji grijesi stvarno obrisani. Ne potisnuti, ne zaboravljeni, ne prešućeni, već isprani. Zauvijek. Zamisli da možeš dalje bez tog tereta koji već godinama vučeš za sobom. Zamisli kako ti se s duše diže ogroman, nevidljiv, ali stvaran teret. I osjetiš kako ti se savjest pere. Do čistoće. Kao da nikada ništa nisi zgriješila. Ne zato što nisi, nego zato što je netko drugi platio cijenu. Jer to je Križ. To je Isus. To je blagoslov koji već postoji. Nije pitanje hoće li ti Bog oprostiti  već hoćeš li ti vjerom primiti to oproštenje. Hoćeš li vjerovati da vrijedi i za tebe? 

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov iscjeljenja tijela. Zamisli da, kada ti je dijete bolesno, a liječnici ne mogu pronaći rješenje i osuđeni ste na dugotrajnu terapiju s ozbiljnim nuspojavama kako bi tek ublažili postojeće simptome, ti znaš kome možeš predati brigu za njegovo zdravlje, bez da te iznutra izjeda strah i nemoć. Zamisli da ti u Isusu Kristu pripada pravo na fizičko ozdravljenje i da tvoje dijete može primiti zdravlje po molitvi nekog drugog ili polaganju tvojih ruku. Zamisli da nije stvar u tome da moraš biti posebno “duhovna”, nego jednostavno moraš naučiti kako aktivirati vjeru i na taj način zadobiti ozdravljenje za one koje voliš najviše. Zamisli koliko bi tvoj život bio drugačiji kad bi znala da ti je to obećanje zaista dostupno sada i ovdje.

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov osnažene volje.
Zamisli da odluke koje donosiš više ne ostaju na početnom zanosu, nego postaju stvarnost koju stvarno provodiš i živiš. Ne zato što si ti sama jaka, ne zato što si  posebnim tehnikama razvila snažnu disciplinu, nego zato što ti je dana snaga odozgo, snaga koju možeš koristiti svaki dan. Zamisli da se više ne moraš oslanjati na svoju krhku i promjenjivu volju, nego da se oslanjaš na Duha Svetoga, koji ti je darovan, koji ti daje snagu veću od tvoje. Zamisli kako bi tvoj život izgledao kad bi svaki ispravan izbor koji želiš učiniti stvarno mogao biti ostvaren, uz pomoć te neiscrpne snage.

Zamisli da osvijestiš i naučiš koristiti blagoslov nadmoći nad silama tame.
Zamisli da stvarno znaš, ne samo kao teoretsku tvrdnju, nego kao iskustvenu stvarnost, da je Duh Kristov koji živi u tebi jači od svakog duha tame. Zamisli da više nisi bespomoćna pred napadima, pritiscima, sumnjama, strahovima i negativnim mislima koje ti neprestano šapću da nisi dovoljno dobra, da nećeš uspjeti, da si loša majka, loša žena i loša osoba.
Zamisli da se izgradiš do te mjere da znaš stati, oduprijeti se i zauzeti autoritativan stav pred svakim tim pritiskom. Da znaš, kad dođe napad, kad ti se učini da će se sve srušiti, kad ti se pomrači um, da nisi sama nego ulaziš u tu borbu iz stava pobjede. Zamisli da znaš da je Isus već izvojevao pobjedu, i da je tvoj zadatak samo da naučiš živjeti iz te pobjede. Zamisli da znaš prepoznati kada ti neprijatelj laže, kada ti pokušava ukrasti mir i dostojanstvo, i da mu više ne daš prostora. Zamisli da ne samo da to naučiš za sebe, nego da znaš kako moliti s autoritetom i za druge. Da znaš proglasiti mir nad svojim domom.
Da znaš kad tvoje dijete, tvoj muž, tvoj bližnji trpi pod duhovnim pritiskom i da znaš što učiniti. Zamisli da shvatiš da nikada nisi bila bespomoćna, nego da te samo nitko nije na vrijeme podučio autoritetu koji ti pripada.

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov pobjede. Da umjesto da se osjećaš poraženo kad naiđe nova teškoća, ti znaš da je u pitanju tek još jedna lekcija. Još jedna prilika za rast. Još jedan korak na putu Kući. Zamisli da uđeš u takav način razmišljanja, da ti okolnosti više ne diktiraju stanje srca, nego da tvoje srce postaje mjesto iz kojeg izlazi snaga, vjera i pobjeda svaki put. Zamisli da stekneš duboko uvjerenje da je s tobom cijelo vrijeme tvoj Otac Svemogući. Ne kao kakav pasivni promatrač s neba, nego aktivan Pomoćnik koji ide s tobom, bori se za tebe, brine se o svakom detalju. Zamisli da u ovoj novoj svjesnosti da ti On osigurava pobjedu za pobjedom, nad okolnostima, nad slabostima, nad svim što te dosad razdiralo, počinješ hodati drugačije. Disati dublje i vjerovati više.

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov mira. Zamisli da više ne moraš nositi unutarnje borbe koje te iscrpljuju.
Ne govorim o onom površnom miru koji dolazi kada ti okolnosti idu na ruku ,kad su računi plaćeni, kad su obaveze sređene, a frižider pun. Govorim o miru koji nadilazi razum, o miru za koji Sveto pismo kaže da nadilazi svaki ljudski razum. Zamisli da u trenucima kad ti se čini da bi se mogla ugušiti pod težinom obaveza, pritisaka i briga, da tada znaš da ne trebaš nigdje bježati, ništa posebno napraviti, nego se samo okrenuti unutra, u svoje srce, i tamo pronaći Njega, živog Boga, brižnog Oca koji ti može dati potpuni mir. Ne obećanje da će sve nestati, nego snagu da kroz sve prođeš s mirom u srcu. Zamisli da postaneš žena koja nosi mir gdje god ide, koja ga širi, koja ga utjelovljuje. 

Zamisli da naučiš prisvojiti blagoslov stalne opskrbe. Da znaš da ti ništa neće nedostajati za uspješno dovršenje ove zemaljske staze. Zamisli da se nađeš u financijskom škripcu. Nula na računu. Zalihe na izmaku. Ljudi bi paničarili, grizli nokte, razmišljali o milijun načina kako da izdrže. A ti? Ti si mirna. Ne zato što te nije briga, nego zato što znaš Kome pripadaš. Znaš da imaš Oca koji se brine. Koji vidi. Koji daje i koji nikad nije zakasnio. Zamisli da ne moraš nositi teret brige. Da ne moraš svakog dana prebrojavati hoće li biti dovoljno. Zamisli da znaš da će sve biti osigurano za tebe, za tvoju djecu i za svoj dom. Ne zato što ti imaš sve pod kontrolom, što si se iscrpila do kraja, nego zato što znaš da te On nosi na rukama.

Zamisli da osvijestiš i naučiš aktivirati blagoslov Svjetla i snage. Zamisli da se tvoj život, od trenutka kad priznaš Isusa kao svog Gospodara, počne vraćati u božanski red. Zamisli da odjednom vidiš put kojim trebaš ići  jasno, bez sumnji, bez previranja. I ne samo da ga vidiš, nego ti je dostupna i snaga da tim putem ideš. Više ne nosiš osjećaj da si sve upropastila, da stalno iznova padaš u iste obrasce, da se vrtiš u krug. Umjesto toga, vidiš kako se sve, baš sve, počinje povezivati. S jasnoćom i mirom shvaćaš da ništa nije bilo uzalud. Čak i one odluke koje su izgledale pogrešno  sada počinju imati smisla. Razumiješ i da je sva ona patnja bila brižan alat tvog Oca za pripremu tvog srca.

Čini li ti se još uvijek moja primjedba da je čovjek bez znanja o žrtvi na Križu čovjek koji živi kao siroče bez Oca? Nije li istina da je život bez aktiviranja ovih blagoslova životarenje i uporno pristajanje na mrvice Života?

Koji bi bio razlog da, nakon što si sve ovo čula, ovome ne daš priliku?

Koliko si toga već probala, koliko toga si pustila u svoj život, a baš se ovome opireš?

Reći ću ti, a ti me ispravi ako griješim.

Znaš da ćeš, ako prihvatiš ovo što ti govorim, morati ozbiljno razmisliti o svemu ostalom što Sveto Pismo kaže. Znaš da ćeš morati preuzeti veću odgovornost. Znaš da ćeš morati preispitati svaki dio svoga života. A to zapravo ne želiš.

Boriš se sa suočavanjem sa sobom. Sa svime što nosiš u sebi, a znaš da nije u Božjem redu. Bojiš se odustajanja od onog što ti se trenutno čini poželjnim, iako znaš da nije ispravno.

No Bog nikada ne traži nešto od tebe, a da ti prije toga ne ponudi snagu da to i učiniš. On nije tiranin. On je Otac. On ne dolazi s prijetnjom, nego s pozivom. Istina je da ćeš puno toga morati s vremenom pustiti, promijeniti i odreći se. No još je veća istina da ćeš u zamjenu dobiti više nego što si ikada mogla zamisliti. Dublji mir. Čvršću sigurnost. Ljubav koja ne ovisi o tvojim rezultatima. Oslobođenje od krivnje. Smisao i svrhu koji ne nestaju kad se promijene okolnosti. Zato ti ovo pišem. Zato te ne ostavljam na miru. Ne zato da te prepadnem, nego da te pozovem.

Ne zato da te uvjerim u nešto što ne želiš, nego da te obavijestim o nečemu što ti pripada.

Jer ako si do sada izdržala sama, znaj da ne moraš više.

Nikad nisi morala sama.

Sada je na tebi red. Ako ti je ijedan od ovih blagoslova dotaknuo srce  vrijedilo je svo ovo moje pisanje. 

Javi mi se ako želiš naučiti kako i ti možeš prisvojiti ove blagoslove u svom životu. Bit će mi čast i radost hodati s tobom tim putem.  

Jer i da je samo jedan od ovih blagoslova stvarno dostupan, isplatilo bi se zaputiti ovim putem. A svi su ti dani u Isusu Kristu.

Budi mi ohrabrena.♥