Što je brak?

Sigurno mislite “kakvo je to trivijalno pitanje”. Kao da sam vas pitao što je topla voda. Iako svatko ima svoje mišljenje što je brak gledajući parove oko sebe, svoje vlastito iskustvo ili svoje roditelje, brak kakvog ga je naš Nebeski Otac zamislio daleko je uzvišenije zajedništvo nego ono kojeg većina pozemljara poznaje.

Ugrabiti  Nebo, uroniti u  dubine Ljubavi, osvojiti stanje zajedničke sreće rezervirano je samo za one koji u taj brak ulaze prema božanskom dizajnu i u zrelosti duše koja može razviti zajedništvo u Ljubavi. Imamo ‘braka’ koliko imamo istinske nesebične Ljubavi u nama. Već ovdje bi trebalo zastati i duboko se zagledati u sebe. Imamo braka koliko smo sposobni nesebično ljubiti drugu stranu i primiti ljubav od nje.

Brak je stanje, to je razina do koje smo se zajedno popeli. Mi nismo u braku samo zato jer smo vjenčani. I nismo stalno u braku, već onoliko i onda kada mi istinski ljubimo i kada sreću drugoga stavljamo ispred svoje. Brak su kao vrata koja stoje otvorena za sve parove, no rijetki kroz njih prolaze. Kroz njih uđeš ostavljajući sebe, umirući za svoje sebične želje i s odlukom da ćeš se predati u služenje. U braku nema kalkulacije i trgovine ljubavlju, već samo nesebično i neproračunato davanje.

Brak je stanje koje ima najsvetiji osjećaj kao temelj veze. Brak nije opijenost tijela i eksplozija osjećaja kad su dvoje privučeni jedno drugome. Kad smo zaljubljeni mi smo izgubljeni u erupciji senzacija koju osjećamo unutar sebe, odneseni nekim posuđenim stanjem koje iskušavamo zbog prisutnosti druge osobe. Nema u tome puno prave nesebične ljubavi. Mi smo jednostavno spremni svašta učiniti zato što nam se sviđa takvo stanje i voljeli bi da nikada ne završi. No, kad konačno prođe i kad probudimo u istini o kvaliteti naše ljubavi, onda dolazi gorko razočaranje, jer prave Ljubavi nije bilo mnogo, ako je bilo uopće.

Ono što ostane smo zapravo m. Sreća koju onda možemo postići zajedno je  pokazatelj maksimuma koliko možemo iz sebe dati. A za istinsku bračnu sreću, za plod istinske bračne Ljubavi mi smo se morali razviti u nesebične ljude, one koji više ne žive za sebe, nego je smisao njihovog života (peotično rečeno) probuditi sreću s druge strane.

Brak je razina predanja i žrtve  jedno za drugo i zajedničko stremljenje spram visina Božanske Ljubavi. Brak se ne može simulirati, niti zakonski ostvariti. Brak nije zajednica dvoje ljudi kao takva, već stanje predanosti, odanosti, vjernosti i ponajviše stanje međusobnog sklada dvaju duša. Taj duboki osjećaj sklada koji prožima dva srca i  neprestano vas sjedinjuje sve više i više. To duboko korijenje koje se opet i iznova isprepliće i koje osjećate negdje u dubini vaših duša kako srastaju i postaju jedno ii to vas beskrajno raduje.

Stoga, da bi imali priliku za Brak, dvoje moraju sebe pronaći u Ljubavi, jer brak je zajedništvo i život u najdubljem skladu koji samo Božanska nesebična Ljubav može stvoriti. Gdje ova vrsta Ljubavi sjedinjuje dva srca, tu je i Otac Nebeski stalno prisutan i s Njime sve što je Njegovo – blaženstvo, snaga, blagoslovi, uspjeh i sve više rastuće blaženo stanje.  Brak ne Nebo na Zemlji, rajsko stanje u vašem domu.

Brak ne može prestati niti se opozvati, jer je vječnost satkala ovo zajedništvo. Brak je za vječnost, jer je Ljubav vječna. Oni koji su u braku će uvijek imati osjećaj kako pripadaju jedno drugome, bez obzira da li se privremeno razdvoje. Oni vide zajedničku vječnost i osjećaju kako se nikada neće i ne mogu razdvojiti i to ih beskrajno usrećuje. Očev poseban blagoslov počiva na takvoj vezi a koliko ga imaju ovisi o stupnju uzajamne Ljubavi muškarca i žene. 

Ljubite jedno drugo..

Frano

3
(Visited 59 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *