„Gušter koji je želio biti zvijezda“
Kada imate dijete koje ima izraženo samopouzdanje, koje voli naglašavati svoje talente i sposobnosti i naglašavati kako nešto čini najbolje, nerijetko se druga djeca u blizini osjećaju ugroženo, manje sposobno, a samim time i manje vrijedno. Mi imamo jednog takvog. I iznimno je zahtjevno držati ga poniznim, a ujedno ne ugroziti mu samopouzdanje, kao i želju da i dalje brusi svoje talente. Ova slikovnica nam je na duhovit način zapravo jako pomogla u tome. Uz guštera Gogu, naš sin je na preuveličan način jasnije mogao spoznati svoje ponašanje i donijeti odluku da to i promijeni, baš kao i Gogo. Naime, gušter Gogo jedan je iznimno ekscentričan, ekspresivan, samopouzdan gušter koji na negativan način pokušava zaplijeniti pozornost sviju. Gurajući se uvijek u prvi plan, pjevajući i svirajući najglasnije, plešući najrazmetljivije, ne mareći ni za koga osim za sebe, želio je postati slavan. No nesvjestan da zapravo nema sluha i da je među svima omražen, Gogo je svojim ponašanjem druge doveo do neminovne točke pucanja. Iznenađen i uvrijeđen iskrenim komentarima drugih, odlučio je svoj „talent“ brusiti drugdje i tako je otišao u Crveni klanac. Smatrajući kako je pronašao savršeno mjesto za vježbu njegovu sreću ubrzo je zamijenila ljutnja i ogorčenost prema „drugom gušteru“ koji ga je nesluhom omeo u vježbanju. Ne znajući da je jeka u pitanju, ljutnja mu se rasplamsavala sve dok mu „tajnu“ nije otkrio leptir koji je iznenada sletio kraj njega. Gogo je bio zgrožen, zatečen, imao je osjećaj kao da je u noćnoj mori. No onda mu je leptir rekao: „Put do slave nije samo u onom što činiš, već je kako to činiš jednako važno.“, što je bilo sve što je potrebno kako bi Gogo donio odluku promijeniti sve i okrenuti novi list. Odmah ujutro vratio se u zaljev sa željom da svoje talente koristi jedino kako bi pomogao i služio drugima. I upravo taj njegov stav bio je presudan da mu se ostvari prvotni san. Postao je slavan, no ovaj puta je bio svjestan da su ključ uspjeha zajedništvo i služenje, zbog čega je unatoč slavi i dalje bio novi, ponizni Gogo. Novi moto našeg Goge postao je „Sve što šaljemo u svijet, uvijek nam se vraća kao jeka“, što je moto kojega možemo prisvojiti svi.
I uz ovu slikovnicu vrlo brzo smo razgovor preusmjerili na Isusa. Razgovarali smo o raznim talentima koje svatko od nas ima i kako ih je Isus mudro rasporedio kako bismo bili potrebni jedni drugima, pomagali jedni drugima i činili jedne druge boljima. Kao primjer naveli smo film. Potreban je netko tko će osmisliti radnju, netko tko će pripremiti prostor i kostime, netko tko će glumiti, netko tko će ga snimiti, itd. No film se ne bi mogao ostvariti ako svaki član tima ne bi surađivao s ostatkom tima, na taj način služio drugima i također ne smatrao drugog člana tima više ili manje vrijednim. Također smo naglasili da je Isus unatoč tome što je najsnažniji, najsposobniji, najmudriji, najčudesniji zapravo najponizniji i hodajući Zemljom najviše je služio pozivajući nas da Ga slijedimo čineći i ponašajući se isto. Svjesni kako to nije nimalo lako niti jednostavno, naglasili smo da nije ni nemoguće i da nam upravo u tome pomaže molitva kako bismo primili snagu i ljubav za to. Također, prizor u kojem leptir odjednom dolazi gušteru u trenutku ogorčenja i ljutnje, poziva na promišljanje o tome kada se tako osjećamo imamo li zaista ispravan pogled na trenutnu situaciju, odnosno postoji li dublja istina koju u tom trenutku ne vidimo, a koja može donijeti potpuno novi pogled na okolnosti i koja nas zapravo može osloboditi i promijeniti nabolje.
„Male pande i veliko obećanje“
Koliko puta si nešto obećao/la nešto svom djetetu, a koliko puta ono tebi? Koliko obećanja je ostalo neispunjeno, a koliko ih je prekršeno? Većina nas, nažalost, kad-tad iskusi bol i razočaranje koje prekršeno obećanje donese sa sobom. I nažalost, najčešće nam takvo što dugo ostane u sjećanju. Dok su djeca manja, u glasu roditelja mogu čuti kako je obećanje nešto drukčije, nešto posebno i nešto važno. I jako dobro mogu zapamtiti obećanja koja su im roditelji dali, pogotovo ako se radi o nečemu što je njima bitno, zanimljivo ili potrebno. No svoja obećanja lako ispuste iz vida, lako ih „zaborave“ ili prekrše. U trenutku davanja obećanja možda su imali najbolje namjere, možda su htjeli usrećiti roditelja ili su jednostavno vidjeli obećanje kao alat koji im može nešto omogućiti. No nerijetko se ipak precijene, odnosno, nerijetko obećaju nešto daleko više od onoga što mogu zaista i ispuniti. Što je, naravno, sasvim normalno i razumljivo. No obećanje je ipak jedan od važnih aspekata izgradnje međusobnog povjerenja i što su djeca veća upravo povjerenje je temelj kvalitetnog međuodnosa između roditelja i djece. Ova slikovnica je izvrstan alat koji jednostavno i slikovito prikazuje ne samo važnost obećanja, nego i važnost poslušnosti, te koje posljedice se mogu dogoditi ako svoje obećanje olako shvatimo i prekršimo.
U slikovnici upoznajemo mamu pandu sa svojim kćerkama Pelom i Kelom. Slične, a različite, svaku večer zajedno su se igrale, zajedno s mamom mazile, zajedno su rasle.. Jednog dana mama ih je pozvala na važan razgovor. Upozorila ih je da ne smiju ići dalje od čvornatog bora, ne smiju silaziti niz planinu i da se obavezno moraju vratiti prije zore. Također, zatražila je da joj Pela i Kela obećaju kako će paziti jedna na drugu. Obećale su da će poštivati sve što im je mama napomenula, no vrlo brzo je njihovo obećanje stavljeno na kušnju. Pela je bila mirna i oprezna, no Kela je bila energična i voljela je uzbuđenja. Iako je znala da je obećala mami, želja da istraži divljinu bila je snažnija i zato se zaputila niz planinu. Svojoj sestri Peli je rekla da ju čeka i da ne brine, no Pela je slutila da će nešto poći po zlu, te je za njom kradomice krenula. Kada su se spustile niz planinu prizor krajolika ostavio ih je bez daha. Cijelim svojim bićem uživale su u novim mirisima, okusima, nesvjesne da ih s brijega promatra gladni leopard. Kela je u trenutku nepažnje skliznula niz padinu uletjevši ravno njemu pred oči. Pela unatoč strahu, sjetila se obećanja i brzo se objesivši o bambusovu granu, u zadnjem trenutku spasi svoju sestru. Želeći se čim prije vratiti svojoj mami, trčale su bez prestanka. Preplašene, umorne, prepune krivnje i pognute glave došle su pred mamu i priznale sve. Mama ih je samo zagrlila i rekla kako je ponosna na njih jer su ipak, unatoč svemu, pazile jedna na drugu. No i da odsad jedna drugoj obećaju samo ono što će ispuniti svi, te da ako nešto požele ipak prije o tome s njom porazgovaraju. Jer držeći se obećanja, grade dragocjeno povjerenje.
Zahvaljujući bogatim ilustracijama, a izuzetnom jednostavnošću, sadržaj slikovnice je bio vrlo lako razumljiv svima. Kroz razgovor s djecom nakon čitanja shvatila sam da su brzo samostalno shvatili i prepoznali pouku priče. Također, razgovarali smo ne samo o obećanjima, nego i o važnosti poslušnosti. Odnosno, naglasili smo koja je opasnost uslijedila pandama kada su odlučile zanemariti majčine naputke i kako je vrlo lako priča mogla završiti kobno. Onda smo pričali i o svim uputama koje nam Isus daje kroz Riječ i zašto je važno da ih slijedimo. Zajedno smo došli do zaključka kako Isus ipak zna bolje od nas koje se opasnosti kriju u svijetu i da vidi bolje što se sve može dogoditi, te da sve upute koje je dao, dao iz najveće ljubavi prema nama i želje da budemo sigurni, sretni i zaštićeni. I da onda kada nam bude teško vršiti ih ili kada ih počnemo preispitivati, da se ipak sjetimo ove slikovnice i donesemo čvršću odluku da ćemo ipak biti poslušni i u molitvi Ga tražiti dodatnu snagu za to.
Nadam se da ćete i vi uživati u ovim slikovnicama kao i mi, i više.
Grlim!
Anja