Jednom davno vladao je jedan veliki kralj. Kralj je imao tri sina i jednu kćer, a ta kćer mu je bila posebno draga i čuvao ju je kao zjenicu oka svoga, kao najdragocjeniju stvar koju je imao. Čuvao ju je posred svog srca, mislio o njoj noću i danju, motrio da joj se ništa ne dogodi. Čuvao ju je na svakom njezinom koraku da joj tko  što ne napravi i da joj netko ne slomi nježno srce. Jednostavno  rečeno, ona je njemu bila najdragocjenija stvar koju je imao.

Jednoga dana kralj je bio s kraljicom i djecom na jahanju i odjednom ga zabljesne veliko svjetlo. On zastane, siđe s konja, padne na koljena i čuje glas:
“Kraljiću, kraljiću, znaš li tko sam ja?”
Kralj odgovori: “Znam, ti si Kralj nad kraljevima, Gospodar nad gospodarima, Isus Krist.”
“Tako je!” odgovori mu Isus. “Da li me ljubiš, kraljiću?”
Kralj odgovori: “Gospodaru, ti znaš da Te ljubim.”
Isus ga ponovno upita: “Ljubiš li me, kraljiću?”
A kralj odgovori: “Ti znaš, gospodaru, da te ljubim.”
Treći put ga Isus upita: “Ljubiš li me, kraljiću?”
A on mu odgovori: “Ti znaš da te ja ljubim.”

Isus kaže: “Ako me stvarno ljubiš, onda neće biti problema ako ja posegnem za onim što ti nađem da ti srce ljubi više od mene?”
I kralj zastane i jako se zamisli te shvati da je on ljubio svoju kćer puno više nego Isusa. Pade još dublje na koljena, pokloni se do zemlje, zaplače, pa reče: “Gospodaru, molim te, nemoj uzeti njezin život, oprosti mi, kajem se. Stvarno priznajem, jer sada to dobro vidim, ljubio sam je više nego što ljubim Tebe. Dao sam joj prvenstvo iznad Tebe, ona mi je značila više nego Ti, ali ako možeš, ikako, nemoj sada uzeti njezin život.”
I Isus Krist, Gospodar Neba i zemlje, odgovori: “Istina je ovo što kažeš. Ljubio si nju više nego Mene. No, zbog tvoje poniznosti i zbog tvog pokajanja i spremnosti da promijeniš svoje srce, sačuvat ću je na životu i neću je sada uzeti.”

I u tom trenutku nestade svjetlo, nestade vizija, a kralj se nađe okružen kraljicom i svojom djecom. Nitko od njih nije vidio ni čuo što je kralj slušao. Zagleda se u svoju kćer i reče joj: “Oprosti mi, jer ti nisam dao pravu ljubav, oprosti mi jer te nisam na pravi način volio. Ti si Njegova, a moj je zadatak vratiti te našem Nebeskom Ocu. Sagriješio sam pred tobom i pred Nebom, jer sam te želio samo za sebe.”

I cijela obitelj nastavi dalje sa šetnjom i za cijeli život zapamti ovu vrlo, vrlo, vrlo važnu lekciju.