Otvorila se nova škola i sada su klinci konačno svi u istom turnusu, što znači da odlaze ujutro u školu i mi imamo prostora zajedno s Šimunom raditi u miru, stvarati i obaviti puno sitnih stvari koje je teže izvesti kada smo svi zajedno na hrpi. No, s novom školom i novim rasporedom, počeli su kasnije dolaziti kući. Sunčica još dođe do 12:30, no dečki imaju školu do 13:30, ponekad do 14:20, a u novoj školi se sada nudi puno izvannastavnih aktivnosti koje sve zvuče odlično, no postoji jedan ozbiljan problem kod njih.
Već smo pisali o tome ranije, kada smo otkazali sve dodatne aktivnosti, jer smo shvatili da nam kradu zajedničko vrijeme, no vidim da prolazimo istu lekciju dvije tri godine kasnije, pa ću opet o tome pisati. Jučer su tako došli oko 14:30 iz škole i sjedimo za stolom oko ručka i kad tamo krene razgovor o tim izvannastavnim aktivnostima. Jedan bi htio ići na zbor i tenis, drugi na nogomet i stolni tenis. Odjednom je došao taj neki duh/ideja kako bi oni 3x tjedno pored škole još dva sata proveli u školi. Znate ono kad počnete osjećati kako vas nešto guši i stvara nemir, a ne možete točno razabrati što je to. Dok se ja povlačim na unutra i molim Isusa za vođenje, za razboritost i bistrinu oko odluke, na van se rasprava zahuktava i dižu se tenzije i sada kreću pokušaji uvjeravanja i manipulacije bijesom i suzama kako bi se postiglo to što žele.
Kratka pauza. Točno se osjeti kako je “nešto” došlo s njima iz škole i kako nisu baš svoji. Iscrpljeni su od stresa s kojim se tamo nose i naravno da su željni raditi nešto što ih raduje. To svakako razumijemo i nastojimo im omogućiti period reseta kada mogu predahnuti od jutarnje i tako reći popodnevne smjene. Ali ovo što je došlo s njima, osjećamo kako nas guši i prisiljava, stoga nam je odmah bilo jasno kako se s time trebamo duhovno obračunati i da Kristov Duh treba nadvladati.
I to je zadaća nas roditelja, da pazimo na to njihovo duhovno stanje i da motrimo da ih ovaj svijet ne preuzme. Jer utjecaj svijeta na njihove umove može biti silno jak, ako to dozvolimo, ili ako se mi ne odupremo tome s jačom silom od one koja na njih dolazi. Znam da mnogo roditelja o tome ne vodi računa i život se čini prekompliciran da bi o tome mogli voditi računa, ali moramo znati zašto je to važno i kako možemo puno izgubiti ako dopustimo da ta strana vage prevagne.
Vraćamo se za stol. U jednom momentu sam im izvadio na stol vrijeme koje oni provedu van obiteljske sfere. Od jedno 15 sati koliko su budni, škola im uzme 6-7 sati. To je polovica vremena samo da su izvan kuće. E sad, tu bi još trebale doći i izvannastavne aktivnosti gdje se gubi 2 sata, pa onda još 1-2-3 sata na zadaće i mi praktički nemamo vrijeme zajedno. Ne govorimo ovdje o vremenu gdje mi nužno nešto osmišljeno i strukturirano radimo s njima, nego jednostavno smo zajedno i zajedno živimo. Kad imaš prostora u danu gdje vrijeme provodite na hrpi, tu se otvaraju prilike za razgovore, razmjenu ljubavi, ideja, međusobnu pomoć, rješavanje nekih problema, odgoj, itd., itd. Sve to može biti neostvareno dok oni žive taj neki život negdje drugdje i upravo tu je problem. Oni žive taj život, ali drugdje, dalje od vas i obiteljske zaštite, obiteljskih vrijednosti i omjer koliko vremena provedu u školi i koliko provedu tamo gdje bi trebali biti je zabrinjavajuć.
Ja znam kako smo mi ovo riješili i kako ćemo izgurati ono u što vjerujemo, no ovaj tekst više ima za svrhu da preispitate neke stvari oko vašeg tjednog rasporeda. Vjerujete mi, pola toga što je danas tim klincima natovareno na glavu se ne mora raditi. Ako samo posvijestite da većinu vremena netko drugi odgaja vaše dijete, a vi se borite za njegov duhovan život, onda nemate velike šanse pobijediti, što i pokazuje stanje među mladima danas. Nemojte biti naivni i misliti kako će sve biti OK. Možda nekima hoće, ali statistike nisu na našoj strani. Djeca sve više otpadaju od vjere i sve veći broj njih je povučen od strane svjetovnih misli, želja, ambicija a ono nevino dječje srce koje je do nedavno u njima sanjalo Nebo, sada više vene. Evo ova slika bi mogla biti dobra da zastanemo i dobro razmislimo o tome da li to želimo i da li sve to moramo. Vjerujte mi da se ne mora i da samo zato što svi to rade, ne morate i vi.
Ovo naravno podrazumijeva da ćemo i mi reorganizirati naš raspored da budemo tu na raspolaganju kad nas trebaju.
Mudri budite, u Kristu je sva mudrost i nećete pogriješiti ako ju on Njega tražite.
Frano