Mislim da svaka osoba može sebe bar toliko sagledati da vidi u sebi pale elemente i osjeti u sebi borbu dobra i zla kada se potrudi biti bolja. Baš sam razmišljao neki dan kako ljudi za sebe misle kako su dobri ljudi sve dok ne pokušaju biti sveti.
Kad se pred nas stavi okvir Ljubavi i onog božanskog reda po kojem ta Ljubav funkcionira, onda vidimo koliko smo kratki za voljnost, snagu i pamet da tako i živimo. Sve je to dokaz naše pale prirode. Da samo gledamo u to, mi bismo mogli vidjeti koliko nam je potrebna izvanjska pomoć po putu. Upravo tu pomoć je Krist došao pružiti i osloboditi nas grijeha zbog kojeg stojimo opterećeni u nemogućnosti da zaista živimo ljubav kako bi trebali.
Ljudska priroda je sklona prevrtljivosti, sebeljublju, ugodi i vlastitoj koristi. Često je nezahvalna na onome što ima i sklona zaboravu od koga je to sve dobila. Pogledajte samo djecu koliko ih se treba upućivati na zahvalnost zbog onoga što imaju i kako zapravo tek rijetki, koji su često prošli jako teško djetinjstvo bez obilja materije i ljubavi, su oni koji znaju pokazati zahvalno srce. One koji odrastaju u obilju često treba podsjećati kako se netko drugi puno mučio za to što oni danas uživaju i koriste.
Obećana zemlja Bračne Ljubavi
Gledajući nas dvoje kako smo prije godinu, dvije konačno uploviti u tu obećanu fazu našeg zajedništva gdje zajedno djelujemo, stvaramo i imamo puno veću snagu i korisnost za Krista nego prije, čitali smo Ponovljeni Zakon 8. poglavlje i gledali iza sebe cijelu dužinu puta. Od našeg apostola često čujemo “Ne zaboravi cijelu dužinu Puta” i ta misao nas upućuje da budemo zahvalni na svakom kamenu koji smo postavili u temelj ovog našeg zdanja i daje, ta misao, jednu snagu da nastavimo ustrajati dalje uvijek gledajući jedinim okom ono što već imamo, a drugim ono na što smo pozvani.
Netko tko sada naleti na naš blog, ili YouTube podcast, on vidi samo zadnjih nekoliko koraka ovog našeg bračnog uspona i mogao bi pomisliti kako je nama to sve Bog servirao i kako smo posebno nagrađeni s nečime što je drugima neuhvatljivo, no bio bi sigurno malo prizemljen u toj svojoj ideji kada bi vidio koliko je muke i prokušavanja iza ovoga što se danas vidi. Koliko je tu samo suza, usklađivanja, odustajanja od sebe i svojih vlastitih želja, molitva, zaklinjanja za pomoć, polaganja ruku, strogog i nepopustljivog nauka koji nas uči božanskoj Ljubavi. Mislim da se većina vjernika nikada nije stavila u takav žrvanj i čvrsti okvir u dubokoj želji za posvećenjem duše i predanju Kristu da jednom postanemo bar približno sveti.
Trenutak za zahvalnosti
Stati na trenutak i okrenuti se iza sebe, vidjeti doline, brežuljke i rijeke kroz koje si prošao, neprijatelje koje si porazio, bitke koje si izvojevao, čudesa koja su okrenula smjer tvoje sudbine, te moćne intervencije Očeve ruke koja te je vodila, uzeti vrijeme da se sjetiš i dobrih, ali i teških stvari koje su te vodile prema ovdje, od velike je važnosti za uspješan nastavak putovanja dalje. Moramo biti zahvalni i u svemu uvidjeti Očevu Ljubav i Providnost i veliku Mudrost iz koje je nam je sve to uredio kako bi se vratili natrag Kući i primili Njegov vijenac slave.
Odgoj u stezi Ljubavi
Tako je Bog stalno morao podsjećati Izrael na zahvalnost i upućivati ih na veliku opasnost ako bi živjeli u zaboravu zbog sveg što je za njih napravio. Mi naravno u toj priči gledamo sebe i naš put, kušnje, unutarnje borbe i blagoslove koje smo do sada primili.
Stega je potrebna i korisna
»Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i razmnožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim.
2 Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
(Mi znamo da On već zna što nam je u srcu, no On nas vodi kako bi MI saznali što nam je u srcu i da se mi slobodnom voljom odlučimo živjeti Ljubav.)
3 Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih.
(Naša pala priroda oko nas stvara pustoš i glad i moramo proći kroz te faze oslobođenja naših krivih žudnji kako bi se naučili hodati ispravnim Putem i hraniti se Božjom Riječi)
4 Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6 I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!
7 Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potokâ i vrelâ, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 8 zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 9 zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 10 Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.«
(Predivan je osjećaj i budi veliku zahvalnost kad kao par pristignete u to stanje i okrenete se oko sebe i VIDITE kako je sve plodno i bogato oko vas)
11 Vjernost Jahvi u blagostanju
»Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12 I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13 kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15 koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.
(Mogli bi reći kako čovjek to sve mora proći na Putu kako bi na kraju naučio kako zaista biti sretan uživajući sve blagoslove s kojima ga je Otac nagradio)
17 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namaknuo ovo bogatstvo. 18 Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.
19 Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti; 20 poput naroda koje će Jahve pogubiti pred vama, tako će i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.«
Velika opasnost nezahvalnog srca
I za kraj stoji veliko upozorenje ako bi zastranili od tog puta jednom kada smo se uspeli na planinu Njegove Ljubavi, ako bi oholost bi se oholost u nama probudila i zgrabila zasluge koje pripadaju Njemu i time nas ponovo gurnula u svoje ropstvo a mi bi propali. Jednom kada samo krenuli na Put, bolje nam se ne okretati za plugom, već gledati pravo ispred sebe i živjeti u dubokoj svjesnosti da svako dobro dolazi od Oca i sva snaga našeg života iz Njega izvire. Nekome se to čini strašno, no onima koji tako žive ovaj drugi život je zarobljeništvo i to svoje vlastite pale prirode.
Ne postoji ništa ljepše nego biti svjestan da se On brine za svaki aspekt tvog života, da se možeš prepustiti Njegovoj sigurnoj ruci, da se žudiš istopiti na Suncu Njegove Ljubavi i nestati u Njegovoj beskrajnoj Mudrosti. Tek je potpuno prepuštanje istinska sloboda koju svi toliko žude.
Mudri budite, nije to danas tako teško kad su svi oko vas ludi.
Frano