Kad bi mi našu djecu cijenili kao neki jako skupocjeni auto, primjerice Lamborghini, da li bi dali nekom nepoznatom klincu da ga vozi? Idući puta kada neki klinac poželi izaći van sa vašom kćerkom i vama se to čini simpatično, pitajte se da li bi dali nekom klincu koji je tek položio vozački ispit svoj skupocjeni Lamborghini od nekoliko stotina tisuća eura? Što biste mu rekli? “Naravno, izvoli ključeve, dobro se zabavi!”? Naravno da ne bi! Pitanje se onda postavlja, zašto tako ne cijenimo svoju djecu? Zašto dozvoljavamo da ih netko drugi voza, da ih iskorištava ili loše utječe na njih? Zašto ih puštamo da se druže s bilo kime i ne vršimo mudru i strogu kontrolu nad utjecajima koji im prilaze u životu? Mi bi trebali biti, do neke godine, čuvari njihovih srca.
“Oni samo žele prespavati kod prijatelja, pa što je u tome loše, pola razreda će doći!” Kod koga? Tko su mu roditelji, tko sve živi u kući, što sve mogu tamo doživjeti? Možda će imati nekog glupog starijeg brata koji će ih izložiti pornografiji? Možda će netko od prijatelja potegnuti ideju da gledaju bolesne horore ili se igraju prizivanja duhova, zbog kojih će im se srce otvoriti za grozne utjecaje zlih sila. Možda će ih nečiji član obitelji htjeti iskoristiti, a da vi o tome nikad ništa nećete saznati. Možda će ih netko snimiti i snimke objaviti na internetu i s time ih ucjenjivati na još gore stvari. Možda naiđe prijatelj od starijeg brata i ponudi klincima drogu. Ako će svi probati, da li će se vaš klinac moći oduprijeti? Da li će vas moći pozvati ako se nešto dogodi, ili će se morati s time nositi kako god zna i umije?
Luda su vremena zato što su ljudi koji u njima žive ludi i sve je manje normalnih obitelji kojima bi mogli povjeriti svoju djecu da će se prema njima odnositi kao i ti. Ljudi žive otuđene živote i ne poznaju više jedni druge blisko.
Ta tko je odgovoran ako se dragocjeni Lamborghini slupa i ošteti, mladi vozač početnik, ili možda mi koji smo mu dali ključeve bijesne pile u ruke? Pa naravno da smo mi. Pa zar nije po toj istoj logici samo mudro čuvati sigurnost života naše djece? Naravno da jest. Čuvati ih od lošeg utjecaja društva, ali i od njih samih, jer neki puta bi i oni sjeli u taj isti Lamborghini i napravili nešto stvarno glupo i neodgovorno.
Da li to znači da će će biti ispada bijesa, negodovanja, lupanja petom o pod i dugih noseva? Da! No, to je sve puno lakše preživjeti, nego posljedice jedne ružne noći koja ih može zauvijek promjeniti.
No, što onda napraviti? Na nama nije samo da ih dobro odgojimo, već da ih i naučimo birati društvo unutar kojeg se kreću, da si znaju izabrati prijatelje slične sebi, te se odmaknuti od onih koji će na njih loše utjecati. Mi im moramo pomoći pronaći takve prijatelje i staviti ih u okolnosti gdje se takva prijateljstva mogu ostvariti. To znači da ćemo se mi morati početi družiti s ljudima koji dijele naše vrijednosti, koji razmišljaju na sličan način kao i mi. Pronaći takvo društvo unutar crkve može biti jedno zaista vrijedno blago, jer prava živa zajednica vrijedi poput velike obitelji gdje se ljudi međusobno podupiru, hrabre, snaže i zajedno gledaju u pravcu podizanja bolje, duhovnije, čvršće nove generacije. Na takvom mjestu vaša djeca mogu pronaći vršnjake s kojima biti sigurniji. Možda to neće biti baš rkva koja vam je niz ulicu, već ćete morati potražiti onu koja je živa i oko koje se okupljaju živi vjernici, no to je žrtva koju ćete morati poduzeti.
“Djecu treba pustiti da dožive svijet i dobro je za njih da ih se ne drži pod staklenim zvonom.” Ja ovdje ne pričam o staklenom zvonu, već o mudroj zaštiti kako bi se smanjile mogućnosti opasnosti. Svaki vjernik zna za stih “Neprijatelj ide uokolo kao ričući lav i gleda koga da proždre.” Ako mislite da se to ne odnosi na djecu, onda ste stvarno ćoravi. Njih pogotovo i baš zato razgovarajte s djecom na vrijeme o svemu. Podijelite s njima vlastito iskustvo, ili svjedočanstvo nekog prijatelja koji nije živio pod zaštitom i kojeg su roditelji puštali da se druži s kim želi i kako god on to želi. Osim vlastitog primjera, ja ih znam toliko da bi mogao cijeli dan pričati njihove priče i niti jedna nije bila vrijedna toga da se popusti željama mladog klinca koji bi samo “malo provozao vaš skupocjeni Lamborghini”. Ako imate kćer, morate dobro paziti s kime se druži i tko kruži oko njezinog srca, jer dečki u tim godinama vrlo često ne prilaze s čistim namjerama.
Kršćani svoju djecu odgajaju sa svrhom gledajući u cilj koji i oni trebaju poput njih postići. Cijena je preskupa da bi se njihova sudbina tek tako prepustila slučaju u nadi da će sve biti dobro, ili da će, kako ljudi znaju reći, “Bog sve okrenuti na dobro”. Da, Bog sve okreće na dobro, ali fali drugi dio rečenice – “onima koji Ga ljube”. Da li mi Njega ljubimo kada udovoljavamo hirovima naše djece i pritiscima bezbožnog svijeta, kada pregazimo naš osjećaj u srcu i dopustimo im da naprave nešto što znamo da ne bi trebali?
Mudri budite i ne dajte se vozati. Neke greške se jako skupo plaćaju i ne mogu se popraviti.
Frano
Fantastican tekst, svaka cast❤️ Ja isto znam dosta ljudi kojima je jedna “takva” noc ili “nevino” druzenje obiljezilo zivote i u ranoj dobi ih odvelo na krivu stazu u propast…Isus nam je s razlogom dao mudrost da upravljamo nasim domovima kako On hoce❤️
Hvala ti Klaro, slažem se. Jedna noć i cijeli život može otići u stranu… 🙁
Znam da ima roditelja koji u srcu osjećaju kako je puno toga uvrnuto, krivo u okruženju u kojem im se djeca nalaze, imaju odbojnost i otpor prema tome. U sebi znaju da to što vide nije zdravo i nimalo dobro, ali nemaju dovoljno podrške, niti od te okoline izvana, a unutarnji glas Božji ili ne razaznaju ili im nije bitan i posljedično nemaju niti snage postupiti prema onome što smatraju ispravnim. I od straha da će im djeca bit odbačena iz društva, ili bit zaostala itd. se prepuste duhu vremena ili ako to kažemo na razumljiviji način: “kud svi tu i mali Mujo”. Zato mi je baš drago da pišeš o ovome, jer vidim da je roditeljima danas potrebna pomoć i podrška, svjetla točka u mraku koji se pokušava širiti, zdrav razum u ludilu koje očito raste.
Bravo