Gledajući u nemirno vrijeme koje je opet ispred nas kao i prije tri godine kad je plandemija udarila svakodnevicu, neka težina sjeda na moje srce. Češće ulazim u molitvu, mislima se okrećem prema Kristu i molim Ga za snagu za sve što će staviti pred mene u godinama koje slijede. Razmišljam o Trećem svjetskom ratu, o progonstvima vjernika, o izdajama koje su neminovne, o borbi za istinu i svemu što to za sobom nosi i moje je srce u jednu ruku hrabro, a u drugu još uvijek preplašeno. To je nešto za što znam da dolazi već zadnjih 15 godina i znam da je neizbježno za sve ljude, no svejedno sada iza mene stoji cijela ne tako mala obitelj koja će se pouzdati u moju sposobnost da spustim Nebo na Zemlju kada je to potrebno i vodim ih ispravnim putem.
No, čak i da ne gledam toliko unaprijed, nego u svakodnevicu našeg života, taj teret odgovornosti je uvijek prisutan. “Što te muči” pitala me Tereza neki dan. Nisam ni znao reći što me konkretno muči. To je taj neki splet misli i osjećaja koji tu negdje obitavaju a kojeg svaki muškarac sa sobom nosi. To je teret odgovornosti za vlastitu obitelj koji je njemu pripadan, koji je toliko realan da bi ga se moglo izvagati, a o kojem se gotovo nikada ne govori.
Vidio sam jednu sliku muškarca i žene, gdje ona nosi djecu u srcu, on pored nje u svojoj glavi nosi i nju i djecu. I to je stvarno velika istina za puno muškaraca koji su u braku i imaju svoje obitelji. Nekako spontano oni uzimaju cijelu obitelj i nose je u svojoj glavi, te konstantno razmišljaju o dobrobiti cijele obitelji. Svaka odluka koju donosi mora imati u sebi dobrobit cijele obitelji. Ponekad to znači da ćete plivati protiv struje i da će ga srce usmjeriti putevima kojim se rjeđe ide. Pogotovo u današnje vrijeme kada se strukture društva i normale urušavaju preko svake mjere. Povesti obitelj za Kristom, putem Istine koja vodi u Ljubav, znači izabrati teži put, no onaj koji donosi sa sobom blagoslove.
Što vam želim reći drage dame? Vidim da se i sam mučim i da će ovo možda biti kratak tekst. Želim vam reći da cijenite vaše muževe, jer u svojem srcu nose vas, djecu i sve koji su mu povjereni. Podajte mu priznanje za tu ulogu i dajte mu do znanja da ste svjesni težine koju to sa sobom nosi, iako ju možda niste iskustveno spoznali. Ako to učinite, vidjet ćete koliko će mu to značiti. Stanite iza njega, neka osjeti vašu podršku i snagu. Više od svega, nemojte se boriti protiv njega za tu poziciju vodstva koja je samo njemu dana. On za vas podnosi i udarce i olujne vjetrove, no sve će mu biti sto puta lakše ako osjeća da ga podržavate. Ovo nije uloga koju bi netko poželio za sebe, no koju ipak muškarac spontano uzme na sebe. Bog ga je s time opskrbio, On mu je to stavio u srce i on to doista može biti. Branik, kormilo, krma i prova, no bez vašeg vjetra u njegova jedna on vrlo često tone. A kad on tone, tonu i svi koji na njemu plove.
Ljubite jedni druge.
Frano