Iz predgovora:

U vremenima poremećenim poput današnjih Fratar Lorens je otkrio, pa onda slijedio, čist i jednostavan način neprestanog hodanja/prebivanja u Božjem Prisustvu (Postanak 17:1). Nekih četrdesetak godina je on živio i hodao sa Našim Ocem pored sebe. Pa ipak, mi doznajemo po njegovim vlastitim riječima da su njegovih prvih deset godina bile prepune oštrih kušnji i izazova. Plemenit čovjek radosnog duha, Fratar Lorens je odbacio pozornost i izloženost znajući da izvanjske smetnje ‘kvare sve’. Ne prije njegove smrti je nekolicina njegovih pisama bila sakupljena. Joseph de Beaufort, savjetnik Pariškog nadbiskupa, je najprije u maloj brošuri objavio pisma. Sljedeće godine, u drugom izdanju kojeg je naslovio ‘Prakticiranje Božjeg Prisustva’, de Beaufort je uključio, kao uvodni materijal, sadržaj četiri razgovora koja je vodio/imao sa Fratrom Lorensom. 

U ovoj maloj knjizi, putem razgovora i pisama, Fratar Lorens na jednostavan i prekrasan način objašnjava – ne iz glave već iz srca, kako neprestano hodati sa Bogom (= biti u Božjem Prisustvu). Fratar Lorens je ostavio poklon načina života  dostupnog svakome tko nastoji upoznati Božji mir i Prisustvo; kojeg svatko, bez obzira na godine i okolnosti, može prakticirati – bilo gdje, bilo kada. Fratar Lorens je također ostavio poklon neposrednog pristupa k životu (ili ‘življenju’) u Božjem Prisustvu koji je isto tako stvaran danas kao što je bio prije trista godina. Fratar Lorens je umro 1691., prakticirajući Božje Prisustvo u trajanju od preko četrdeset godina. Njegova tiha smrt je bila sasvim slična njegovom manastirskom životu gdje je svaki dan i svaki sat označavao novi početak i svježe obvezivanje da Boga ljubi sa cijelim svojim srcem.