Kada trebamo prisvojiti neku mudrost, nama ljudima često pomaže kada promatramo neku sliku. Isus je na taj način naučavao i možemo reći da slika govori više od tisuću riječi. Odnosno, gledajući u sliku možemo izvući slojevite zaključke i time mudrost za život koja nam često toliko nedostaje.

Ovdje je stvar vrlo jasna

Promotrimo primjerice stradanja ljudi u dugom svjetskom ratu, konkretnije u koncentracionim logorima. Strašne su se stvari tamo dogodile, većini nas iskustveno neuhvatljive. Ljudi su ubijani na najrazličitije moguće načine i jedna bešćutnost je svima bila vidljiva kod nacističkih krvnika koji su mučili i ubijali svoje žrtve. S druge strane medicina je doživjela veliki procvat baš u tom periodu i baš proradi iskustva kojeg su nacistički znanstvenici prisvojili dok su primjenjivali većini nezamislive strahote na ljudima. Žrtve nisu imale ime, one su bili slučaj, broj, 0 ili 1, predmet promatranja, a mučenja i ubojstva zvali su se “zahvati”. No, bez obzira kako se to zvalo ili kako se prikazivalo, svima je danas vrlo jasno kako je to bilo čisto zlo na djelu i vrijedno je svake osude.

A zašto ovdje nije?

Prebacimo sada predmet našeg promatranja na zahvat pobačaja, odnosno na ono što se svakom normalnom čovjeku jasno vidi kao ubojstvo bebe. Imamo zdravstvenog djelatnika koji vrši zahvat na ljudskom tijelu unutar tijela majke, te koji svjesno i namjerno prekida život u tom malom tijelu s namjernom da ga nasilno izvadi van i završi trudnoću majke. Bez obzira što se to zove pobačaj, abortus, zahvat prekida trudnoće, ili kako god da se zove, to je i dalje ubojstvo onoga što je na direktnom putu da postane odrasla osoba sa svojom slobodnom volju – kompletno ljudsko biće. No, zašto u jednom dobrom broju ljudi ne postoji jasna osuda ovog čina u kojem sudjeluju i doktor i majka, a ponekad i otac? Zašto nam se čini da stvari nisu crno bijele i da tu postoji prostora za diskusiju?

Priča o liberalizaciji pobačaja seže svoje korijenje u feminističkom pokretu koji se borio za svaku moguću “slobodu” žena, u ovom slučaju majki, a sve je to dio još šireg pokreta liberalizacije i relativizacije svakog mogućeg grijeha iz kojeg (pokreta) stoji otac grijeha, Sotona a koji je naumljen da sruši duh čovjeka i uništi sve božansko što postoji u njegovoj duši. Vrlo je važno da znamo protiv čega se ovdje borimo i da su sile koje su ovdje na djelu paklene i s lakoćom zavode ljude koji nisu (više) podučeni Istini Riječi Božje. Liberalizacija ovako teškog grijeha protiv života uzela je velikog maha, a glas njezinih glasnogovornika daleko se čuje upravo poradi emotivne manipulacije kojom se ljudska savjest nastoji izvinuti.

“Moje tijelo, moj izbor”

To je samo jedna od parola kojom se pokušava prekriti istina onoga što se tu dešava. Skreće se pažnje na slobodnu volju žene da prekine trudnoću i ta sloboda se stavlja kao imperativ nezavisnosti svake žene. No, iza toga stoji borba za seksualnu slobodu pojedinaca bez ikakve odgovornosti prema tom što se čini. Čini se kao velika bitka protiv svetosti sjedinjenja muškarca i žene kakvu je Bog zamislio kada je dao ljudima moć i privilegiju prokreacije. Ako se svetost vođenja ljubavi muža i žene iz žudnje da se primi novi ljudski život potpuno relativizira, te se promovira seksualno zadovoljavanje, promiskuitetnost i bestidnost svega seksualne prirode ljudi, onda je Vrag odnio veliku pobjedu nad ljudima i pokorio mnoge, jer ne samo da su ljudi izgubili blagoslove koje im je Bog naumio, već su i njihova djeca izgubila toliko potrebnu zaštitu koju im oni kao roditelji trebaju pružiti. Dakle, vodi se velika bitka protiv čovjeka i ovo je samo jedno od polja gdje protivnik odnosi brojne žrtve. Liberalizacija grijeha dovesti će do moralno vrlo slabih ljudi koji se izvijaju kako situacija od njih nalaže i nemaju ‘kičmu’. Sada samo pogledajte svijet oko sebe i biti će vam jasno kako je svijet pun upravo takvih ljudi i sve ovo što se događa oko nas je direktna posljedica toga što su se ljudi odvojili od Riječi Božje gdje je izložena jasna Istina.

A jeste li znali da je većina nijemaca podržavalo ono što se radilo žrtvama u koncentracionim logorima? Kako je to moguće? Pa jednostavno tako što im je netko relativizirao osjećaj za grijeh i time pomutio percepciju onoga što je jasno zlo. Oni koji su bili izloženi propagandi vladajućih i nisu je propitivali, sami su u sebi pronašli motivaciju i opravdanje za takve odvratne akcije protiv čovječnosti. Umjesto da se jasno, ljudski, normalno, moralno odupru jasnom nastojanju zla, oni su postali instrumenti u rukama gospodara. Svim narodima koji su se borili s druge strane i nisu popili priču kojom je bila nadojena nacistička Njemačka nije bilo jasno kako je moguće da ljudi sudjeluju u tome. No, bilo je moguće.

Uvjerenost da je zlo dobro, a dobro zlo je definicija opsjednutosti

Ovo vam govori nekoliko stvari i mogu se otkriti uvijek dublji slojevi priče. Jedan od njih je da je ljude lako zavesti kada nisu ukorijenjeni u Riječi Božjoj i kada se u njima uništi veza s Nebeskim Ocem. Druga je ta da ljudi mogu biti uvjereni da čine pravu stvar dok počinjavaju najveće strahote. Nešto kao kada se bore za slobodu žene time što ubijaju bebe u utrobama majki. Osjećaju ponos, borbu za plemenite ciljeve dok su direktno odgovorni za tolike smrti nedužnih ljudskih bića. Kako je moguće da to ne vide? Pa tako što su zadojeni emotivnom manipulativnom retorikom koja je počela prije nekoliko desetljeća, a u zadnje vrijeme dostiže svoje vrhunce. Primjer toga možete vidjeti u ovoj zadnjoj plandemiji koja je pomela svijet. Tek ljudi koji su bili budni, koji kritički razmišljaju prema onome što im se servira posebice kada to dolazi iz izvora koji imaju povijest lošeg kredibiliteta (vlast) su uspjeli odoljeti narativu koji je odnio toliko puno života i čije se posljedice tek trebaju pokazati. Da li su dobronamjerni ljudi odjednom počeli maltretirati druge ljude koji nisu htjeli pristati na eksperimente? Da. Da li su bili uvjereni da time čine dobro? Apsolutno. Jesu li time stradali životi. Jesu. 

Ako svijet izgubi one ljude koji još jedini drže moralnu vertikalu, nas Kršćane, ako izgube stup i uporište Istine, srušit će se cijelo zdanje čovječanstva i ono će uništiti samo sebe. Mi koji znamo i vidimo strahote koje se događaju svaki dan dužni smo govoriti i jasno reći Istinu, svidjelo se to ljudima ili ne, no isti tako dužni smo pomoći pronaći rješenja i time spasiti živote. Ljudima je jako teško ćuti da je ono što čine zlo, no mi moramo biti nositelji Očeve Ljubavi za SVE.

Svjestan sam bolnosti ove teme, te kako se priča može zakomplicirati što je više promatramo individualno i ekstremnije, no istina je istina i zlo je zlo i mora se reći što je što u cijeloj priči. Baš kao što je bilo izuzetaka u koncentracionim logorima, te ljudi koji nisu bili svjesni što čine, kao i onih koji su nekako nastojali plivati da prežive oni i njihove obitelji. No, unatoč tome cijeli svijet danas spoznaje da je to što se događalo tih godina apsolutno zlo i vrijedno svake osude..

Ne bojte se zauzeti čvrst stav oko ove teme, jer će o njemu ovisiti nekome život. Netko će trebati da mu budete stup i uporište Istine i posuđena savjest u vremenima nevolje.

Još uvijek nisam rekao sve što sam mislio o ovoj temi, stoga ostanite uključeni i svakako ostavite komentar ako imate za podjeliti nešto što može drugima pomoći.

Mudri budite,

Frano