Već se dugo ovo kuha u mom srcu i samo gledam kada će krenuti dovoljno veliki poticaj da krenemo o ovome govoriti. Tema je bolna. Tema je iskonska, životna, teška i nije ju lako generalizirati. Odnosno, poradi marginalnih slučajeva čini se teško donijeti generalni stav, no to je samo zato tako, jer su ljudi današnjice izgubili kompas i moralnu vertikalu, pa su današnje elementarne moralne postavke postale predmet rasprave i subjektivnog shvaćanja.
Ono što me triggeriralo jest jedna serija videa koja su ugledala svjetlo dana (iz Amerike, naravno) gdje su novinari koji su istraživali klinike za pobačaje potajno snimali osoblje koje tamo rade. Ono što se može čuti i vidjeti u tim videima je toliko odvratno da nema šanse da pronađe mjesto ovdje na našem blogu. Pristup i percepcija na koji oni gledaju svoj posao, strast s kojom rade to što rade, te banaliziranje cijelog postupka jest apsolutno neljudsko, bezdušno i jednostavno prestrašno. Kada bi samo promijenili kontekst narativa i umjesto beba i trudnoće pričali o ljudima u koncentracionim logorima i njihovim krvnicima, bilo bi potpuno jasno o kojem se tu zlu radi. No kako je ova tema izrazito relativizirana u svijetu, normala se većini ne čini tako jasna.
Iznad nas su Božanski zakoni i kršenje zakona ima svoje zakonite posljedice
Ajmo krenuti od početka, pa da znate naš službeni stav. Život počinje u trenutku začeća. To mi se čini toliko banalno i samoobjašnjivo da mi je nevjerojatno da ovo uopće treba pisati. No, u današnje vrijeme izgleda treba. Isto kao što se treba reći da postoji muškarac i žena. U trenutku kada se spoje muška i ženska spolna stanica postoje svi preduvjeti da se stvori tijelo u kojem će živjeti duša čovjeka i postići svoju sudbinu kakvu god da mu je Bog kreirao sukladno njegovog kvaliteti i zadatku koji treba ostvariti. Tijelo je omotač duše koja u njemu živi, stvara, djeluje i ono se stvara u trenutku začeća, a kroz trudnoću i sve do negdje dvadesete godine ono se razvija i raste. Duša je praiskonski star duh koji se utjelovljuje ovdje na Zemlji i koji ima svoju vlastitu slobodnu volju i razumijevanje.
Kada toj duši nasilno oduzmete tijelo, vi ju lišavate prilike koju je dugo čekala da se utjelovi i iskoristi svoju priliku da živi i kroz taj život sazrije i postigne viši stupanj duhovne zrelosti. Kada toj duši oduzmete tijelo, vi ste se direktno upleli u Božju volju i svetost Božjeg reda po kojem je Stvaranje, ovdje ljudsko biće, postavljeno. Kako svako kršenje božanskog Reda i ovo ima ozbiljne posljedice, kako na onoga tko vrši taj zahvat, tako i na majku i oca koji u ovome sudjeluju, odnosno koji su donijeli konačnu odluku to učiniti. To vam je zakonski, ajmo reći, teoretski dio. Ali ništa manje bitan. Štoviše, najvažniji.
Moralne dvojbe i posljedice na savjest dokt0ra
Prije nekoliko mjeseci sudjelovao sam na jednom medicinskom kongresu, gdje se između ostalog razgovaralo i pobačajima. Za razliku od Amerike, kod nas stvari nisu toliko crne i vidi se da većina doktora zaista imaju savjest po kojoj žive, pa su u velikom problemu kako to izvesti, pogotovo u slučajevima gdje realno ne postoji opravdan razlog od strane roditelja (npr. nema ugroze života majke), već se radi čisto o “komotnom” rješenju. Zaista se razmišlja kako pomoći majkama da prije pobačaja prođu niz savjetovanja i potpore s ciljem da se iscrpe sve mogućnosti prije nego se ubije bebu u trbuhu (oni to zovu prekid trudnoće, ali to zaista jest ubojstvo i to zaista jest beba). Također, vidi se da su doktori u velikom unutarnjem problemu s time što su prisiljeni izvesti, te u nekim slučajevima moraju potražiti psihološku pomoć zbog djela koja su počinili.
Klinike za pobačaje i grijesi protiv čovječnosti
Video koji sam danas vidio (iz Amerike) duboko je potresao moje biće i vjerujem da bi potresao biće svakog normalnog čovjeka. Radi se o tijelu bebe koju su pronašli u otpadu jedne klinike za pobačaje, starosti jedno 20-22 tjedna. Vidi se smrskana glava i raskomadani udovi kako se bebe ubijaju u tijelu majke, onda se instrumentima kidaju i u dijelovima vade iz majke. Doktor snimljen na skrivenoj kameri objašnjava jednoj zabrinutoj trudnici (novinarki) proceduru “zahvata” a koja se interesira za “ljudskost” pristupa pobačaju. Nju zanima je li moguće da beba bude živa nakon što ju se izvadi. Doktor kaže da oni to rješavanju na način da zarežu vratni dio ispod lubanje i time prerežu leđnu moždinu i onemoguće bilo koju mogućnost da beba preživi ovaj zahvat. U drugom videu kažu da kada majka porodi bebu koja je primjerice 8 mjeseci stara i nije ju moguće izvaditi u dijelovima, kako ju onda uguše kada se porodi.. Ima tu još videa koji objašnjavaju i prikazuju odvratnosti na koje je čovjek spreman kada za to ima priliku i ja vjerujem da bi većina ljudi bila izričito protiv toga kada bi bilo informirano na koji se način to izvodi, te o čemu se tu zapravo radi.
Crno tržište organa
Odvratnosti i strahote sotoniziranog zapadnog svijeta idu i dalje. Uz casual večeru s jednim zainteresiranim kupcem (ponovo novinarom) doktorica iz takve jedne klinke diskutira koliko košta i na koji se način sačuvaju pojedini organi tijela ubijene djece. Video dalje objašnjava kako postoji cijelo jedno crno tržite dijelova tijela ubijene djece koje takve klinike snabdjevaju. Kako je kupac na tom videu bio zainteresiran za kupnju mozga, tako su diskutirali na koji način bi doktor mogao ubiti tijelo bez da ošteti mozak. Da, postoje brojni ljudi koji su u ovome pronašli svoje zanimanje i posvetili su život pružanju ove usluge. Nije vam potrebno dalje objašnjavati kako su ljudi koji se bave ovim zločinom izrazito demonizirani i kako takva “tržišta” koriste sotonističke skupine. A ako niste svjesni koliko je dubok mrak koji se nadvio nad ovaj svijet, onda krenite istraživati dalje sami. Nakon par sati istraživanja vjerujem da će vam stvarno biti jasno zašto Kraj ovog čovječanstva zaista mora doći.
Ovdje ću stati, jer je dovoljno odvratnosti za jedan dan. Iako su ovo videi iz Amerike, vjerujem da se i kod nas pronađe takvih usluga i tržišta. Više nego što se to javno percipira. S razlogom se to ne pokazuje javno. Nastavit ću pisati o ovoj temi dalje, jer imamo i osobni pogled na ovu temu kako smo donijeli na svijet četvero djece, a izgubili čak dvije trudnoće.
Htio bi još jednom naglasiti kako sam duboko svjestan da je teže odrediti što je crno a što bijelo što se više spustimo u individualnu situaciju i ekstremniji slučaj (poput silovanja, ili incesta), no unatoč tome može se jasno vidjeti što je zlo i krivo i time vrijedno osude kao grijeh. Također, svjestan sam emotivne, psihičke i fizičke traume koju ovo nosi. To je jedan od razloga zašto ovo pišem.
Također, ovdje nisam dao niti jedno rješenje za problem, jer nisam ni razvio temu do kraja, već tek iznio ono što me danas triggeriralo gledajući te videe i nekima od vas koji ovo čitate malo otvorio oči. A tko zna, možda i spasio koji život (to je prava namjera iza pisanja o ovoj temi).
Nastavljamo dalje drugi put a vi pišite u komentarima što vi mislite i koja su vaša iskustva koja mogu pomoći drugima.
Mudri budite,
Frano