Do koje mjere možemo vjerovati osjećajima srca?

Često se može čuti “tako mi je na srcu” ili “tako se osjećam” ili “ja ne mogu protiv toga što osjećam”.. i sad se postavlja pravo pitanje – do koje mjere mi možemo vjerovati našem srcu i osjećajima? Kako znamo da nas srce dobro vodi, a kada je potrebno primiti uzde nad svojim osjećajima i usmjeriti ih razumom?

Ovome će sigurno različito pristupiti muškarci i žene, jer muškarce dominantno vodi razum, a žene osjećaji. No, mi kao djeca Božja trebamo biti vođeni Duhom Božjim (savjesti) koji je u nama aktivan i koji bi nam trebao biti jasan kompas u kome smjeru trebamo ići. No, čak ni on ponekad ne radi ispravno, jer nije dobro kalibriran. 

Što pod time mislim? Naša savjest se mora kalibrirati kroz Istinu Božje Riječi. Mi kao pala bića moramo primiti poduku o tome što je ispravno, a što nije, što je dobro, a što zlo, što je Istina a što Laž. Bez jasne i čvrste poduke, mi u sebi zbog naše pale prirode nemamo jasni orijentir kojemu možemo vjerovati da nas ispravno vodi. Ok, znači naša savjest ili unutarnji glas treba biti napunjen s Istinom kako bi mogli jasno razabrati što je laž, odnosno Istina nam govori što je Dobro i time što to nije. 

No, ako mi nismo podučeni Istini već smo podložni raznoraznim utjecajima naše pale prirode i svijeta koji je cijeli kalibriran ukrivo, onda mi donosimo loše odluke i vođeni smo po našoj temeljnoj postavci u krivo. Primjerice, ljudi se vole dobro najest. Ne pojest, nego baš najest ukusne hrane i u tom pretjerivanju čine veliku štetu svojoj duši, a i tijelu koje vode prema razbolijevanju. Kad bi se oni vodili za time kako se osjećaju, njima osjećaji jasno govore da žele taj slasni komad hrane i da stanu jesti tek kad su posve siti. No Riječ Božja nama ljudima govori da mi trebamo jesti umjereno i isposnički kako bi svoju dušu držali budnom i pomogli joj da se digne u visine. 

I sada su ta dva inputa u konfliktu. Imamo jak osjećaj koji nas navodi u potpuno suprotnom pravcu od Riječi Božje, a mi se po inerciji naše pale prirode naginjemo prema osjećajima tijela. Vidite problem? 

Isto tako možemo preseliti ovu sliku u neku bračnu situaciju. Primjerice, muž ima neku ideju za obiteljsko putovanje i prije nego je on uopće iznio ideju, žena već uskače s korekcijama i nadogradnjom. To bi bila neka tipična situacija koja se svima događa. A Riječ Božja daje jasne upute da se žene trebaju podložiti svojim muževima i njihovoj inicijativi, odnosno vodstvu za obitelj. Iako ona ima vrlo jasan osjećaj da mora korigirati svoga muža i njegovu ideju, Riječ joj kaže kako se mora podložiti i prepustiti vodstvo njemu. Kome će ona sada vjerovati kad joj srce toliko jako gori da to ipak učini?

Imao sam tešku situaciju s našim najstarijim sinom prije nekih pola godine kada me uporno nagovarao da ide na igralište igrati nogomet, iako je meni bilo jako na srcu da to nije sad dobra ideja, jer je vani padala kiša i tereni su mokri. No, on je bio vrlo uporan i dosadan, a ja sam bio fokusiran na nešto drugo i udovoljio sam mu u njegovoj želji. Zove me nakon 2 sata da mu je jedan klinac uklizao pod noge i da je pao na glavu i da mu se sada sve vrti i užasno ga boli. Da skratim priču, tjedan dana zimskih praznika proveo je u krevetu s potresom mozga, a ja sam bio bijesan ko ris, jer me nagovorio da ne slušam srce. Što sad u toj situaciji? Što je ovdje ispravno? Njegov osjećaj je bio skroz da ide na nogomet, a moj da ne ide. A još k tome Riječ Božja kaže da se on mora podložiti vodstvu koje je meni dano u srcu. Oboje nismo poslušali upute i eto on je prilično stradao u tome. 

Mi bi trebali biti predani Kristu na način da smo u srcu spremni učiniti sve što On u Svojoj Riječi stavio pred nas. On, Riječ, mora uvijek biti iznad onoga što mi želimo i mislimo ako ćemo primiti ispravno vođenje. Jer, kako će nam On dati vođenje, ako mi u molitvu ulazimo s već definiranim ishodom koji želimo čuti? Čut ćemo točno ono što želimo čuti, zar ne?  Da je otišao u molitvu, moj sin bi vrlo vjerojatno rekao da mu srce govori da ide na nogomet. No, on nije otišao u molitvu da čuje koja je Božja volja za njega u ovoj situaciji, da li da sluša tatu ili ne, već je došao u molitvu s odlučenim srcem i ne bi mogao primiti drugu informaciju. 

Ili u slučaju inicijative muža. Kad bi žena došla u molitvu i odustala od toga što se njoj čini i što bi ona htjela i usmjerila svoju volju u tome da učini ono što je Bog rekao, onda bi joj On mogao progovoriti u srcu i čula bi istu uputu koja je zapisana u Riječi, a to je da se podloži inicijativi muža (osim naravno ako je ovaj ne nagovara na grijeh). No, to rijetke žene čine i onda se nažalost nastave voditi za (krivim) osjećajima srca i tako guraju sebe i svoje obitelji u propast. 

3 koraka kako biti siguran u vođenje

Stoga, kako možemo doći do toga da možemo vjerovati svome srcu? 

1. Mi se moramo učiti Istini iz Riječi Božje kako bi mogli jasno razlikovati dobro i zlo, istinu i laž

2. Mi se moramo potpuno podložiti Istini, što će reći da mi moramo biti spremni odustati od onoga što mi želimo i čemu po prirodi naginjemo ako se ispostavi da to nije dobro i u skladu s božanskim uputama. Bez ovog koraka, mi ne možemo primiti ispravno vodstvo u srcu. 

3. Molitva Ocu za ispravno vođenje koja je zapravo odraz naše žudnje da činimo ispravno.

4. Moramo u skladu s time htjeti činiti ono što je ispravno i ako smo unutar  okvira Riječi Božje, dakle u Dobru i Istini, i srce nas nagoni na Dobro, ili upozorava na zlo, onda tome srcu možemo vjerovati.

 

Ovo je jedini sigurni i Biblijski način da dobijemo ispravno vođenje u životu. A sad koliko ćete htjeti činiti ono što je ispravno je na vama. Imajte na umu da svaka naša odluka za sobom nosi posljedice. Baš kao što je to bio slučaj kobnog odlaska na nogomet. 

Mudri budite i vježbajte se u istini, trebat će vam.

Frano

2
(Visited 56 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *