“…učite se od mene  jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.”

Matej 11:28

Krenuli smo na more. Nas petero i mačak.♥

Vozeći se kroz grad razmišljam o stvarima koje sam  spakirala i onima koje nisam. Uvijek to radim i negdje na pola puta do naplatnih kućica shvatim da sam zaboravila nešto važno i istog trena osjetim kako me nešto presjeklo u koljenima.

No ove godine nemam s time problema, odavno smo prošli naplatne kućice, a ja sam nikad opuštenija i veselija.

Nije to slučajno, ove godine sam pakirajući sve te stvari po prvi put  stala i razmislila o tome što je za mene  odmor i od čega se  želim odmoriti.

Vrlo  sam brzo shvatila da  mi je zapravo potreban odmor od mene same, mojih slabosti, krivih ideja i navika.

I prvi put u ovih osam godina otkako sam ozbiljno primila Isusa pod ruku ja sam shvatila da mi količina spakirane garderobe, mjesta koja ćemo posjetiti čak i ljudi koje ćemo vidjeti neće u tome pomoći.

Od tog trenutka prestala sam gledati u to kako da se s odmora vratimo sa što više obiteljskih uspomena i počela gledati u to kako da se s odmora vratim kao bolja osoba, supruga i mama.

Ljudsko biće bi trebalo neprestano raditi na unapređivanju sebe samoga i on to jedino može učiniti ako sebe smatra nesavršenim, ako je svjestan njegovih pogrešaka i slabosti i pokušava ih odbaciti. Za svaki korak prema savršenstvu se mora s naporom izboriti budući da borba protiv vlastitih pogrešaka i slabosti zahtijeva borbu protiv sebe samoga, protiv vlastitih žudnji, čovjekova naginjanja prema svijetu, prema materijalnim vlasništvima, protiv čovjekovih zlih instinkata koji čine teškim za dušu da oslobodi duh,  (ulomak iz objave “Poznavanje samog sebe…Psihološki rad…Milost… Poniznost” , knjižica Rad na vlastitoj duši)

Svim srcem sam odlučila trenirati se u blagosti, miroljubivosti, strpljivosti, suosjećajnosti i poniznosti imajući dnevno ove upute pred sobom.

I ova borba nije lagana sve dok tijelo i dalje postavlja zahtjeve koji sprječavaju njegovu psihološku zrelost. Ali prije svega ljudsko biće mora sebe prepoznati; on mora znati što Bog želi i do kojeg opsega je njegova volja i dalje u protivljenju Božjoj volji; on mora znati da Bog zahtijeva kompletnu transformaciju u Ljubav, i on mora kontemplirati što ova promjena u Ljubav naznačava… da se nijedna zla misao ne bi trebala pojaviti u osobi i stoga ni jedno zlo djelo sprovesti u djelo, da svaka kretnja ljudskog srca mora biti čestita i blaga, da bi se protiv svih loših navika trebalo boriti i da ljudsko biće mora sebe trenirati da postane blag, miroljubiv, strpljiv, suosjećajan i ponizan. (ulomak iz objave “Poznavanje samog sebe…Psihološki rad…Milost… Poniznost” , knjižica Rad na vlastitoj duši)

Kompletna transformacija u Ljubav?

Niti jedna zla misao?

Svaka kretnja srca čestita i blaga?

Ufff. Čini se nemogućim, ali ako ti moj dobri Isuse kažeš da je moguće, ja Ti vjerujem. Vjerujem Ti i da ćeš mi dati potrebnu snagu jer kad se zagledam duboko unutra vidim da ima posla za ovaj godišnji i onaj sljedeći i onaj iza toga i sve vrijeme između toga, dok god sam tu na Zemlji.

Vjerujem također da će svakim mojim uloženim naporom, svakom promjenom na bolje u ljubavi, blagosti, strpljivosti, Frano i djeca biti  obilno blagoslovljeni. Poznavajući njihova srca znam koliko će im to više značiti od broja kuglica sladoleda koje ćemo pojesti, plaža na kojima ćemo se kupati, izleta na koje ćemo ići, školjkica koje ćemo izroniti,  i svega drugog što ćemo ovog ljeta zajedno raditi.

Ako te je ovo ohrabrilo, molitva u nastavku bit će ti dobar putokaz na ovom putu.

Dobri moj Isuse. Znam da se izlažem najvećoj opasnosti kada se prepustim osjećaju zadovoljstva sa samom sobom. Hvala ti zato na Tvojim uputama, jasnim pokazateljima moje nesavršenosti. Molim te daj mi snage potebne za kompletnu preobrazbu moga bića u ljubav, daj mi potrebnu snagu kako bih moga neprestano rasti u strpljivosti, blagosti, miroljubivosti i poniznosti. Hvala ti. Amen.