Riječ Božja i legići (objava iz 2016.)

Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.
Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

Ivan 14:23-26

Ove se godine među rođendanskim poklonima osim teleskopa našla i jedna Lego letjelica. Bio je to naš službeni prelazak s “velikih” na “male” legiće.

Nakon što su svi gosti otišli a Mrvica zaspala nas četvero smo sjeli na tepih s namjerom da zajedno složimo letjelicu. Čim smo otvorili kutiju i izvadili sve potrebne dijelove bilo nam je jasno da ćemo letjelicu sastavljati Frano i ja i  da dečki te večeri neće ići na spavanje u uobičajeno vrijeme.

Prvo s čime smo ostali iznenađeni bila je hrpa malih dijelova koje je bilo nemoguće sastaviti bez uputa. Pažljivo smo pratili upute korak po korak i nije nam ni u jednom trenutku palo na pamet pokušati ju složiti po svojoj nekoj ideji. Bili smo spremni okrenuti dnevnu sobu  ukoliko bi posumnjali da nam i najmanji dio nedostaje, znajući da i taj najmanji dio ima svoju ulogu. Bilo nam je jasno da je onaj koji je osmislio letjelicu osmislio i upute i da ćemo ju  ispravno složiti samo ako se budemo držali tih uputa.

“Aha, upute..kužiš..upute..legići, upute iz  Riječi Božje, upute za život”, rekao je Frano trudeći se pronaći jedan sićušan žuti dio.

“To je to!”, pomislila sam. Mali su, al i dovoljno veliki da počnu osvještavati kako su u Riječi Božjoj ljudima dane upute za život. Ako mogu shvatiti da letjelicu nije moguće složiti bez uputa, razumjet će i da je Onaj koji nas je sa svrhom doveo u postojanje najbolje zna kako i ostvariti tu svrhu i da zato nema smisla živjeti ovaj život po nekim svojim idejama.

I razumjeli su. Naravno da jesu. Danima smo pričali o tome . O uputstvima za perilicu, kartama s blagom i receptima za fine torte. Razmišljala sam danima poslije :

Zašto  roditelji vjernici, a pritom mislim i na sebe u nekim svojim ranijim fazama, bez razmišljanja prate upute za sastavljanje legića, recepte za rođendanske torte, a Riječ Božju, prepunu uputa za život ostave neotvorenu danima, tjednima, mjesecima čak i godinama na policama i u ladicama?

Nije li način na koji gledamo Riječ zapravo način na koji gledamo na Njega? Nema li pravo On gledati na nas isto onako kako mi gledamo na Njegovu Riječ?

Kakvo li to dijete ne želi čuti Očev glas?

Možda ono koje, iako sebe smatra pobožnim, ne ljubi uistinu svog Oca. Jer da Ga ljubi i živi život ljubavi, prepoznalo bi Njega u toj Riječi i koristilo bi svaki slobodan trenutak da čuje što mu Otac ima za reći i na što ga želi uputiti. Ono dijete koje kao da ima vremena za sve drugo osim za Njega.

Svatko kome je Moja Riječ učinjena dostupnom će ju prihvatiti ako Me ljubi, ili Me on ne ljubi ako Me odbacuje, to jest, on ne ispunjava Moje zapovijedi, on ne živi život u ljubavi spram Boga i njegova bližnjega, inače bi prepoznao Moje Riječi kao Očev glas. “Moje ovce poznaju moj Glas…Otpor…” BD 4726

Igrajmo se i dalje s legićima, ali i čitajmo svakodnevno Riječ  i nemojmo se umoriti ponavljati sebi i našoj djeci kako je nemoguće živjeti svrhovito ovaj život na zemlji ne držeći se  Njegovih uputa iz Riječi.

U Ljubavi Kristovoj,

Tereza

 

2
(Visited 42 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *