Kršćani, Bogom povjereni talenti i poduzetništvo

Volio bi iskoristiti ovaj prostor da zapišem nekoliko misli o sebi kao kršćanskom poduzetniku i svemu što sam prošao u ovih 12 godina od kako sam se zaputio tim putem. Iskoristio sam našu Ekipicu i grupu Radija Jazzbina da mi oni postave pitanja na koja bi voljeli dobiti odgovor.

Ukratko, negdje 2009. godine u mom srcu je zazorila ideja da bi volio napraviti svoju prvu web stranicu i tamo predstaviti svoje radove, te ponuditi svoje usluge fotografiranja. Fotografijom sam se bavio još od osmog razreda 1998. godine, a 2005. sam počeo s njom i zarađivati prve novce, odnosno profesionalno fotografirati. 2010. godina je bila godina velike prekretnice u mom životu. Te godine sam predao svoj život Kristu i započeo hodati novim putem, a moje ideje o životu dobile su novi smjer i smisao. Time, moj talent za fotografiranje dobio je neki novi pogon i izražaj, jer sad je bio upravljan od strane Duha Svetog koji prebiva u meni.

Od tada, pa nadalje koristim i razvijam svoje talente u smjeru stvaranja Dobra, borbe za Istinu i borbe za Ljubav. Imam jaki osjećaj da sam pozvan iskoristiti očigledne talente kako bi donio drugima Krista – u različitim oblicima. To me dovelo do nevjerojatnih iskustva i susreta koji se inače nikada ne bi dogodili. Bio sam na toliko prekrasnim mjestima, fotografirao tako posebne trenutke u životima ljudi, svjedočio ljubavi, tuzi, sreći i svemu što život donosi. Zbog tog talenta se osjećam izrazito bogat čovjek, a još k tome i sretan, jer od toga mogu i živjeti i s time poduprijeti druge projekte u životu od kojih ne živim, ali za koje živim. Primjer toga je naravno ovaj Bokun Neba i Radio Jazzbina koji nemaju financijsku vrijednost, već vrijednost u srcima ljudi koji nas prate – a to je daleko veća nagrada od zarade.

Pa evo, prepuštam se vašim pitanjima.

 

Poziv u srcu i od Boga povjereni talenti

1. Kada i kako si osjetio svoj poziv? Odnosno, kada i kako si osjetio da je baš taj put onaj u koji želiš ulagati i dati sebe, a da će žrtva biti vrijedna? Da li si već imao biznis, pa si ga uskladio sa Isusom, ili si prvo pronašao Isusa pa slijedio glas srca i po tom vođenju otvorio biznis…

2010. godine kada sam došao na Svjetlo i kad se u meni pokrenuo spomenuti proces, prvo sam došao do bitne spoznaje, a ta je: što je to što ja NE želim raditi. Shvatio sam da ne želim posao od 9-5, da želim slobodu, da ne želim poslovni korporativni svijet i da mi treba nešto gdje ću ja moći sebe slobodno izraziti. Želio sam posao i u uredu i na terenu, posao gdje mogu slobodno govoriti ono što želim, posao gdje mogu sam kreirati svoje radno vrijeme i stvarati ono što smatram vrijednim. Sve sam to zapisao na papir.

Nakon toga sam se dobro pomolio i rekao: Isuse, ja ne tražim deset poslova, meni treba samo jedan i to ovakav. Ja ovo želim i vjerujem da Ti imaš za mene spreman takav posao.

Tri mjeseca su prošla od kada sam došao kući sa starog posla. Imali smo nešto sitno ušteđevine i kredit koji nam je disao za vratom za stan koji smo kupili godinu dana ranije. Tereza je bila trudna i na čuvanju trudnoće, a ja bez posla. Jednog dana u molitvi je došao odgovor i vođenje za dalje. Vidio sam suradnju s Ivonom i njezinom udrugom gdje me pozvala da sudjelujem u dokumentiranju radionica o talentima.

Obuzela me ogromna sreća i znao sam da su to TA vrata kroz koja trebam proći. Taj dan sam ostavio na polici svoju diplomu inženjera građevine i uzeo aparat u ruke i nikada se nisam vratio. Nisam razmišljao o žrtvi koja je potrebna, nego o dobru koju ću s time stvoriti i slobodi koju dobivam. To mi je bila najveća plaća i nagrada, a ostalo je došlo po putu. Trnovitom, ali vrijednom i isplativom putu!

 

Balans između obitelji, posla i služenja bližnjima

2. Je li vrijeme koje si ulagao kako bi se razvijao u poslu utjecalo na tvoj kršćanski i obiteljski život? Kada i kako si u tim vremenskim odnosima postigao sklad?

Evo rekao bi da sam postigao sklad tek nedavno. Sklad je vještina balansiranja života u svim njegovim aspektima, stoga to se ne može postići preko noći. Bar ja ne vjerujem u to. Mi smo u isto vrijeme podizali i obitelj i firmu i sami sebe gradili u Kristu. Veliki su to zahvati u životu i puno je posla utkano, no da odgovorim konkretnije reći ću da sam svjesno najviše vremena ulagao u našu obitelj, osobni razvoj i projekte koji su stvarali najviše dobra, a puštao sam da se posao razvija sam od sebe.

Danas imam ovakvu obitelj o kojoj i sami svjedočite. Da sam toliko vremena stavio u firmu, vjerojatno bi imao brutalnu firmu, no tko zna kakvu obitelj. Sretan sam s ovom odlukom i ovim balansom, jer evo sad je došlo vrijeme da se više posvetim poslu i podizanju firme na viši nivo koji bi mogao svima nama dati još više slobode i s kojim bi mogli stvoriti još više dobra. Tako da je to lajtmotiv koji me stalno prati – stvarati dobro.

Ja život u principu ne dijelim na obitelj, posao i poslanje.. meni je to sve isto i želim da Krist bude u svemu što živim. Kao jedna rijeka koja je čas široka i mirna, a čas brza i probija se do velikog vodopada. Sve je to ista rijeka. Sve sam to ja i On u meni, samo u ovom trenutku fotografiram, u drugom sam otac, u trećem muž, a u četvrtom sam nekome brat i svjetlo. Kako je Isus ono rekao; da želi da smo sol svijetu, e pa tako i ja želim biti sol u svakom aspektu svog života.

Kad bi me posao ograničavao da budem ‘slan’, vjerojatno bi ostavio taj posao i zamolio Oca da mi da neki drugi. Sloboda da budem ja, svoj i Njegov,  mi je bio imperativ svih ovih godina.

3. Kako sve uspijevaš napraviti? Kako se organizirate i kako nadaš vremena za sve?

Odlično pitanje! Pa iskreno, ne stignemo sve napraviti. Bar ne odjednom. No postoji neki balans u tome da osjetiš kada je vrijeme za šta i kada što potrebuje tvoju energiju. Najveći pogon je to srce u svemu što činimo, pa ti taj ‘push’ srca daje i snagu i onda pronalaziš načina kako da to sve izvedeš. Puno gora je situacija da ne znaš što bi sam sa sobom. Iako su takvi dani rijetki, oni me dotuku. Grozno mi je kad nemam što za raditi. No, kad sam, kako znam reći, u hiper produkciji, tada sam najsretniji, jer onda samo izlazi iz mene kao u potocima.

Ali i to dolazi u nekakvima mijenama i ciklusima, kao plima i oseka, ili kao godišnja doba.. Postoji vrijeme kada sam tako reći na van i kada samo mogu pisati, stvarati, davati i djelovati po cijele dane, a postoji vrijeme kada sam više na unutra u svojim unutarnjim procesima. Upravo tada se događaju svi oni dragocjeni procesi što prethode novom izljevu na van. Umijeće je osjetiti kada je vrijeme za koju akciju, jer je teško raditi dobru stvar u krivo vrijeme.

4. Od kada vodiš posao kao za Isusa da li ti se otvorilo više prostora da manje radiš, veća dobit i još ostane vremena sa Krista, molitve, potrebiti…

DA! To je i jedna od zadaća cijelog mog posla. Da nam osigurava dovoljno za sve ostalo – i novaca i vremena.

Važno je odvažno krenuti, ali i znati kada je pravi trenutak za start

5. Kada imaš neku ideju je li puštaš da se ideja razvije do kraja, dok ne vidiš cijelu sliku, ili kreneš od toga što imaš pa vidiš kako će se dalje razvijati? I kad čekaš na vodstvo za nešto pokrenuti, kako znaš da je pravi trenutak?

Nije lako biti u mojoj glavi, jer „super“ ideje stalno naviru. Rekao bi da na mi tjednoj bazi dođe bar jedna super ideja. No, kako nemam vremena baviti se sa svim stvarima koje me zanimaju, tako puštam da se ideje filtriraju same od sebe. Ne navale sve ideje naravno s istim intenzitetom. O nekima razmišljam intenzivnije,  jer u njima vidim veliko dobro i veliku korist i ne želim dugo čekati da ih stavim u praksu. Sviđa mi se ta jedna impulzivnost, ali s dobrom dozom mudrosti koja se razvila s godinama. Treba sagledati ideju i procijeniti je na Svjetlu Riječi Božje i vidjeti kolika je korist od nje. Neki puta je korist premala da bi se angažiralo toliko energije i vremena u nju, a ponekad je toliko vrijedna da se isplati druge stvari staviti na pauzu.

Moja najveća želja jest da se sve te ideje koje se možda čine raspršene ujedine u jednu veliku ideju. Kao da imaš cjeline u koje se sve ostalo prirodno uklapa. Stvara mi veliki mir kad mi um nije raspršen na puno cjelina, nego je to sve zajedno objedinjeno. Što je više objedinjeno, to mi veće zadovoljstvo predstavlja.

Primjer toga je ovaj Bokun Neba, gdje sam izgradio (za nas) platformu gdje možemo objediniti nekoliko drugih manjih cjelina – naš brak, obitelj, odgoj, evangelizaciju, učiteljsku, podcast i umjetničku dimenziju. Ja to vidim kao jedan veliki brod koji onako plovi kroz more i prevozi puno dobra za druge ljude, a sve je na jednom mjestu.

Trenutno sam život uspio sažeti na tri velike cjeline – obitelj, Bokun Neba i GleFotka Studio i to su tri velika broda koja plove jedni uz druge, blisko surađuju i podupiru se, a sve ima isti nazivnik – stvaranje dobra za ljude oko nas.

 

Kršćanski principu u poslovanju

6. Jel ti se ikad dogodilo da si odbio suradnju s nekim, ili već neki projekt, jer se možda nisi slagao s tom idejom/porukom toga i sl.? Kako bi se postavio da te netko vezano za tvoj segment poslovanja zatraži nešto nemoralno za poveću svotu novca?

Svaki projekt kojeg uzmem mora imati u sebi bar nešto od vrijednosti u koje vjerujem. Ili ako baš nema neku istaknutu vrijednost, onda ću pretvoriti novčanu vrijednost u ono što meni vrijedi a o čemu sam gore pisao. Odbijam poslove koje ne vode prema dobru, koje ljude odvode u stranu, koji direktno potiču na zlo.

To sam mučno naučio na jednom poslu. Ne sjećam se točno koje je to godine bilo, ali bili smo tanki s lovom a doma smo imali dvoje male djece i naravno da ti svaka kuna dobro dođe, a Vrag je došao s odličnom ponudom da fotkam prostore kasina i kladionice za jednu veliku firmu. Ja sam prihvatio punudu i primio se posla, no po putu sam shvatio što radim i zažalio što se moji talenti koriste za takvu svrhu. Posao sam odradio do kraja i više nisam uzimao takve poslove.

Sjećam se, jednom mi je došla ponuda za fotografiranje senzualnih fotografija cura koje plešu na šipci. Tu sam već bio pametniji i glatko odbio ponudu, rekao tko sam i za što se borim i kako ne bi htio svoje talente koristiti u tu svrhu. Kroz godine dolazile su kušnje i tako učiš i rasteš u mudrosti. Neke lekcije su stvarno bolne, samo ću to reći. Ali Isus je dobar i ima puno strpljenja i oprašta i ne grizem se puno kad pogriješim, nego s Njim nastavljam dalje.

7. Da li prije nego ulaziš u neki posao pitaš Isusa da li treba ulazit ili ne, ili se samo pomoliš za blagoslov kada doneseš odluku ?

Svakako konzultiram srce skoro svaki puta. Već sam naučio surađivati sa srcem, jer imamo puno zajedničkih kilometara na putu. Neke stvari su očite same po sebi, a za neke malo treba više osluhnuti. A u svemu treba zatražiti blagoslov. Al se ne bojim pogriješiti, jer čak iz pogreške se može puno korisnoga naučiti.

Na klijente gledam kao na bližnje

8. Kako bi se postavio da ti netko dođe i ponudi veću svotu novca nego dovoljno da mu odradiš projekt iako si već potpuno rezerviran i kada bi prihvatio napraviti njegov projekt morao bi zeznuti svoje klijente? 

Treba nekako odmah razlučiti da se takve situacije događaju jako rijetko. No, kad se dogode onda bi jasno iskomunicirao s jednim i drugima u kojoj sam situaciji, pa bi vidio da li kako mogu svojim klijentima kompenzirati to što im neću moći posao odraditi na vrijeme. Vrlo mi je bitno da su svi u poslu zadovoljni i da ljubav nije zakinuta s moje strane. Ako sam dao riječ da ću nešto odraditi, onda je to za mene beton. E sad, postoje okolnosti u kojima se taj beton mora moći pomaknuti. Primjerice, dijete ti se može jako razboljeti. Što ćeš onda? Treba nazvati klijenta i jasno reći u kojoj si situaciji i ponuditi mu odštetu – bilo pronaći drugoga tko će odraditi to umjesto tebe, bilo da mu kasnije odradiš po nižoj cijeni, ili već nešto treće. U 99% situacija uvijek se može pronaći rješenje.

Kada sve drugo zakaže, tu onda ostaje tvoj sustav vrijednosti po kojem se uvijek možeš ravnati. Što je to što ti je najvažnije i onda to staviš na prvo mjesto. Nekome je odnos s klijentima, nekome novac, nekome prilika, itd.

 

Kako cijeniti svoj rad

9. Kako bi se postavio da vidiš da osoba koja pokreće svoj posao, a tvoj usluga im je ključna za što bolji start, ima ograničen budžet koji se možda tebi ne odgovara.

Prvo, nisam ja jedini na svijetu koji može odraditi taj posao. Postoje i drugi i ja sam sretan s time da netko drugi bude isto blagoslovljen. Malo malo pa neki posao koji ja ne mogu odraditi prepustim svojim dragim i provjerenim kolegama i njih blagoslovim s poslom.

Neki puta je ideja koju oni predstavljaju toliko vrijedna u mojim očima da ja želim biti dio toga bez obzira na financijski aspekt, jer dobro koje će se s time stvoriti nadilazi sve druge aspekte.

Mislim da postoji jedna kršćanska  financijska mudrost u poslovanju koja se može pratiti, no ne mogu sad baš reći da sam je skroz svladao. Još uvijek ju otkrivam. 

10. Kako u danu ulaziš sa Isusom u posao, poslovanje, cijene sve usklađuješ sa Isusom ili prema tržištu, da li primaš sve narudžbe za posao, ili prvo ideš Isusu, pa Ga konzultiraš?

Kao što sam rekao, neka osnovna ideja je da je On moj Otac i On se skrbi za mene i brine se da imam svega dovoljno koliko mi treba da svladam svaku slijedeću lekciju. Za neke poslove imam već neke standardne cijene, no češće je ponuda krojena po mjeri i tu se moramo uskladiti moje srce, tržište i budžet klijenta. Često na srce dobijem koju cijenu da postavim. Pitam Isusa, pa mi kaže cifru na srcu.

Ne pristanem na sve poslove. Ponekad se ne možemo naći, bilo radi cijene, bilo radi ideje. Nisam najpovoljniji fotograf niti to pokušavam biti kako bi imao što više posla. Uvijek me više zanimalo da privučem svoje idealne klijente s kojima baš želim surađivati i koji žele raditi sa mnom i zato pokušavam imati web stranicu i stil komunikacije koje će to jasno komunicirati.

 

11. Kako bi se postavio da te netko želi angažirati dugoročno, ali uvjet je da ti ne može plaćati preko računa nego sve na crno tako da nema pdv-a.  Kako gledaš na državu i njezine namete? Da li bi ih nekako pokušao izbjeći platiti?

Iz tog razloga moja je firma van sustava PDV-a, pa moje fakture nemaju 25% veći iznos što više odgovara svima s kojima radim.

Kad otvoriš firmu, otvaraš je na tržištu kojeg je (tako reć) država stvorila i time ulaziš u igru gdje su jasno definirana pravila igre. Stoga, igra se po pravilima. Ne mogu oni meni toliko uzet koliko mi Isus može dati, vjeruj mi. A i sve što ‘im’ ja dam, nisam ‘im’ ja dao nego im to Isus daje. Postoji velika sloboda u tome kad to prestane biti „moj“ novac i postane Isusov novac, a ja s tim novcem upravljam kako On želi i odredi da se daje. U zadnje vrijeme se učim toj perspektivi. U to je jednadžbi ti i kad plaćaš davanja državi, ti si u – davanju. Samo trebaš na državu gledati kao na bližnjega u kojeg ulažeš.

 

Kada je dosta posla

12. Kao poduzetnik, koji je isključivo sam odgovoran za svoje prihode (ako ti nisi napravio nitko neće), da li ćeš unatoč kršćanskom pozivu ‘idite’ ipak radije izabrati odraditi nešto do kraja možda i preko mjere za posao da bi osigurao prihod te tako zapostaviti potencijalno poziv?

Opet se trebamo vratiti na sustav vrijednosti. On bi trebao biti tako postavljen da mi je prvo na prvome mjestu i drugo teško može doći ispred prvoga, ovdje financije ispred bližnjega. Ja vjerujem da se za sve može pronaći načina i vremena, jer sve što mi je stavljeno na Put dano mi je od strane Nebeskog Oca i On je sigurno u tome vidio mudrost i način kako bi se to trebalo izvesti kako bi dovelo  do većeg dobra i time mog napretka. 

Radi se cijeli dan do navečer. Samo se taj rad manifestira u raznim oblicima i nije uvijek ista šablona. Neki puta nema taj dan posla, pa sam fokusiran na druge aspekte života poput obitelji i bližnjih, pisanja na Bokun Neba i slično. To je ta sloboda koju sam htio za sebe i za nas. Ako tata danas ne želi raditi u firmi, neće. A ako mora i ako se to mora odraditi danas, onda je to tako i tako je to određeno od našeg Nebeskog Oca. Kad se to odradi, onda se prelazi na drugi aspekt. Ili se sve zajedno miješa po potrebi. To je još jedan od razloga zašto sam otvorio ured kod kuće.

Ne bi se volio opteretiti s poslom do te mjere da sam ponovo svezan i radim od 9-5, jer onda sam sam sebi stvorio to od čega sa pobjegao. Vjerujem da se može postići taj jedan balans gdje radim toliko da imamo dovoljno za sebe i u izobilju za svako dobro djelo.

Bilo bi super imati puno love, ali puno love dolazi i s puno žrtve, a da li se to isplati, nisam baš siguran. Ovisi, što ćeš s tom lovom? 😀 Postoji jedna zdrava granica koliko nam materije zapravo treba, a sve preko toga je bacanje novaca, rasipanje energije i u konačnici krivo upošljavanje talenata.

Kako izabrati suradnike

13. Kao poduzetnik kojem se stvore okolnosti da zaposli nekog prilikom povečanja opsega rada, koje kriterije bi trebao imati potencijalni zaposlenik?

Da dijelimo iste vrijednosti, gledamo slično na stvari i da se nadopunjujemo. Mislim da ne trebam još jednog Franu uz sebe, ali dobro bi mi došao netko tko može pokriti stvari u kojima sam ja kratak.

14. Da li trebamo donijeti neke čvrste odluke sto se tiče organizacije i discipline (posto si samozaposlen), ili se tu potpuno prepuštat Isusovom vodstvu?

Ja možda nisam dobar primjer discipline, iskreno. Borba s lijenosti je prisutna u mom cijelom životu i naravno udovoljavanje lijenosti sa sobom nosi brojne druge probleme koji se u konačni manifestiraju i u posao (odgađanje rokova, gubitak povjerenja klijenata, itd..), stoga je dobro da sam organiziran, jer će nas to u konačnici dovesti do više dobra a to je ono čemu težim. Struktura u glavi i u danu daje slobodu, dok kaos u glavi stvara i kaos u danu.

No, neki puta u moj plan uleti neki događaj koji nije planiran i onda to vidim kao Njegovu intervenciju koju se onda trudim popratiti. Obično se kaže kako mi možemo planirati koliko hoćemo, ali da Bog ima zadnju. Znači, dio plana je da ne ide sve po mom planu 😀

 

15. I još jedno pitanje…da li to, kad si spoznao da treba raditi po Isusovim principima odmah osigurava i vodstvo u dobrim djelima i novim horizontima za Njega, u smislu ulaganja za potrebite s ciljem da ih se privuče Kristu?

Pošto mi se stalno otvaraju novi horizonti i nove sve bolje i bolje ideje, rekao bi da da. 

16. Da li si imao opskrbu uvijek na tom putu?

Puno puta smo koračali u vjeri i imali doslovno nulu na svim računima. Mislim da je najbitnije razvijanje tog svetog osjećaja povjerenja prema Nebeskom Ocu, a može se razviti samo kroz kušnje i teške situacije. Ja u srcu želim napraviti pravu stvar, a na Njemu je da me opskrbi sa svime što mi je potrebno. Ako trenutno nemam na računu za tu stvar, onda razumijem kako sada nije vrijeme za tu stvar. Timing je stvarno bitan u svemu.

Mislim da moram još narasti po pitanju financija i Božje opskrbe „za svako dobro djelo“, jer osjećam u srcu da nisam tu skroz namješten. Nekako vidim da GleFotka i ja rastemo paralelno i uzajamno smo povezani, odnosno GleFotka je jedna manifestacija mene, pa kad se ja u srcu promijenim, onda se i okolnosti i stanja na računima promjene.

Znali smo jedan dan biti na nuli, drugi u izobilju. Svega je bilo. Nemirno je more to poduzetništvo, pogotovo kad zapravo nisi obrazovan poduzetnik, niti još skroz ne živiš u Božjoj volji. Možda da imam neku business školu, možda bi znao stvari drugačije postaviti. Ovako, najviše učim na svojim greškama. No i to se sada mijenja i Isus u pravo vrijeme pošalje nekoga da ti pomogne tamo gdje si sam ne znaš pomoći. Kreće novo doba za GleFotku!

 

17. Da li se umaraš i da li si pod stresom, ili sve ide kao Gospodnjom rukom vođeno?

Sve ovisi od projekta i ljudi s kojima surađujem. Znam imati zahtjevne dane kada snimamo 30 različitih ljudi tokom cijelog radnog dana i kada više faktora ovisi o meni, jer sam ne samo u ulozi fotografa, već i onoga koji organizira cijeli projekt. U takvim slučajevima dođem doma baš umoran, jer je to za jednog introverta stvarno puno kontakata u jednom danu 😀

Opet, ne bi si stvorio od ovog posla onaj posao od kojeg sam pobjegao, pa ću uvijek gledati da stvari tako izbalansiram da imam vremena i za druge aspekte života. Postoji jedna velika mudrost koju sam naučio od jednog poslovnog čovjeka a koja kaže: ako stalno mijenjaš svoje vrijeme za novac, onda ćeš uvijek imati ograničeno love koju možeš zaraditi, no ako počnete mijenjati svoje talente za novac onda možete u malo vremena zaraditi puno novaca.

To me je baš jako zamislilo i totalno ima smisla. To bi trebao biti smisao poduzetništva. Ako možeš uložiti vrijeme da izbrusiš jedan talent do maksimuma i s njime onda rješavati drugima velike probleme, onda taj tvoj talent puno vrijedi u njihovim očima i za to su spremni adekvatno i platiti. Još ako taj talent služi za dobro, promiče dobro i istinu, onda si stvarno “zajašio” val blagoslova za sebe i druge. 

 

Eto, toliko za sada  o ovoj temi, ako postoje još neka pitanja, slobodno ih pitajte u komentarima, pa ću odgovoriti. 

Blagoslivljam vas!

Frano

 

4
(Visited 170 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *