Slušajući sinoć ovu mladu ženu pomislio sam, pa koliko toga si prošla u tako malo godina, jer tek joj je 22 godine. Lucija je nedavno gostovala na Radio Jazzbina u emisiji Zašto odrastanje toliko boli gdje je zajedno s svojim vršnjacima iz naše Ekipice otvorila srce i progovorila o nekim stvarima teškog odrastanja. 

Nakon Bernarde (koja je isto bila dio te emisije), sada je i ona došla samostalno i otvorila svoje srce do te mjere da će vas izuti iz cipela. Mene osobno jest. Uvijek se divim i budem duboko zahvalan na tom trenutku kada naizgled povučena osoba otvori vrata svoga srca i pokaže koliku dubinu u sebi skriva.

Lucija je kao klinka provodila sate i sate u svom unutrašnjem prostoru. Nije imala pravih prijatelja, jer nitko od njezinih vršnjaka nije mogao popratiti sve što je ona već tada imala spremno u sebi. U dobi od 12 godina već je promišljala o svrsi života, duhovnom svijetu i tražila Istinu oko sebe,  ali bila itekako svjesna duhovnih sila oko sebe. Sve ju je to pripremalo da bi već sa 15 godina došla do Svjetla Čiste Istine i postepeno se predala Kristu. 

Njezino doista iskreno svjedočanstvo će vas ostaviti duboko zamišljene, pogotovo kada je podijelila neke teške situacije u kojima si je htjela oduzeti život, ali i koje je sve intervencije Nebo poduzelo da ju u tome spriječi. 

Puno života je već stalo u njezine 22 godine i sada kao zaručena žena hrabro hoda kroz život i otvara svoje srce za druge. A ti drugi će zasigurno biti blagoslovljeni kada ona počne pisati i stvarati kroz svoj blog koji se već nazire na horizontu ove naše prirodne stvarnosti, a u duhu je već napisan. Njezina iskustva i promišljanja će definitivno biti nešto što će se s zanimanjem pratiti, a biti će posebno interesantno vidjeti koje će sve ljude taj njezin izričaj privući. 

Hvala ti Lucija na gostovanju, od srca!

Frano