Imam jedan poseban interes za životnim pričama ljudi koje sretnem. Nekako me neobično zanima kako je njihov život izgledao i što im je sve donio putem da bi danas bili ovakvi ljudi kakvi jesu. Što ih je sve oblikovalo da (ne)razviju osobine, karakteristike i talente koji su im dani, te kakva je bila okolina u kojoj su odrastali. Sve to zajedno meni daje jedan unutarnji dojam i sliku o čovjeku koji stoji ispred mene.
Ako ste pratili nekoliko zadnjih objava pisao sam o duhu odbačenosti i točno tu sam razvio ovaj dar da ljude nekako sagledam kompletne i pomognem im napraviti korak dalje. No, slušajući njihove sudbine ja učim i vučem neke paralele koje su korisne za odgoj moje vlastite djece. Znate već, učim na tuđim greškama.
Jedna od tipičnih situacija koja se provlači u puno obitelji jest ona kada otac radi po cijele dane, stavlja kruh na stol i pruža krov nad glavom, a mama brine kod kuće za dom i djecu. Otac često nema vremena niti energije da još i odgaja djecu, te je sve to prepustio ženi, a majka se najčešće frustrirana žali djeci na oca koji jednostavno ne ispunjava njezina očekivanja kao otac i kao muž. Taj obrazac je svima poznat. Roditelji u jednom broju slučajeva vode relativno tihi rat po kući sve do kraja njihovog života, a u drugom podvlače crtu i rastaju se u pokušaju da negdje drugdje pronađu sreću za koju osjećaju da im pripada. U oba slučaja, u ovoj ili onoj mjeri djeca stradavaju i mislim da je to svima ovdje jasno. Koliko god se u ovom primjeru majka trudila davati ljubav i pažnju, a tata stavljati kruh na stol i plaćati račune, dijete vrlo često neće dobro razviti unutarnjeg čovjeka i u sebi će imati neke nezdrave temelje za dalje.
Svi znate one rečenice “ti znaš da te tata voli, jer radi da bi ti mogao priuštiti sve što imaš”. Iako ti te rečenice dobiju smisao tek kada i sam odrasteš i shvatiš što je sve potrebno da bi se osigurao iole normalan život, tada kao djetetu tebi to ne znači mnogo, koliko god nastojao razumjeti. Rečenice “ti znaš da te mama puno voli, bez obzira što se svađa s tatom i znaš da to nema veze s tobom” teško padaju na dušu djeteta koliko god se roditelji trudili prikriti svoj unutarnji nesklad u komunikaciji s djetetom.
Tajni sastojak za sretno dijete
Slušajući tako neke nove priče i promišljajući o svim onima koje sam do sada čuo, došao sam do zaključka što je to tajni sastojak od koje zdrava djeca odrastu u zdrave mlade ljude!
Dijete ne raste od mamine mažnje i tatinog krova nad glavom (iako je i to važno), ne raste od pojedinačne ljubavi tate i mame spram njega. Ne, dijete raste od toga što se mama i tata istinski vole.
Shvatio sam da je istinska ljubav između mame i tate ono što će donijeti djeci sve što im je potrebno da se stabilno razviju u zdrave mlade ljude, a ovo su neke od misli koje podupiru ovu moju tajnu formulu:
- za dobar brak potrebna je jaka bračna ljubav koja kroz godine ne gasne nego raste
- zbog te bračne ljubavi oba su roditelja sretni i zadovoljni
- zadovoljni roditelji kvalitetno odgajaju svoju djecu
- pravi primjer istinskog braka daje djeci ispravan model kojem jednog dana u svom životu teže, što pak njima osigurava najbolju poziciju za sretne i uspješne živote
- bračna ljubav generira sve druge blagoslove za obitelj, jer roditelji koji su složni mogu pomaknuti mnoge planine
- zdrava bračna sfera pruža siguran dom i utočište u koje se dijete uvijek rado vraća
- u tom sigurnom domu i utočištu uvijek postoji mjesto za sve ukućane zajedno sa svim njihovim manama i teškim okolnostima kroz koje prolaze
- utočište daje razumijevanje za sve probleme i jedno bezuvjetno prihvaćanje
- kvalitetan brak generira snagu da se ukućani suoče s bilo kojim životnim okolnostima, što pak pruža veliku zaštitu i zaleđe djeci koja rastu u mlade ljude
Stoga, dijete raste od toga što se mama i tata istinski vole.
Što vi kažete na to? Slažete se? Pišite nam u komentarima..
Frano