Kako otvoriti vrata srca | 2. dio

„Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.” Hebrejima 4:¸12

Obećala sam ti pisati o tome od čega bi se trebala spasiti. Od čega te Isus kucajući na vrata tvoga srca želi spasiti. Sigurno si pročitala bar dio Jakovljeve poslanice, ako i nisi sve razumjela vjerujem da si srcem osjetila na što te Bog poziva. Možda si čak uspjela „uhvatiti“ konkretne misli, sumnje, strahove i otpore koje te od toga odvraćaju. Možda si uspjela i koju od njih zapisati. To je stvarno odličan početak. Samospoznaja. Tu ćeš riječ još puno puta čuti od mene.

Ne znam da li si primijetila, no dobar broj ljudi zaista premalo promatra svoj unutarnji život i rijetko kad zalazi dublje u sebe da bi uočio svoje nedostatke i uložio napor otkloniti ih. Ozbiljan rad na duši započinje tek onda kad osvijestiš svoju nedovoljnost, manjkavost i ograničenost pa malim koracima kreneš svjesno stremiti usavršavanju, trudeći se oplemenjivati u spoznaji svojih grešaka i slabosti. No, te iste greške i slabosti možeš otkriti jedino kad se ozbiljno zagledaš u sebe, kada svoj život, svoje postupke i razmišljanje podvrgneš ozbiljnoj kritici u odnosu na Riječ Božju.

Možda se pitaš otkud krenuti. Uzmi samo jedan stih iz Jakovljeve poslanice i sagledaj svoj život, svoje postupke i razmišljanje u odnosu na njega. Možda imaš osjećaj da se nemaš vremena sagledati jer je uvijek nešto drugo, važnije posrijedi, najčešće obaveze i obziri prema drugima. Znam kako je to, no u tome leži najveća opasnost i mogućnost da jednostavno postaneš zadovoljna svojim trenutnim stanjem. Posljedica toga je da se vidiš na krivom svjetlu i da ne činiš ništa kako bi u poniznosti preispitala sebe, spoznala svoje greške i mane i započela borbu protiv istih. I meni je išlo prilično dobro u životu dok sam se uspoređivala s ljudima oko sebe, pogotovo onim “lošijim” od sebe. Shvatila sam da nisam dobro, a kamoli da sam „dobra” kada sam se prvi put iskreno sagledala u odnosu na Riječ Božju. Osjećaj je sličan onome kad površinski pospremiš cijelu kuću navečer, a ujutro grane sunce, pa pod svjetlom vidiš koliko prljavštine ima još po kući i u kojoj si obmani bila dok si mislila kako je sve u redu. Riječ Božja je to svjetlo u našem životu jedino čvrsto uporište u odnosu na koje možeš sagledati sebe pošteno, ponekad toliko duboko da boli

„Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.” (Hebrejima 4:12)

Na početku sam mislila da je taj Božanski red na koji nas Bog poziva zapisan u Riječi, odvojen od mene i da ja tek imam postati taj Red. No istina je taj Božanski red nije negdje vani. On je unutra, u tebi i meni, a rasulo tog našeg unutarnjeg bića osjećamo kao manji ili veći pakao sukladno tome u kolikom smo odmaku od tog Reda. Nitko van tog reda nije dobro i svaka duša to duboko osjeća. Možda ti riječ pakao zvuči zastarjelo i grubo i teško, zamjeni ju s brigom, strahom tjeskobom i već ćeš bolje osjetiti težinu nezavidnog i poražavajućeg stanja. Osjećaj da životariš, preživljavaš i živiš daleko od potencijala za kojeg si stvorena.

Počela sam u skorije vrijeme direktnije ljude upućivati na istinu Riječi Božje. Prilazim manje bojažljivo, jer sam shvatila da je ono drugo zbunjujuće za oboje. Ja ovdje ne dijelim s tobom svoje mišljenje nego Božji plan zapisan za mene i tebe u Riječi. Ja nisam Autor ovih uputa, ja te samo upućujem na njih. Želim ti pomoći da izađeš iz tog stanja, želim ti pomoći da se oslobodiš pritiska koji te opterećuje. Znam da već sad osjećaš Život dok ovo čitaš, znam da sve ovo duboko osjećaš iznutra. Želim ti reći da ne moraš više biti nošena mutnim osjećajima, koji u tebi stvaraju osjećaj većeg ili manjeg ogorčenja. Ovo je trenutak kada Bog kuca na vrata tvog srca, udvara ti, nagovara te da kreneš pospremati, čistiti, preuređivati svoje srce kako bi On mogao ući.

Samospoznaja je stvarno prvi uvjet za bilo kakav svjesni duševni rad, no dok god se uspoređuješ s drugima oko sebe ti zapravo i ne vidiš da bi trebala stremiti boljem. Uvijek ćeš naći ljude koji su “gori” od tebe, koji svjesno ustraju u grijehu i rade stvari koje tebi savjest nikad ne bi dozvolila. No, nije suština u uspoređivanju s drugima, suština je u uspoređivanju s potencijalom i svrhom života na koju si pozvana, potpunom preobrazbom tvoje duše natrag u Ljubav. Jedino onda kad sebe iskreno sagledaš u odnosu Na Riječ shvatit ćeš koliko si malena u odnosu na cilj na koju si pozvana. Tako malena htjet ćeš otkloniti sve te nedostatke, a znajući da to nadilazi tvoje osobne snage tražit ćeš sve češće snagu od Boga. Što budeš više napredovala tako ćeš sve više htjeti umaći od tog nezadovoljavajućeg stanja svojih grešaka i slabosti, grabit ćeš sve više i osjećat ćeš kako si Bogu sve bliže.

Možda se bojiš krenuti, možda ne želiš iskreno „proroštati” po svojoj unutrašnjosti. Možda se bojiš svega što bi mogla pronaći. Razumijem te. Ponavljaj si često da je nemoguće da Bog koji je Ljubav da zapovijed koja nije Ljubav i koja ne vodi do Ljubavi.

Da se vratimo na početak, Isus u tvom srcu želi naći stalno prebivalište. A Njegov mir, radost ispunjenje, sigurnost mogu prebivati u tvom srcu u onoj mjeri u kojem u kojem svoje srce pripremiš za Njega. I ako bi u jednoj rečenici mogla sažeti svrhu našeg života ovdje na Zemlji to je da pripremiš, urediš svoje srce tako da Isus može nesmetano u njemu boraviti. Svaki dan je nova prilika da duhovno napreduješ, svaki dan je nova prilika da uroniš u Riječ, promotriš svoje razmišljanje i postupke i žudiš se što više uskladiti s tom Riječi. Svaki dan je nova prilika za izgrađivanje odnosa s Bogom kroz čitanje, molitvu i ljubavno djelovanje prema drugima. Kreni polako, samo jednom dnevno pokušaj ispuniti uvjete za priljev Božje snage i ubrzo ćeš početi osjećati povećanje svoje duhovne zrelosti. Vidjet ćeš onda kako će se svakim danom u rastućoj mjeri u tvoje srce useljavati sreća i duboki mir, dok ubrzo ne budeš spremna sve žrtvovati kako bi zadržala ovaj osjećaj Njegovog Prisustva u svom životu.

Stavljam ti ovdje jedan mali poticaj iz knjižice Rad na vlastitoj duši koju možeš preuzeti u našoj čitaonici. Bit će ti velika pomoć na putu samospoznaje.

Zagledajte se u(nutar) sebe i prepoznajte svoje slabosti… Često samoispitivanje je za vas vrlo nužno, jer vi ljudi niste svjesni činjenice kako ste i dalje vrlo neprikladno oblikovani pošto se ne zagledavate kritički u stanje vaše duše već ste zadovoljni sve dok je samo vaš vanjski izgled po vašem mišljenju prihvatljiv. Ipak potonje ne doprinosi povećavanju zrelosti vaše duše, za što je potreban poseban napor na vašoj strani ako će donijeti rezultate. I za vas je nužno znati kakvi trebate biti i kakvi u stvari jeste… Iz tog razloga vi trebate na sebe češće obraćati pažnju, vi trebate prakticirati samokritiku i uvijek jedino koristiti Moje zapovijedi Ljubavi spram Boga i vašeg bližnjega kao vodilicu… i uskoro ćete postati svjesni slabosti i nesavršenosti koje će onda izbiti na površinu sa kristalnom jasnoćom ako imate ozbiljnu volju promijeniti vašu prirodu.

Knjižicu “Rad na vlastitoj duši” možeš preuzeti u našoj Čitaonici, a ja ti šaljem veliki zagrljaj i blagoslov do idućeg puta.

Tereza

11
(Visited 310 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *