Kao što smo spomenuli u ovoj objavi, sada se i javno predstavio Plan nacionalnog oporavka koji, između ostalog, ima za cilj pokrenuti cjelodnevnu nastavu u školama. Prema njihovim riječima škola tako preuzima ulogu odgajanja, socijalne zaštite, slobodnog vremena i praćenja djece. Za sada je u eksperimentalnoj fazi uključeno 50 škola, a do 2027.-2030. planiraju se uključiti sve škole i djeca će biti u školi minimalno do 15h, a ako lokalna sredina odluči onda i do 17h poslijepodne. Više o tome možete pročitati ovdje i ovdje.

Gdje u tome vidimo problem?

Iako će mnogi roditelji zapravo biti oduševljeni s time da su im djeca zbrinuta, da u školi imaju kuhani obrok, ispunjeno vrijeme i napisanu zadaću, ipak mi u tome vidimo neke probleme, pa bi ih ovdje voljeli iznijeti da i vi o njima promislite i donesete svoje zaključke.

1. Krut sustav

 Školski sustav je krut i on ima poznatu tendenciju da u suštini ostane isti, a samo malo promjeni neku masku na van. To smo vidjeli u svakom neuspjelom pokušaju reforme školstva u zadnjih 15 godina. Oni su uzeli isti materijal i samo ga pokušali prepakirali u neko drugo pakiranje i dobili ono što stara uzrečica kaže – ista ‘stvar’ samo drugo pakovanje, jel. Isto tako će sada uzeti i ovaj sustav i jednostavno ispuniti dodatnu normu koja im je nametnuta od strane EU zbog obveza koje su preuzeli kad su potpisali ugovore i kad kad su im isplaćena ogromna sredstva da to provedu. To je već svima u Hrvatskoj na široko poznata stvar, pa ne treba dalje objašnjavati, ali dati ću jedan slikoviti prikaz. Ako primjerice imate neki dućan u kojem radi nekvalitetan kolektiv, ili čak ako imate kvalitetan kolektiv koji mora prodavati nekvalitetnu robu i vi ona napravite redizajn dućana, ništa ne u suštini neće promijeniti, samo će na van izgledati drugačije. Vi ćete i dalje imati iste unutarnje probleme koji će generirati iste situacije. 

2. Vrijeme provedeno u školi i udar na najjaču strukturu društva – obitelj

Generalni cilj današnje struje upravljanja jest razdvajanje obitelji. Roditelji si ne mogu priuštiti normalan život bez za oboje rade i tako su oboje poslani u svijet raditi puno radno vrijeme, a još su uz to ženama i nametnute karijerne ambicije što će ih u srcu i umu još više odvojiti od obitelji. Na taj način djeca koja su bez nadzora i kvalitetnog utjecaja obiteljskog doma ostaju nezbrinuta i često prepuštena televiziji, mobitelima i lošem društvu. Popodneva, kada bi se svi trebali okupiti kod kuće, su pak prožeta s izvannastavnim aktivnostima (sport, jezici, hobi) što krade još manje vremena za obiteljsku sferu. Uz to, roditelji su često još uvijek fokusirani na posao, jer je normalno da sa sobom nose službene mobitele i budu dostupni u slučaju da nešto neodgodivo zove, a djeca su preplavljena s velikom količinom zadaća i materijala za učenje što im ne ostavlja vrijeme za igru i odrastanje. Sve to stavlja ogroman teret na obitelj i obitelji vrlo često pucaju po šavovima i nažalost ne pronalaze adekvatno rješenje. Brakovi pucaju, djeca uzimaju terapije, imaju poremećaje ponašanja, smetnje u pažnji, razvijaju ovisnosti o igricama, društvenim mrežama, opijatima i drogama i srljaju direktno u propast.
„A što ćemo kad je tako, nismo mi izmislili tu igru?“ je najčešći odgovor da se pokuša sve to opravdati i doista je istina da nam je igra nametnuta, no da li možemo u sebi probuditi tu svijest o tome što se to događa i nekako se trgnuti iz te, popularno zvane, rat race (utrka štakora). Naravno da možemo. Idemo dalje.

3. Škola preuzima ulogu odgoja

Ako imate povjerenje da će vam taj sustav kvalitetno odgojiti dijete i da ćete vi samo to doraditi kada dođete kod kuće, onda ste sigurno zalutali na ovu stranicu i ne slažete se s većinom stvari koje ovdje pišemo. Ovaj sustav je bezbožan sustav i kao takav ne može u vaše dijete ugraditi ništa drugo nego bezbožne misli, bez obzira da li vaše dijete pohađa izborni predmet vjeronauk. Mi osobno ne bi htjeli da naša djeca budu odgajana od ikog drugog osim od strane nas dvoje kojima je ta uloga i povjerena.

4. Duh podučavanja

Dok će Božanski duh podučavanja uvijek voditi prema jasnoj spoznaji dobra i zla, istine i neistine, te u čovjeku razvijati zdravu pamet i razboritost, a paralelno i ljubavi puno srce, ovaj moderni sustav priprema djecu da jednog dana budu kvalificirani radnici u većim sustavima, da nemaju svoje mišljenje osim onoga koje je u njih ugrađeno, da im istina i nije toliko bitna, te da generalno budu tolerantni prema svem zlu koje im se nameće. Kao što i sami možete primijetiti, nema tu prostora za istinski kršćanski duh i odgoj djece.

5. Način podučavanja

Pod pojmom sustav ne mislim na predane učitelje koji s ljubavlju obavljaju svoj posao. Mislim na cjelokupan sustav koji  nama roditeljima Kršćanima ne ide na ruku, budući da ne polazi od Boga i nema za svrhu djecu usmjeriti k Bogu.

Osim što je duh podučavanja bezbožan, on naravno ima i neprirodan način podučavanja, pa su tako naša djeca zatrpavana s ogromnom količinom (često beskorisnih) informacija koje im ništa neće služiti i tu se recimo vidi koliko je taj sustav krut i koliko mu je jako teško nešto promijeniti. Iako postoje toliko predivnih prirodnih i duhovnih sistema podučavanja kao što je Waldorf, Montessori, Charlotte Mason itd., mi se držimo onog istog kojeg je J.D. Rockefeller ustanovio početkom prošlog stoljeća kada je ogroman novac uložio u kreiranje školskog sustava koji će proizvesti novu radničku klasu. Njegovim riječima: „Nama ne treba više onih koji misle, nego onih koji će raditi“. Bacite oko na video link na dnu ove objave, pa ćete vidjeti kako je to sve počelo i to vam je opće poznata informacija, a ne neka teorija zavjere, samo što o tome nismo učili u školi iz očitih razloga.

6. Prehrana u školi

Od početka ovog polugodišta osigurao se besplatan obrok za svu djecu u školi. Iako je generalno pohvalno što je sada svoj djeci osiguran bar jedan obrok u školi (imamo na umu one koji ni to nemaju), kada se bolje pogleda što je taj obrok vidimo da to i nije neka pomoć – bijeli kruh, kifle, krafne, hot dog i druga jeftina i nutritivno jako siromašna hrana koja im neće davati potrebnu energiju, već će u njihovom organizmu djelovati kao otrov koji će negativno utjecati na  imunološki sustav i u tijelu stvoriti pogodno tlo za razvoj najrazličitijih bolesti.  Mislim, da se dobro razumijemo, ni mi sami ne bi htjeli jesti ni krafne ni hot dog niti bijeli kruh svaki dan, jer je to otrovno za organizam, pa zašto bi to davali našoj djeci. No, možda nakon novih 20 godina i nakon što će svako drugo dijete imati neki poremećaj prehrane nekom tamo gore sine ideja, povećaju budžet pa pošalje nekog kao Jamie Olivera u škole da počne naučavati zdravu prehranu, ili ne daj Bože neki nutricionist sjedne i pogleda školski meni i napravi neke promjene.

Sve ovo nas još više navodi da se rodi alternativni sustav poduke i školovanja u Hrvatskoj. Sto je jači pritisak od gore prema nama, to će se više ljudi probuditi i oformiti alternativnu opciju školovanja. Ako vam se sviđa ova tema, ostanite uključeni i pročitajte ostale članke u našoj sekciji Alternativno obrazovanje koji ovim našim stavovima daju kontekst.

Čitamo se i dalje.

Frano i Tereza