Zašto vam propadaju sinovi i kćeri

Prije nekoliko godina sam bio na vjenčanju i tokom dana promatrao oca od mladenke kako tepa i skakuće oko svoje princeze i hvali se drugima kako ju je razmazio baš po guštu, a ona se na to samo prpošno smije dok ga drži pod ruku. Nisam izdržao a da ne prokomentiram da mislim kako i nije dobro što ju je razmazio, jer će sada morati ući u brak i drugu kuću gdje možda neće biti nekog tko će ju s tolikim guštom maziti, on se veselo nasmijao i rekao: To sad više nije moj problem! On je otišao dalje u svatove, a meni se taj razgovor urezao duboko u srce. 

Za svakog čovjeka na Zemlji postoji božansko uređenje u kojem on raste, razvija se, oslobađa i napreduje. To je jednostavno upisano u naše duše od strane Onoga Koji nas je stvorio. Logično, zar ne? No, ipak mi imamo neku svoju volju i baš i ne volimo da nam se daju zapovijedi. Po svojoj prirodi naginjemo ići svojim putem i za onime što mi smatramo i osjećamo da je za nas bolje i ugodnije.

Za svaki par na Zemlji postoji božansko uređenje u kojem oni zajedno rastu, razvijaju se, napreduju i konačno dosežu sve više i više stupnjeve zrelosti duša, a svaki novi korak prema gore za njih donosi sve više i više nebeske sreće i slobode. Rast prema Nebu je predviđen za parove koji imaju takvo zajedničko nastojanje i na svijetu ne postoji veće radosti i sreće od one koju možete primiti kada se potpuno predate drugom biću.
U tom božanskom uređenju postoji jasan odnos između muškarca i žene. Dvoje potpuno jednakih bića, potpuno jednako vrijednih i voljenih stvorenja, stvorenih da dožive najveću sreću dostupnu ljudima na Zemlji, a ipak puno češće nego rjeđe oni postaju jedno drugome gorki neprijatelji, tihi patnici unutar iste kuće. Ovdje bi podijelio s vama moje promišljanje na temu tek jedne od struja koje nemilosrdno uništavaju obitelji kao posude za primanje velikih božanskih blagoslova.

Promatram primjerice feminizam kao jednu struju razmišljanja koja je donijela neko dobro, no ipak stvorila toliko više lošega u društvu oko nas. Ono što je započelo kao borba za jednaka zakonska prava i slobode žena preraslo je u nešto puno gore. Konstantno gradeći svoje argumente u odnosu na muškarce kao nekoga tko poradi svoje grublje prirode u pravilu tlači slabije oko sebe (ovdje žene), feminizam gradi svoju odskočnu dasku da postigne više ciljeve. Sada više nije bitno da su zakonski ista prava, sada je važno da se ženska sila pogura u svijet gdje se donose bitne odluke, na pozicije vlasti i moći i na taj način dokaže nadmoć žena kao superiornijih bića nad muškarcima. U konačnici cilj je feminizma podčiniti muškarce radi svega što su nekoć prije činili ženskom rodu i time naplatiti za svu patnju žena koje su trpjele velike boli kroz živote i pobrinuti se da se ništa slično ne dogodi u budućnosti.

Prije nego nastavim dalje, mislim da bi bilo dobro da kažem kako muškarci ne bi trebali biti grubi i osorni, niti ikoga tlačiti silom svoje prirode, već biti puni Duha Božje Ljubavi i nebeske Mudrosti i svojim postojanjem graditi, oplemenjivati, čuvati i štititi sve ono što je dobro, plemenito i čestito u svijetu, te biti zagovaratelji i branitelji Istine u svojoj kući i društvu oko sebe. Iz te perspektive muškarac je u svojoj kući stup i uporište, zaštita i oslonac, pun Ljubav i mudar čovjek koji je upoznat s Božanskim redom. On kraj sebe ima žensko biće na kojoj je neizmjerno zahvalan, koju cijeni i poštuje kao sebi jednaku, no iznad svega mu stoji Bog i Njegova Riječ koja mu daje jasno svijetlo za njegove daljnje korake. On je preuzeo teret i odgovornost za obitelj i pun snage se bori protiv svega što na nju može izaći. Takvo jedno muško postojanje bi trebalo biti hvale (a ne prijezira) vrijedno u svojoj okolini, a njegova obitelj primjer Neba na Zemlji.

Tako bi izgledali muškarci koji su odgajani od očeva i majki punih Duha Svetog Božjeg. No, svijet je davno odbacio Boga i krenuo svojim putem i na toj vjetrometini gdje nemilosrdno udaraju sile tame, i gdje nema istinskog Svijetla da upravlja korake, srca stradavaju od strane Neprijatelja duša bez ikakve zaštite i oblikuju se u nešto čudno i nebožansko.

Vidite, jedan dobar broj muškaraca je od od malih nogu odgajan da ne budu grub, da smiri svoju mušku prirodu, da poštuje i paze na djevojčice, te da im udovoljavaju u njihovim sitnim željama i imaju razumijevanja za njihove ispade. Majke brižno u sinove usađuju sve ono što smatraju da bi svaki muškarac trebao biti. Uče ih pristojnosti, nježnosti i udovoljavanju ženskoj prirodi. Prvo njoj, a onda i budućnoj ženi. S druge strane kćeri su često podizane kao male princeze kojima pripada pažnja, osmijeh i pohvale i odgajaju se da jednoga dana budu male kraljice koje su po prirodi dostojne sve ljubavi, zaštite i posluživanja s muške strane. Nešto kao što majka želi da ima od oca, ali nikada nije to mogla do kraja postići. Takvoj jednoj djevojci jednog dana je sve moguće samo ako se izbori protiv grubog svijeta i za to treba koristiti sve raspoloživo oružje. A kako je žensko biće i te kako svjesno svoje unutarnje snage i moći da svojim emocijama i riječima izmjeni njoj nepovoljne situacije, ona lako pronalazi ‘modus operandi’ u kojem ulogom nježne žrtve dobiva na pladnju sve što joj srce prohtje.

Jedan čudan ton je ubačen u tu božansku simfoniju koji odjednom kvari cijelu kompoziciju nježnog i plemenitog ženskog bića i njezino srce je sada usmjerava u zadobivanju svega što poželi, a jedina granica njezinome dometu je tek slabašna moralna vertikala koju je primila od svojih roditelja i okoline. Odjednom je plemenitost, čestitost, čistoća, nježnost i urednost prestala biti vrlina, već uglavnom samo sredstvo zadobivanja konačnog cilja.

Poradi svoje veće emotivne i intuitivne zrelosti djevojčice su često odgajane da na dječake i svoje očeve gledaju po primjeru njihove majke i žena koje ih okružuju – kao na slabiće i grubijane koji ne znaju komunicirati svoje osjećaje i time su očigledno inferiorniji njihovoj snazi duha. Zbog toga često znam reći kako smo upravo mi muškarci slabiji spol, a ne žene. I sada takva jedna djevojčica izlazi u svijet pronaći svog muškarca i traži nekoga tko će ju usrećiti, bez ideje da bi možda ona trebala biti ta koja treba usrećiti njega i kroz to primiti svoju radost kao nagradu za njezino predanje. S druge strane muškarac izlazi u svijet više manje emotivno nezreo, jer je odrastao pod skutama svoje majke i nije u stanju preuzeti odgovornost za svoj život a kamoli za život njih dvoje. On u principu traži ženu koja će nastaviti brinuti za njega kao njegova majka i koja će mu kuhati, prati, čistiti po kući i odgajati djecu. Slabe volje i nerazvijenog duha on se ne može snaći u takvoj jednom odnosu, jer brak ako će božanski uspjeti, sa sobom nosi veliko predanje, žrtvu i odustajanje od sebe, te preuzimanje odgovornosti za Božanske upute koje nisu nama slučajno date.

Žena, sada već i majka, stoji frustrirana na svoga muškarca koji više ne udovoljava njezinim željama i prohtjevima kraljice, niti je on uporište i snaga koje ona podsvjesno traži u njemu. On je nešto daleko od onoga što bi ona htjela, a on je duboko razočaran i razoružan od njezine strane. To nije brak koji je ona zamišljala, niti nešto što je on htio, a priča se dalje može razviti na nekoliko načina.

U jednom su postigli prešutni sporazum o zajedničkom životu u tihoj patnji. Radi djece, radi sigurnosti, radi ekonomskih interesa, no ljubavi tu više nema koliko god je pokušali natjerati iz druge osobe. Tek poneka gesta iz interesa zasvijetli u prosjeku dana, a u njima je zamrla svaka nada da jednom mogu ostvariti snove.

U drugoj se rastaju, jer im je ovo stanje nepodnošljivo i radije će živjeti sami nego ovako nastaviti dalje. Možda još postoji tamo negdje nada da se snovi koji su utkani u njihovim srcima ipak i ostvare.

Treća je intenziviranje sukoba radi nemogućnosti razumijevanja kada se jednostavno više riječima ništa ne postiže, već je sada tu galama i agresija, te obiteljsko nasilje. Bijeg od takvih paklenih stanja se pronalazi u alkoholu i drogi, no to samo pogoršava cjelokupno stanje, a djeca nažalost cijelo vrijeme upijaju ‘obrasce’ onog što je u obitelji normalno i tako se oblikuju za dalje.

Takva ranjena i izmučena djeca kasnije ulaze u veze i donose sa sobom ogromne unutarnje probleme i duge repove koji im ne dozvoljavaju da se uzdignu i oslobode, time ponavljajući opet iste situacije kakve su vidjeli kod svoje kuće.

A svi su imali relativno dobro nastojanje – biti sretni. Svi su željeli živote s televizije na kojima su odrastali kroz godine, bez svjesne ideje da su to životi koje su redatelji napisali za filmove. Ona je misli da je princeza vrijedna svake cijene i čeka svog princa na bijelome konju, a unutrašnjost joj je poput žabe krastače. S druge strane dolazi šonjo na biciklu koji se pravi da jaše bijelog konja, a za njime u kočiji vozi se mamica koja mu kuha ukusne obroke, govori što je najbolje za njega i pere njegove prljave gaće.

I tako prolaze generacije nesretnih deformiranih muškaraca i žena sve dok jedan ne klekne i zagleda se u ono što je naš Nebeski Otac zapisao u Uputama za Život i preda Mu svoje srce. On, ili ona, zastane i odluči da će sebe izgraditi u Istini i da će pronaći božanski uzvišeni Cilj za svoj život i tako počne njegova transformacija unutarnje prirode. U potrazi za plemenitim i čestitim vrlinama života pored njih prolaze brojne princeze i prinčevi, no oni poradi svojeg prosvijetljenog srca punog Mudrosti dobro vide da su to sve samo zaluđeni glumci s maskama na licu.

Sve dok jednog dana pored sebe ne spaze osobu pogleda usmjerenog u istom pravcu, koja traži ono Najviše. I oči im se otvore a srca zažare, jer vide nekoga tko će s njima hodati istim putem, kome će moći služiti u ljubavi i predati svoje srce, koga će držati zahvalno kao najdivniji dar podaren od Boga i s kime će moći graditi sebe i obitelj koja će predstavljati Nebo na Zemlji. Takvi parovi onda primaju blagoslov koji se širi na njihove potomke i sve koji su u njihovoj blizini. Kada takvi napuste Zemlju i otputuju u svoju istinsku Domovinu, iza njih ostane jedna velika nenadomjestiva praznina. Generacije koje ostaju iza njih uživaju sve blagoslove koje su oni stekli od Boga i tako još naraštajima dalje u budućnosti. Sve dok se jednoga dana netko ne okrene od božanskih uputa za čovjeka i ponovo krene u svijet svojim putem, a tamo ga susretnu krastače i šonji na biciklu i prodaju mu neke neistinite priče.

Frano


P.S. Imate jako kvalitetnu knjižicu “Bračna Ljubav” u PDFu koju možete preuzeti u našoj Čitaonici. Također, puno smo govorili o braku u prvoj sezoni našeg podcasta, a vjerujemo kako uskoro dolazi i nova radionica za tu prevažnu temu.

3
(Visited 53 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *