O pohanim srdelama i spremnosti prelaska osobnih granica

O blagodatima plave ribe mislim da nije potrebno dodatno pisati. Srdele su lako dostupan izvor omega 3 masnih kiselina i kao takve relativno često na našem jelovniku. Jedemo ih pržene, pečene na žaru, no djeci su ipak najdraže filetirane, za čiju je pripremu potrebno malo više zaprljati ruke. Filetiranje srdela djeci je dosta “prljav” posao budući da je srdelu potrebno najprije očistiti, zatim rastvoriti i ukloniti srednju kost.
A ja ih baš volim uključiti u takve poslove, stvoriti priliku da poradi drugoga izađu iz vlastite zone komfora. Da zaprljaju ruke, nadvladaju sebe kako bi tako donijeli više dobra drugima.

U skorije vrijeme jako se puno govori o postavljanju osobnih granica i kao netko tko je godinama imao problema s time ne mogu umanjiti važnost toga. No, uvijek si razmišljam kako smo mi kršćani ipak pozvani na više. Djecu podučavamo čuvanju osobnih granica kako bi u životu znali pravilno postaviti prioritete i uživali slobodu koju im je Krist osigurao. No, s druge strane ih upućujemo i stvarati prilike u kojima će rado prelaziti te granice kako bi napravili zamjetne promjene u svojoj okolini. Naša su djeca djeca odmalena upoznata s zakonitošću da Ljubav omogućava čovjeku da podnese bilo kakvu žrtvu i da je žrtvena Ljubav neizrecivo korisna za njihovu dušu. Ali i da je korisna za dušu drugog ljudskog bića kojem je ljubav upućena koji pritom također uči ljubiti, budući da ljubav koja ga dodiruje u njemu zapaljuje iskru ljubavi. Ta iskra ima potencijal razviti se u plamen. Vjerujemo da poticanjem djece na stalne akcije ljubavi, pružanje pomoći i podnošenjem žrtve kako bi također probudili ljubav u drugoj osobi pomažemo ispunjenju njihove istinske misije na Zemlji.

Jesu li prigovarali tijekom čišćenja ribe ? Naravno da jesu. No ja sam im cijelo vrijeme pomagala da se spoje na ispravan motiv u srcu, a taj je ljubav prema drugome i radost koju će taj njihov rad prouzročiti u drugima. Jesu li stalno prali ruke? Naravno da jesu. Prali su ruke i brisali wc papirom dok nisu uspjeli prihvatiti tu jednu razinu “gnjecavosti”, kako su je nazvali. Jesu li bili silno ponosni kad su svoje jelo donijeli na stol? Naravno da jesu.

Koliko god mi odrasli priznali marljivost i ustrajnost kao temeljne ljudske vrijednosti i vrline, njihov učinak će izostati u životima naše djece ako ne naučimo prepoznati male svakodnevne prilike za njihovo ugrađivanje u djetetovo srce i  um.

Više o žrtvenoj ljubavi možete pročitati u našoj Čitaonici u knjižici Evanđelje ljubavi “Mjera koju mjerite”, a ako vas je objava inspirirala na nekakve “gnjecave” poslove, podijelite vaše misli s nama u komentarima.

Ako se pak odlučite na pripremu ovog jela od srca želimo djeci i vama jedan dobar tek.

Do sljedeće aktivnosti, šaljemo vam puno ljubavi i zagrljaja.

Tereza

 
(Visited 19 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *