O domaćim jajima i kritičkom razmišljanju

Ovog nas je ljeta moj tata redovito opskrbljivao s domaćim jajima i svježim povrćem. U malom plavom lončiću jaja su stizala svako drugo jutro. Ranije sam već pisala o jednostavnosti života na otoku tijekom ljetnih mjeseci. Jedna od navika koje smo  odlučili ponijeti  sa sobom u Zagreb je uvođenje jednostavnog  slanog doručka. Na početku su djeca znala reći, “pa opet jedemo isto i sl”., što me potaknulo da s njima uđem dublje u ovu tematiku i da ih potaknem da razmišljaju više razumno kada je odabir hrane u pitanju.

 

Za početak smo morali kritičko razmisliti o onome što nam se putem medija prikazuje kao dobro i zdravo. Za primjer sam uzela reklamu za Nutellu, u kojoj mama veselo sprema doručak za djecu i objašnjava kako je Nutella odličan izbor za doručak jer sadrži mlijeko, lješnjake i kakao. 

 

Nakon toga sam im pokazala slikovni prikaz sastojaka Nutelle i pitala ih  da li smatraju da je na istinit način prikazana  na TV-u. Diskusija se vrlo brzo razvila i ubrzo su shvatili kako reklama prikazuje lješnjake, mlijeko i kakao koju su zastupljeni u puno manjem omjeru za razliku od šećera i  nezdravih masnoća od kojih je Nutella većinom napravljena (78%). Ukratko sam im objasnila zašto je dan zdravije započeti slanim umjesto slatkim doručkom. 

Slatki doručak kod djece i odraslih naglo podiže razinu šećera u krvi, a zatim vrtoglavo spušta što stvara osjećaj umora, nervoze i gladi brzo nakon doručka. Brzo smo se složili da im tako nešto nije potrebno u školi. Nakon toga pozabavili smo se jajima. Istražili smo u kojim uvjetima sve uvjetima žive kokoši, koji su načini uzgoja postoje (kavezni, podni, slobodni uzgoj) i zašto je veliki blagoslov hraniti se domaćim jajima čije porijeklo znamo. S velikim zanimanjem su se uključivali u razgovor, postavljali pitanja, razmišljali kritički, donosili zaključke i te zaključke dovodili u odnose s nekim drugim područjima života. 

Kačim vam ovdje ulomak Meet your meat iz knjige Nourishing Traditions Cookbook for Children koji smo koristili tijekom razgovora. Sve informacije koje sam dijelila s djecom koristila sam pažljivo i dozirano. Nisam ih odjednom „zasula sa svime”, nego sam osluškivala koliko su spremni primiti, budući da mi je bilo važno potaknuti ih da još više kritički promišljaju o hrani,  ali im pritom ne stvoriti “problem” s hranom.

Gdje god mogu upućujem ih na sastav hrane koju nalazimo u dućanu i nudim bolje “domaće” alternative. Ne zato da bi ih opteretila s time, već da postanu svjesni važnosti brige o tijelu, hrama Božjeg Svetog prema kojem nosimo odgovornost, kako bi nas dobro služilo ovdje na zemlji, na putu preporoda naše duše. Baš me svaki put iznenade zrelošću razmišljanja i spremnošću za promjenom  nakon što im se činjenice približe na njima zanimljiv i razumljiv način. Mudre male glavice.

Vjerujem da i vi vodite ovakve i slične razgovore, s čime se vi najčešće “borite” ? Pišite nam!

Tereza

 
(Visited 21 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published.