Kada se zauzeti, a kada prepustiti?

Vjernici se relativno često nađu u situaciji kada su na vagi pred odlukom da li se prepustiti, ili ipak intervenirati. Priznajmo, nisu sve situacije jasne na prvu i zahtijevaju od nas da se povučemo u unutrašnjost i osluškujemo Božje vođenje u srcu. Nedavno smo se našli s našom djevojčicom u situaciji gdje je trebalo reagirati i zaštiti dijete od negativnog utjecaja odrasle osobe, ili prepustiti tu situaciju u Božje ruke i moliti za nju, pa što bude bude.

Postoji taj jedan pomalo krivi sklop u većini vjernika koji u sebi nema loše namjere, već je dapače pokušaj da se živi jedna Kršćanska doktrina. Taj sklop nam govori kako se jednostavno trebamo prepustiti u Božje ruke i  sve prihvatiti tako kako jest kao da je to najbolje za nas. Iako je taj stav vjerojatno i došao iz životnih primjera i učenja prosvijetljenih i svetih ljudi, mi ostali koji nismo na toj razini nastojimo kopirati taj stav misleći da ćemo na taj način zadobiti više Božje ljubavi i naklonosti. No, u pozadini toga se puno češće skriva slabost gdje se mi nemamo snage obračunati s situacijom, gdje nas Neprijatelj drži potlačene i svladane, a mi nastojimo opravdati taj poraz imitiranjem ‘prepuštanja u Božje ruke’. E sad, u tom našem nastojanju, koje u suštini nije loše, postoji par krivih postavki.

Neznanje volje Božje nas dovodi u puno problema

Prvo, Bog Otac nas voli neizmjernom ljubavlju bez obzira kakvi smo mi ljudi. Zapravo, kad bi mi uistinu vidjeli kakvi smo ljudi, bili bi u šoku kako je moguće da nas On i dalje voli. A On nas voli toliko silno „da je dao svoj jedinog Sina za nas“. Eto. Toliko o Njegovoj ljubavi za nas. „Pa ako je dao svog jedinog Sina, koliko nam neće s Njime dati sve štogod ga tražimo“. Zato jer nas ljubi. On ni ne može drugačije. Znači, ne moramo činiti još dodatnih stvari da bi zadobili Njegovu Ljubav. Ona je jednostavno naša. Ok.

Drugo, vjernici često ne poznaju koja je Očeva volja za njihov život do te mjere da nisu sigurni da li Bog želi da smo bolesni, ili zdravi, da smo potlačeni, ili slobodni ljudi, da živimo u oskudici, ili izobilju, da smo blagoslov za druge, ili predmet sažaljenja. Kada bi češće i podrobnije čitali Riječ Božju onda bi unutra vidjeli, primjerice, kako je Isus dao svoj život da nas oslobodi od sve bolesti, od svih tlačenja, od sve oskudice i opskrbi nas sa svakim blagoslovom koji postoji. Time bi riješili 90% svojih nedoumica i znali bi povući jasnu crtu kada je to što im se događa volja Božja a kada je jednostavno napad Neprijatelja. Amen? Amen!

Tri koraka za sigurnost 

E sad, u onim situacijama koje nisu odmah jasne na prvu, gdje imamo tako reći dvije nijanse sive, kako donijeti pravu odluku? Ja nastojim sagledati situaciju kroz sljedeći kriterij: gdje ima više Dobra, odn. gdje ima manje Zla? Onda nastojim, uz prethodnu molitvu za mudrost, sagledati ishod ove, ili one odluke i vidjeti gdje one vode i gdje ima više Dobra. Kada se kroz taj filter jedna odluka pokazala kao bolja, onda još uzmem vrijeme za sljedeći korak.

Molim se za vođenje u srcu i potvrdu da je ta odluka ispravna za mene, odnosno za nas. I kada dobijem zeleno svijetlo u srcu da je to dobra odluka, onda imam 3 svjedoka: znam da je to volja Božja, jer je usklađeno s Riječi, imam jasnu logiku (zdravu pamet) da je u toj odluci (više) Dobro i imam zeleno svijetlo u srcu da je to pravi put.

Vratimo se sada na naš primjer. Naša djevojčica je bila jako pritisnuta od strane starije osobe.. Umjesto sretna i vesela, kući se vraćala smoždena i u suzama, a sva radost je izlazila iz nje. Nama se u srcu javila prirodna reakcija zaštite, no uletio je taj kršćanski sklop „Što tako je Bog to tako uredio za njezino najveće dobro, ili za dobro te odrasle osobe. Što ako će naša djevojčica davati ljubav toj osobi i kroz to ju promijeniti?” Ja sad govorim sve što je nama prolazilo kroz glavu, a to bi sigurno jednom dobrom broju vjernika bile prve misli.

Ok, da li je Božja volja za nju da ju netko odrasli tlači, ili da bude slobodna i raste u normalnim i sigurnim okolnostima? Pa, da raste u blagoslovu i sigurnosti.

Da li je njena zadaća nositi terete karaktera odrasle osobe, ili je naša zadaća kao roditelja nju zaštititi od tog utjecaja i osigurati joj bolje uvjete? Zdrava pamet govori da je ovo drugo mudra opcija.

Da li ima više Dobra za nju ako ju izvadimo iz te situacije i osiguramo bolje uvjete? Apsolutno.

Da li ja činim dobro, ili zlo time što bi ju izvadio iz te situacije? Činim dobro.

Ok, onda sam sad tu namješten da sam unutar Božje volje, kako je to što činim dobro i da imam Njegov blagoslov za djelovanje. Sad samo čekam zeleno svijetlo u srcu da krenem i kad ga dobijem, nastupam u potpunoj sigurnosti da je moj Otac iza mene.

I tako je i bilo. Par telefonskih poziva, zdrava pamet i logika u razgovoru, ton u kojem se osjeti moje dobro nastojanje, poštovanje i ljubav prema svima uključenima, ali i čvrstina oko moje odluke. A iznad svega Očeva ruka koja sve vodi i uređuje. Kada je došla u drugu okolinu, naša djevojčica je procvjetala. Kući se vraća nasmijana i lagana – kako i treba biti!

A moglo je i drugačije završiti. Mogla se tamo napuniti sa strahom i teškim emocijama i pucati pod teretom okoline. Kako bi to onda bilo dobro za nju? Kakvu bi to sliku o njezinom Nebeskom Ocu ona stvorila? Pa, istu onakvu na kojoj su mnoga djeca vjernika odrastali – bio sam u nevolji, tlačili su me i pritiskali, a Ti si me ostavio na milost i nemilost mojim neprijateljima i nisi mi htio pomoći. Zašto nisi? Zar me ne voliš? Pa da sam ja na tvome mjestu nikada ne bi dozvolila da se to dogodi. 

I onda se opet vratimo na početnu točku i nastojanje vjernika da zadobi Božju naklonost kroz svoje odluke. To je baš velika pobjeda Neprijatelja koji onda dalje ljude drže udaljenje od spoznaje Očeve Ljubavi.

A ovako, dijete ima svjedočanstvo Psalma 91 zapisano u srcu: U dan kada Te zazvah, Ti si me uslišio, izbavio me iz nevolje i pokazao mi Svoje spasenje!

Naša je zadaća kao roditelja da budemo manifestacija istinske Božje volje u životima svoje djece. Trebamo više naučiti koja je Božja volja, što nam je za činiti, što je dobro, a što zlo i tako živjeti, pa će nas to jednoga dana dovesti do razine tih svetaca i mi ćemo s te visine bolje razumjeti njihove odluke.

Frano

P.S. Tereza je  ovdje pisala o važnosti skupljanja snage kada treba istupiti u takvim situacijama i ne dopustiti da nekakvi obziri (emocije) utječu na donošenje odluke.

1
(Visited 46 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *