A što kad “zaškripi” po Putu?

A što kad ne ide po zamišljenom planu? Što kad pošteno “zaškripi” po putu iako nam se čini da smo sve napravili “kako treba”? Kako najbolje surađivati s Ocem u takvim situacijama?

Prošla dva tjedna bila su baš jako zahtjevna na svim razinama. Iskreno, nisam mislila da ćemo ikad kao obitelj prolaziti kroz ovako nešto. No jesmo, i to bez gunđanja. Prihvatili smo situaciju takvu kakva je i svim raspoloživim snagama trudili se uskladiti s Očevom voljom, tj. Njegovim uputama u ovakvim okolnostima. Da je bilo lako, nije. Iako sam bila svjesna toga da je to kroz što prolazim najbolja “škola” za mene i nas u ovom trenutku, na trenutke sam osjećala kako me sam proces duboko trga iznutra. Neizmjerna pomoć po putu mi je bila serija učenja (Na)učite vjerovati. Dovoljan je bio samo jedan pogled na obećanje poput ovog:

Ja sam vam dao Moju Riječ u skladu s kojom ćete svoj životni put prevaliti u Mojoj zaštiti, a ta Riječ trebala bi vam biti dovoljna, čak i ako često ne možete shvatiti zašto morate ići tim putem. Samo se (na)učite vjerovati…”

da se u meni pokrene jedan sasvim drugi proces, ojača povjerenje U Očevu ljubav i vođenje i otvore novi pogledi i novi mogući ishodi naše situacije.

Promatram naše klince ovih dana i vidim toliko puno prilika u njihovom danu u kojima se mogu učiti upravo ovome. Podlaganju Očevoj volji, surađivanjem s Njime, bez potrebe da razumiju zašto moraju ići baš tim “putem”. Zgoda koju dijelimo s vama samo je jedna u nizu  iz naše ljetne “školice”. Ustali smo ranije ujutro, doručkovali i spremili stvari za plažu. No, putem sam shvatila da je krema za sunčanje zabunom ostala u sekinoj torbi i da nema načina da dođemo do nje sljedećih nekoliko sati. Iako nisam ljubitelj krema za sunčanje, sunce je po dolasku na plažu bilo prilično jako i ja nisam vidjela načina kako da ostanemo na plaži a da djeca ne dobiju opekline od sunca. Malo je reći da su djeca bila očajna zbog ovakvog razvoja situacije. “Nepovoljan” razvoj situacije odmah sam prepoznala kao priliku za učenje i promatrala njih troje kako različito reagiraju na nepovoljne okolnosti i promjene planova.

Novonastalu situaciju najteže je prihvatio naš najstariji sin. Bilo je tu ljutnje, udaranja nogom, pokušaja rješavanja problema svojim snagama, pa čak i suza. Promatrala sam ga i vidjela sebe u neki prijašnjim stanjima. Jedan dobar dio mene htio je na neki način “ublažiti” situaciju, nudeći mu neka alternativna rješenja. No svjesna toga koliko su takvi procesi važni i koliko je važno da već u ranoj dobi djeca nauče prihvatiti drugačije ishode od onih koje su planirali i time Očevu volju za njih u tom trenutku, odlučila sam biti podrška sa strane, podsjećajući ga da:

  1.  je njegov život Božanski skiciran tako da ga dovede do cilja i da je i ova situacija s kremom za sunčanje uračunata u taj plan i da može biti vrlo korisna za njega i
  2. koliko će situacija stvarno biti korisna ovisi o tome koliko će on surađivati s Isusom u datim okolnostima, koliko je spreman odustati od svojih planova i prihvatiti „Očevu volju” s povjerenjem da On ipak zna bolje.

Vidjela sam koliko se muči pitanjima poput “Zašto mi se sad ovo događa” i “Kako će se ovo sad riješiti?” i kako zbog toga upada u još veću frustraciju. Vidjela sam i nemogućnost da realno sagleda situaciju i da vidi koliko drugih aktivnosti mu stoje na raspolaganju. I ponovno sam jasno vidjela sebe u nekim ranijim stanjima. Napomenula sam mu da ne mora sad odmah razumjeti zašto mu se to događa i da ostavi Isusu prostora i vremena da mu to pokaže. Nisam pokušavala otkloniti problem kao takav već biti podrška tome da ga on uz smjernice iz Riječi pokuša “sam” nadvladati.

Vrijedna je ovo lekcija, kako za malene tako i za nas velike. Nije na nama da sve svoje snage upremo u razumijevanje toga zašto nam se nešto događa. Na nama je da sve naše snage upremo u to da nam Njegova Riječ bude pred očima sve vrijeme i da pokušamo iz svake situacije, koliko god neplanirana i teška bila,  izvući što više koristi za našu dušu i što više učvrstiti povjerenje u Očevu bezgraničnu ljubav i mudrost. Imajući Riječ stalno pred očima mi ćemo,  iako nam je ponekad neshvatljivo, primati uistinu nepogrešivo vođenje za naš život.

Imate li i vi ovakvih i ili sličnih zgoda. Pišite nam!

Do sljedeće zgode šaljemo vam pregršt morskih zagrljaja.

Tereza

3
(Visited 70 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published.