Potraga za sobom
Zadnjih dvije i pol godine prolazio sam kroz jednu veću transformaciju unutar sebe. Nastojao sam uhvatiti cijelu sliku sebe i sagledati se kao cjelinu, ne potiskujući niti jedan aspekt sebe, ne pokušavajući uljepšati, niti umanjiti niti jedan dio mene. Jednostavno sam htio vidjeti sebe kao što me Otac vidi, kao kompletno ljudsko biće sa svim dijelovima moje osobnosti, sa svim mojim željama, žudnjama, snovima, mislima, promišljanjima, idejama. S onima što se uklapa i onime što se ne uklapa. Kužite me? Ne znam kako bi to opisao nego uhvatiti cijeloga sebe.
Negdje u tom periodu je nastao i onaj video „Tko sam ja?“ kao moj pokušaj da pronađem sebe. Mislim da je to nevjerojatno važan poduhvat za svaku osobu. Nije nimalo lagan proces, ali ako uspijete vidjeti sebe izvan sebe i TU se susretnete sa Isusom i prihvatite Njegovu beskraju Ljubav za vas kao takve, tu dolazi do velikog oslobođenja i rasterećenja duše i stvaranja jedne nove, posebne veze sa Nebeskim Ocem, te mira koji se izlije u neke nove do tada zatvorene kutke duše.
Stojiš pred Njime potpuno gol, bez ijednog trzaja duše kojim bi pokušao sebe prikriti, ili prikazati drugačijim. Evo me, ovo su moje kvalitete, ovo je moja pala priroda, ovoga još imam u sebi, s ovime se još borim, ovoga imam viška, ovoga manjka, takav sam. Ne da si me Ti takvog stvorio, jer nisi, nego sam se ja doveo u to stanje svojom odmetanjem od Tebe. Ja želim snagu koju si mi ponudio, ja se želim skroz očistiti, ja želim biti skroz iscijeljen i postati Božje Dijete.
Zaronio sam u dubine
U narednim mjesecima istraživao sam te očaravajuće dubine u sebi koje su na-neki-moj-krivi-religiozan-način bile potisnute i odbačene.. Kako imam jako izraženu umjetničku stranu, tako sam se skroz prepustio da me vode ponesu kroz stanja i osjećaje koje može taj jedan aspekt moje osobnosti donijeti. Počeo sam se više koncentrirati na to što ja osjećam, kako se sada osjećam i što je to što ja sada želim. Iako sam vidio neke prednosti slušanja moje umjetničke duše, ipak sam uočio u tjednima koji su slijedili kako nekako sve više tonem. Prepuštajući se dubinama, umjesto da dođem do nečeg višega, kao da sam počeo tonuti. Sve sam više bio sjetan, sve više zamišljen, sve više odvojen, ali od svega toga nije bilo neke stvarne koristi kao za mene tako ni za druge. Tereza me nastojala razumjeti i biti mi podrška u tom mom nastojanju koliko može, no jednoga dana mi je prišla i rekla najozbiljnije što može: Frano, meni se ne čini da si ti dobro, pogledaj se.
I pogledao sam se.. kao da me more te osjećajne umjetničke duše odvelo u svoje dubine i izgubio sam stabilnost kakvu sam imao prije. Zagledao sam se još dublje u tom moru i vidio sam na koji način umjetnike zahvate te sirene koje prebivaju u dubinama i kako počnu jesti hranu koja im je tamo ponuđena i u tome pronalaze izvore svoje inspiracije. To je duboko mjesto, ali nema tamo neke posebne uzvišenosti. To je mjesto koje je više mračno, nego svijetlo. To je mjesto gdje si više nošen kroz mora i vjetrove nego što ti možeš upravljati svojom sudbinom. To je mjesto iluzije da se uzdižeš, ali zapravo sam sve više toneš. Iako je mene Spasitelj već očistio od sve boli, vidio sam točno kako to može zahvatiti neke umjetnike i onda im ta bol postane idol kojem služe i namjerno ulaze u iskustva koja im otvaraju nove dubine. No, kako rekoh, te sirene nemaju baš dobre namjere i želja umjetnika da kroz svoje kreacije iscijedi te teke osjećaje zapravo nikad ne bude ostvarena, nego bol postane sebi i svrha i smisao cijele potrage.
Sjećam se i stolice na kojoj sam sjedio i kako je mirisao zrak kada sam se trgnuo i podigao pogled prema Njemu i rekao rečenice koje sam davno čuo i puno puta ponovio, ali evo sada tek na ovoj novoj razini: Ja sam ono što Tvoja Riječ kaže za mene da ja jesam.
Ponizio sam se pred Njime i nisam svoje doživljaje smatrao ispravnijim od onoga što On kaže za mene da ja jesam. Ponovno sam uzeo cijelog sebe, takav kakav jesam i stao pred Njega i kad sam se ponovno uvjerio da me prihvaća i voli točno takvog kakav jesam, podigao sam ono što On kaže za mene da ja jesam. Uzeo sam Njegovu Riječ i stavio je iznad mog doživljaja, rekao sam si da ću početi gledati na sebe onako kako me On vidi i ako to znači da se ta dva doživljaja ne slažu, ja ću prihvatiti Njegovu Riječ kao pravo mjerilo stvari. Trgnuo sam se, stresao sa sebe emocije i podigao na čvrste noge. Lupio sam se šakom o prsa i rekao:
Ja sam Lav iz plemena Judina, ja sam Jošua koji osvaja obećanu zemlju. Ja sve mogu u Njemu koji me snaži i niti jedno oružje skovano protiv mene ne može opstati! Da padne tisuće i deset tisuća kraj mene, ja ću ostati stajati, jer Jači je Onaj koji je u meni, nego onaj koji je u svijetu. Ja SVE mogu u Njemu koji mi daje snagu! Ja sam pobjednik, jer On je pobijedio svijet……
i tako su istine Božje Riječi jedna za drugom samo krenule curiti iz mene i moja ispovijed vjere se krenula graditi, a ja sam sve više i više primio snage dok nisam sa sebe stresao sve te podmukle sirene.
Pogled mi je ojačao i desnica ponovo postala čvrsta, vjera ponovo prodire i pomiče sve veća brda, a štit je sve otporniji na strelice i napade Zloga. Kaciga ne spada s glave ni kad spavam.
Kad se čuje zvuk trube ja sam ratnik, kada je prilika ja uživam u nježnim ljepotama stvaranja. Po potrebi moj glas je topao i srce meko, no u drugoj prilici od moje rike neprijateljima kosti podrhtavaju. Neprijatelj dobro zna za mene i moj štit zakriljuje druge. Ja sam ponovo postao oslonac moje obitelj, stup naše zajednice i uporište Istine.
Pokušao sam biti umjetnik, no nije funkcioniralo. Postao sam ono što je On rekao za mene da ja jesam. Ja sam Lav iz plemena Judina i moja rika daleko se čuje. Držim stijeg Gospodnje pobjede čvrsto i visoko u svojoj ruci. S Njime, meni je sve moguće.
Frano
P.S. Ako si umjetnička duša i rezoniraš s ovim što sam napisao, imam cijelu sezonu podcasta snimljenu gdje govorim o ovoj temi. Baci oko na Art kutak!