Iskidao sam dušu za ovo.. za vas.. ne zbog vas, nego za vas.
Čovjek si to ne čini jer mu je to simpatično, jer nema bolje opcije, jer ima viška srca i energije.
To se čini jer je to jedino ispravno, jer je takav poziv koji je tome prethodio. Čovjek to čini, jer je dužan i zadužen Milošću preko svake mjere, jer je spašen, izbavljen iz svoje grobne jame i iako je živ i zdrav i dobro i radost sada kola njegovim bićem, samo jedan pogled iza sebe, ili na svijet oko sebe, budi jasno sjećanje, živo iskustvo njegove početne točke.

Čovjek, ako je uopće čovjek u srcu, on gine za ono što mu je najvažnije, stavlja iza poslanja i sebe i obitelj i vrijeme i spreman je tome posvetiti cijeloga sebe. Ne zbog vas, iako i zbog vas, nego ZA vas, zato jer je to jedino ispravno što se može učiniti. Plemenitost njegove žrtve, količina odlučnosti da uspije, kušnje u nepovoljnim okolnostima, protivnici, hulitelji, oksvrnitelji, neprijatelji koji napadaju njegov put, to čini svetim njegovo poslanje.

Ja znam da sam dao sebe za ovo čega danas stojim dio, ja osjećam ovu Misiju i zajednicu kao sastavne kosti moga tijela. Ja znam koliko sam je cijenio i čuvao pred nasrtajima svih onih koji su se digli na ovu svetinju, očito zato jer je i meni sveta. Čovjek ne trpi, ne nosi, ne kida od sebe, ne upire, ne doziva, ne preklinje za nešto što mu nije kao tkivo njegovog srca. Tko na nas digne ruku zadire u moje srce, nanosi bol mojoj duši i budi sveti gnjev moje ruke. Stoga, ako pitate čovjeka što mu je sveto u njegovom životu i on ne spomene žrtvu jednog koja je bila ponesena zbog njega i ovo Rodilište koje ga je spasilo u časovima najveće muke, tome čovjeku ništa nije sveto, maknite se od njega, jer mu je pokvareno srce.

Iako povučen, ja sam tu. Iako se čini da sam napravio korak nazad, ja sam odlučan da se još više dajem. Ja nosim poruku o slobodi koja mnoge tek još čeka kada budu spremni da odbace pretvornosti, laži i obmane. Vidite, prošao sam kroz jednu barijeru gdje sam došao do samoga sebe, to je toliko obuzimalo sve moje misli da je usmjerilo cijelo moje nastojanje.

Htio sam spoznati sebe, pogledati sam sebi u lice i izmjeriti se pošteno. I znate što sam pronašao duboko dolje, tamo gdje istinski ‘ja’ prebivam? Pronašao sam Krista. Cijelo vrijeme me čekao da upoznam svoje srce. I upravo tu, baš na toj razini gdje ja istinski jesam, pronašao sam najdublje prihvaćanje, Njegovu silnu podršku i blagoslov za dalje i od tuda vam sada govorim i to nosim van, nosim bogatstvo Ljubavi Moga Gospodara za blagoslov svijeta i čistim smeće koje je još preostalo iz moje duše.

Nosim vam istinu o sebi, preslatku slobodu gdje se lagano diše, moje lice takvo kakvo jest, bez potrebe da pred vama bude drugačije. Odbacio sam religiozne šprance i pobožni glas, svoja i vaša očekivanja, odbacio sam um prepun znanja i počeo govoriti iz druge sfere, iz srca, srcem.

Jer, vidite, dok naučeno govorite, dok se izražavate kroz znanje zaodjenuti u ono što još niste sve da bi ostavili dojam i dokazali sebi i drugima da ste bolje nego što jeste, vi lažno svjedočite, u tome nema srca, štoviše vi još pritom i griješite. Kako će grijeh nekoga blagosloviti? Kako će to ikome pomoći? Ja ne znam, koliko ja vidim, to je nemoguće.

Pitao sam se kakvo sam to ja lice Misije, da li ja donosim pred svijet ono najbolje što ova Misija može dati i što je to što mene čini drugačijim od onoga što svijet nudi. Dok ja nosim slobodno srce na pladnju, moja sloboda nosi svjedočanstvo i o njihovom ropstvu, moje srce koje je slobodno da se izrazi tamo gdje druga srca ni ne mogu, pjeva jednu pjesmu o Očevoj bezgraničnoj Ljubavi prema svoj Njegovoj djeci. Tu je naše uporište, to je naše poslanje, po tome smo mi drugačiji od drugih, jer smo upoznali Njegovo Ljubavi prepuno Sveto Srce! Iz te spoznaje izvire ova slatkoća naše slobode!

Da li sam ja najbolje od ove Misije? Nikako ne, bar ne još, možda nije ni potrebno da budem, ali ovo sada je najbolje i najiskrenije od mene, moje sveto poslanje, moj odaziv na „idite“ i vraćanje duga koji je bio plaćan za mene.