Ostani i nastavi promatrati

Imam toliko toga što sam sakupio u sebi i toliko toga što bi htio reći. Ponekad je teško sve te misli sažeti pod jedan naslov, jer lete na sve strane, ali nekako se najlakše spojim kada osjetim potrebu s druge strane, kada vidim realan problem kojeg ljudi imaju i vidim u sebi rješenje.

Ja vam ne mogu dati najbolji savjet na svijetu, ja nisam najmudriji čovjek niti to pokušavam biti, no jednostavno sam ljudsko biće koje se predalo uzvišenoj Mudrosti i koje sjedi pored Učiteljevih nogu i pozorno sluša kako se treba živjeti. Dok slušam ne sudim Njegovu Mudrost, niti se pokušavam raspravljati sa Njime, već pratim stanje svoga srca i nastojim biti u stavu poniznosti. Njegova Mudrost će zauvijek nadilaziti sve što ću ja ikada zaključiti, Njegov pogled će uvijek biti beskrajan i sve će vidjeti, dok moja mala percepcija će polako zauvijek rasti, ali nikada neće Njegovu razinu doseći, stoga ni ne treba pokušavati.

Predao sam se Istini koju mi je objavio i koja mi je dala smisao i svrhu života i mislim da je to jedan od najboljih poteza koje ljudsko biće može poduzeti. Odustao sam od važnosti svog vlastitog mišljenja i dojma i odlučio biti podložan da me se poduči. Da, bio sam svjestan jedne takve odluke i rizika koje bi ona eventualno mogla za sobom povući, ali gledajući svoje tada nezadovoljavajuće stanje i s druge strane sve blagodati koje mi se nude, zapravo nisam imao šta za izgubiti.

Stoga, pišem ovo tebi koji si možda istu tu negdje, ili koji živiš na dvije stolice i stalno se bojiš predati. To predanje nije zarobljavanje, iako ti se možda tako čini kada gledaš iz tvoje perspektive. To predanje je zapravo oslobođenje, jer upravo te ti krivi stavovi i misli i osjećaji koji stoje iza njih drže svezanima da se ne možeš razviti dalje. Iako misliš da gubiš, iako ti se čini da ćeš se morati žrtvovati da bi slijedio Učitelja, zapravo On ti samo pomaže da se riješiš svog vlastitog balasta koji te opterećuje.

Nema žrtve niti tereta u tome da budeš bolji prema ljudima oko sebe, nema zapravo nečeg teškog što moraš uzeti na sebe kada trebaš oprostiti ljudima oko sebe. Ne, sva težina je već na tebi, grijeh te i onako opterećuje i tlači, ono što te Učitelj traži jest da ga skineš sa sebe.

„Breme je Moje lako i jaram moj sladak…. dođite k Meni svi koji ste umorni i opterećeni i naći ćete odmor dušama vašim.. “ kaže On, dok gleda u naša bremena i terete kojima smo drugima i sami sebi izranjavali duše. Jer, nije istina da smo mi sada slobodni i lagani kao perce i da onda biramo sebe „zarobiti“ u Njegov nauk. Ne, ne, On zna o čemu mislim o kada navečer legnemo u krevet, On sluša naše misli dok se pravimo da smo ljubazni pred drugima, On vidi naše srce kada smo mislili da nitko drugi ne može vidjeti kroz naše maske. On je cijelo vrijeme tu, unutra u nama i svugdje oko tebe i On strpljivo čeka kucajući na tvoja vrata, čeka da ti dojadi teret i shvatiš da tako, ili ne možeš, ili ne želiš dalje više.

I o tome je Bokun Neba.. o tome što sve dođe nakon što se donese odluka o predanju Istini koja ti se objavi. Što sve za sobom vuče takav jedan izbor i dokaz da je ono što sam slušao prije 13ak godina i vagao dobrobit i moguće rizike, upravo bio najbolji izbor za mene. Meni su se ostvarila tolika obećanja tvog i mog Nebeskog Oca i ušao sam u tolike Njegove blagoslove.

Nitko te ne može nagovoriti da kreneš za Njime, no vidi ove mlade i hrabre lavove kako stoje uz Njega i pogledaj njihove plodove. Ja bi definitivno razmislio o tome i ostao bi stajati i promatrati to što vidim ispred sebe.

Kako je rekao jedan pametan čovjek “jednom kada se sretneš s Isusom i čuješ Njegove Riječi na rastanku ti više nisi isti čovjek, jer te odluka vidljiva u tvojoj reakciji oblikovala za dalje”.


Frano

 
(Visited 11 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Your email address will not be published.