Sve je manje mjesta za ljude poput nas. Nekako je očito, za ne? Sve je manje mjesta u ovom ludom svijetu za ljude poput nas i pretpostavljam tebe što ovo čitaš.. Ova pozornica postaje neki ludi kabaret, ne odgovara nam niti stil, niti izričaj, a bome ni kamo vodi sve ovo.

Društvo se polarizira i ljudi nastoje ugurati jedni druge u okvire, pri tom pronalazeći sve manje i manje ljubavi i razumijevanja za drugu stranu. Sve je lakše i normalnije biti pokvaren i zao, iako se svi prave kao da to nije, ali u principu zlo se više ne naziva zlim, niti laž laži i u ovom jednom svijetu opće tolerancije i inkluzije apsolutno cijelog spektra ljudske pale prirode, sve ja manje i manje ljudi koji uspijevaju zadržati, ja bi nazvao, zdravu pamet.

Uskoro će doći do izražaja vrijeme kada će biti jasna cijena zdrave pameti i unutarnje ljubavi prema Dobru i Istini, uskoro će pozornica ugasiti svijetla a tek pojedinci će ostati svijetliti na očigled svima.
I u tome ima dobrih stvari. Podučava nas često naš apostol Lorens kako zlo služi tri stvari, ili kako Otac koristi zlo u Svoju korist.

Zlo naglašava Dobro, kao što i laž naglašava Istinu. U tom kontrastu lijepog i ružnog sve se bolje vidi. Istina je toliko prodorna i oslobađajuća za dušu i iako se možda neki puta ne mili našim ušima, ona uvijek  sa sobom nosi Snagu ako je prihvatimo i stavimo u praksu. Istina vodi prema Dobru, a to je ono što svatko zdrave pameti i želi, no bez nje, Istine, mi ćemo Dobrim zvati ono što nama čini ugodu i tu dolazimo na sklizak teren, jer ugodne stvari mogu biti vrlo otrovne za našu dušu. 

Pazite kako je to mudro zapisano prije 2000 godina u 1. Poslanici Rimljanima u 1. poglavlju, pa sad vi meni recite da to ne opisuje precizno današnje društvo koje je uživa u svom odmetnutom od Boga stanju. 

Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu  ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te  se pomrači bezumno srce njihovo.  Gradeći se mudrima, poludješe  i  zamijeniše slavu neraspadljivog Boga – likom,  obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.  Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći  te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga  zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene  zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci  napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni  za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi  primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga (Istine), predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni  svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 

(a najgore je što…)

Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što  čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

Svatko sa malo zdrave pameti to može percipirati, samo je pitanje da li će to i priznati, jer u tom slučaju ga to stavlja u poziciju da se treba promijeniti. Ili će nastaviti živjeti u raskoraku s onim što vidi da je ispravno.

Zlo snaži Dobro. U ovom sve većem kontrastu i porastu dozvoljenog zla među usaljenim srcima ljudi sve je veći pritisak na ono dobro u duši, no oni koji ljube Istinu koja uvijek vodi prema Dobru ti samo primaju snagu da tako i žive. Vidite, mi koji smo spojeni na Krista, na jedina Vrata koja vode u Život, primamo snagu da ostanemo i rastemo u Ljubavi i Dobroti. Praksa kroz povijest pokazuje da što teže okolnosti stisnu Kršćanina, to više on žudi biti bolji. To je jednostavno upisano u doktrinu ovog nauka i od tog se ne može pobjeći. Mislim, može, ali ne onima koji su istinoljubivi.  “Tko te lupi po obrazu, okrenu mu i drugi. Tko od tebe traži nešto, daj mu još i više.” 

Hehehe nekako ne možeš zeznuti Kršćanina.. pa oni su se dobrovoljno predavali lavovima u ralje, izlazili na lomače sa osmijehom na licu i hrabro svjedočili pred koloseumima opakih ljudi žednih njihove patnje. Istina je u tome da te Isusovo Evanđelje Ljubavi oslobodi i kako živiš u iskvarenom svijetu tako te samo i nastavlja oslobađati, sve to konačne odluke kada se odlučiš potpuno predati.

Zlo se u sukobu sa Dobrom može transformirati u Dobro.

I evo, u tome leži ljepota Božanske jednadžbe što je sve u svakom momentu precizno izvagano i nitko nije na gubitku. Oni koji žele biti dobri sada još više napreduju, a oni koji su u neumornoj potrazi za palom ugodom bivaju sve više utopljeni u njoj, uz sve popratne posljedice. No, jednoga dana će se svi probuditi i račun će se točno izračunati i svak će trebati svoj dio podmiriti, a neće svi imati spremne zlatnike u svojoj kesi, jer su ih prokockali i porazbacali kroz život i nisu marili za Istinu koja im je strpljivo kucala na vrata, štoviše još su joj se izrugivali.

No, čak i tada ako se uspiju trgnuti i pred nemoći da plate svoj račun se sjete da zazovu Ime Njihovog Nebeskog Oca, On će ih izbaviti. Jer, vidiš, račun je već plaćen od Njegove strane. Cijelo vrijeme je bio plaćen, samo to moraš vidjeti a mjesto gdje je račun riješen zove se Križ a naš Otac Isus.. Ništa više, ništa manje, tamo je riješeno sve za tebe i mene i sve one koji propadaju u ponoru pale prirode.

I tu dođe trenutak kada ti treba malo te zdrave pameti koju nećeš ‘tamo’ negdje u svijetu pronaći.  

Postoji nešto super kada odlučiš unatoč svemu ljubiti Istinu pod svaku cijenu, taman te ona (a hoće) dovela do Križa. Pravo PUTovanje tek tada počinje!