Ovo će biti papreno.

Godinama pokušavam istinu prilagoditi onome koji sluša, vjerujući da ću tako lakše pronaći put do njegova srca i potaknuti ga na promjenu. Kakva obmana. Iskustvom se pokazalo da svako prilagođavanje istine onome koji sluša čini da istina izgubi na jasnoći i snazi da razotkrije zlo koje nosimo u sebi, zlo s kojim se, svjesno ili nesvjesno, odbijamo suočiti. Svako ublažavanje istine ostavlja prostor slušatelju da je prevede na svoj jezik, u svoju valutu, i da se uvjeri kako je sve u redu, kako zapravo nema ili ima vrlo malo potrebe za promjenom.

Kao majke se, svjesno ili nesvjesno, vrlo često postavljamo u ulogu one koja “zna bolje” kada je riječ o odgoju djeteta. Bez obzira stoji li s druge strane otac koji je pasivan ili otac koji se trudi i daje najbolje od sebe, taj se obrazac često ponavlja. Na prvi pogled, lako je steći dojam da je majci više stalo, da bolje razumije potrebe djeteta i samim time bolje brine o njemu. U mnogim slučajevima, to zaista i jest istina, osobito kad je otac emocionalno “zapeo” u nekoj momačkoj fazi, kada nije spreman ili sposoban nositi težinu svakodnevnog života i roditeljske odgovornosti. Majka tada u potpunosti preuzima brigu, dok je otac prisutan tek povremeno, taman toliko da si može reći da nije potpuno zakazao. Ali čak i kad otac jest odgovoran, prisutan i uključen, majka se i tada zna postaviti kao jedina kompetentna, čime nesvjesno unosi “nešto” zbog čega se otac počinje osjećati sve manje kompetentno, sve dok se u jednom trenutku ne povuče, jer mu je jednostavno lakše nestati iz tog prostora nego stalno trpjeti ispravke i kritike što stvari ne radi na način i razini koju je majka očekivala. No to je već druga tema o kojoj ću ti sigurno pisati više uskoro.

Uzmimo danas za slučaj da je problem zaista u drugoj strani.

Što onda?

Perspektiva koju ću danas podijeliti s tobom, iako vrlo direktna i potencijalno bolna u sebi nosi daleko veći potencijal za stvarnu promjenu nego bilo što drugo što ti svijet trenutno nudi kada su u pitanju problemi u braku i obitelji. Tekstovi koje ti pišem u posljednje vrijeme nadahnuti su seminarom apostola Lorensa „Ozbiljne opomene u vezi kršćanske ljubavi prema najbližnjemu“ u sebi nose sjeme i mogućnost tvoje velike promjene. One stvarne. Dok ovo pišem, molim se da te ova nova perspektiva osvoji. Da obuzme tvoje cijelo srce. Da u nju uroniš, i da joj se bezrezervno predaš i da kao plod toga omekša srce tvog muža, i pripremi ga za primanje Evanđelja.

Spremna?

♦Osoba pored tebe je prvo Očevo dijete, a tek onda tvoj partner.

Način na koji se odnosiš prema njemu odraz je tvog stvarnog odnosa prema Ocu. Onoliko ljubavi koliko imaš prema njemu, jednako toliko imaš ljubavi prema Ocu. (1 Ivanova 4:20) One stvarne ljubavi. Nezgodno, znam. No, način na koji ljubiš kad ti je najteže, otkriva tvoje pravo lice i tvoje stvarno duhovno stanje. 

♦Tvoj brak je odgajalište za tebe.

Očevo odgajalište za tvoju dušu. Tvoj partner je Očeva ruka pomoći koje ti pomaže spoznati koliko još u tebi ima ne-ljubavi, sebičnosti, ponosa i tvrdokornosti i koliko si zapravo daleko od Ljubavi na koju si pozvana živjeti. (1 Kor 13:7). Fokusirana na mane svog partnera prečesto zaboravljaš koliko si ti nesavršena u Očevim očima. Ne vidiš kako ogovaranje muža pred prijateljicama, manjak strpljenja, kontrola i zamjeranje i nemogućnost da prekriješ milosrdnim velom njegove mane i budeš mu izvor snage, jednako destruktivno djeluju na tvoj brak kao i neki njegovi grijesi, slabosti i mane.

♦Prečesto zaboravljaš s koliko strpljenja tebe Otac odgaja. 

Zaboravljaš da bi to isto strpljenje moglo „presušiti“ne budeš li ga imala prema svom partneru, Njegovom djetetu. Ne zato što svemoguća Ljubav može presušiti, nego zato što si samu sebe tako izmjerila, mjera koju si koristila na drugome sada je primijenjena na tebi. (Matej 7:2)

Živa?

I što sad?

Kao i uvijek – preuzmi odgovornost za sebe. Počni gledati na svog partnera kao na dušu kojoj je potrebna pomoć. Na ranjenu i slabu dušu koja se bez tvoje ljubavi i Očeve milosti jednostavno neće izvući. Shvati da u onoj mjeri u kojoj ne osuđuješ svog partnera, nego ga nastavljaš ljubiti, ostaješ u Očevom dotoku milosti, jedinom izvoru iz kojeg možeš crpiti snagu za vlastitu promjenu i možda vašu. Kažem možda vašu, ne zato što ne vjerujem da možete uspjeti, nego zato što su zaista rijetki sposobni sebe bezrezervno sebe predati ovom cilju. Puno je lakše nastaviti zbrajati pogreške drugoga.

Dok ne naučiš spontano reagirati na zlo ljubavlju, dok ne naučiš nastaviti voljeti, ne zakidati drugu stranu za ljubav, ne dizati zidove – nisi još naučila ljubiti. I  ovo nije lako čuti, a još manje primijeniti. Ne dolazi nimalo spontano i protivi se svemu što si navikla čuti u svijetu. No ako želiš stvarnu promjenu, počni tamo gdje imaš najviše utjecaja. U svom srcu. U svom stavu. U svom ponašanju. Prestani čekati da on postane drugačiji. Prestani čekati da tebi bude lakše. Ti budi ona koja prva prestaje prebrojavati tuđe pogreške. Ti budi ona koja prvo moli za svoju promjenu, a onda za promjenu drugoga.

“Što ti želiš Oče mijenjati u meni?”
“Kako ja mogu danas ljubiti bolje?”
“Gdje me danas zoveš na rast?”

I ne zaboravi, tvoja borba nije protiv njega, nego za njega. Za njegovo srce. Za njegovu dušu. Za tebe. Za vas. Za vašu obitelj. Jer možda on još ne zna kako voljeti bolje. Ali ti možda znaš.  Možda si ti  pozvana da budeš prva. Prva koja ljubi. Prva koja prašta. Prva koja mijenja atmosferu doma. Prva koja vjeruje da Isus može intervenirati  tamo gdje si  došla do kraja svojih snaga.  Ti ljubi prva, ti povjeruj prva da nije prekasno. Nitko nikada nije ništa izgubio darujući ljubav. No, mnogi su izgubili mnogo čekajući da ju drugi prvo zasluže.

Budi mi ohrabrena.

Grlim te snažno♥