Sanjali smo kučicu u cvijeću, 

drvenu okruženu šumom 

i djecu kako žive životom slobode. 

Daleko od sistema i zamorne svakodnevnice, 

negdje u usami naše slobode, 

žudjeli smo mir 

i naše mjesto pod suncem.

No, naš Otac Nebeski imao je drugi plan 

i stavio u naša srca neke druge snove, 

probudio nas iz uspavanog stanja 

u prosvjetljenje. 

Pokazao nam istinski Put 

kako se vodi pravi Život. 

Pokazao nam je svoju Ljubav, 

svoju Mudrost i dao nam Silu 

s kojom sada moramo djelovati dalje. 

Bacio nam je pogled preko naše ograde, 

dalje od naše male oaze u razbijene domove. 

Pokazao nam je svijet koji pati, 

koji traži izgubljenog Oca, 

obitelji koje očajno trebaju pomoć 

i intervenciju Neba. 

Pokazao nam je izgubljene ljude 

koji lutaju svijetom jer ne poznaju Oca. 

Pokazao nam je potlačene, zavedene, 

odbačene i pobunjene, 

one slomljena srca i pune boli. 

Tko će dotaknuti njihove rane ako nećemo mi? 

Tko će im pokazati izgubljeni put Života 

ako im mi ne utabamo staze.

Mi smo morali uzeti na sebe 

da postanemo ono što je njima potrebno. 

Mi smo morali osvojiti Obećanu Zemlju bračne ljubavi 

da pokažemo da se do nje može doći. 

Da pokažemo kako su plodovi doista slatki 

i kako se može ugrabiti Nebo ako smo spremni platiti cijenu.

U međuvremenu došla je kućica u cvijeću 

i djeca koja oko nje trče. 

Došao je i mir koji smo sanjali, 

no Isus nas je stavio u sred svjetovne vreve.

 Nije nas poslao u osamu, već u žižu zbivanja 

među izgubljenu djecu bez Oca. 

Nije nas izolirao, nego poslao 

i od nas iskovao žive poslanice.

Oduševljeni našom sudbinom, 

onime što već jesmo 

ali i onime što tek moramo postati, 

ostavljamo trag oko sebe svima koji ga žele slijediti. 

Sanjali smo kućicu u cvijeću, 

a dobili zadatak. 

Mislili smo pobjeći, 

a sada smo poslani.