UPSSSS ovo je dječji film 😀
Nakon duže pauze od preporuka za crtiće, odlučila sam biti malo kreativnija. Ova školska godina nam je donijela neke snažne ali kvalitetne promjene u cijelom životnom ritmu, pa sam tako i ja odlučila ovu malenu, ali poticajnu sekciju preporuke proširiti na dječje filmove koji razvijaju maštu, grade ideje, grade vjeru i ljubav, a samim time okreću dječje oči, um i srce prema Nebu. Kao i prije, neće biti prezasićena, cilj svakog crtića ili filma bi prije svega trebao biti širenje srca i otvaranje za poduku, stoga sam baš kao i moje cure, sklonija vrtjeti neki crtić ili film ispočetka.
Iz tog ti razloga danas predstavljam samo jedan, ali meni osobno prevrijedan dječji film koji je u naš život unio malo zdrave čarolije, osnažio našu vjeru, nametnuo neke nove norme kakva mama treba biti i bacio jače svjetlo na ono što je djeci najviše potrebno.
Mary Poppins (Walt Disney 1964.)
Ovaj čudesan film, nastao je još u doba dok su u Disneyevoj redakciji i studiju sjedili ljudi koji su bili kršćani i gledali kako će kroz svaki film ili crtić djetetu ubaciti misao o Nebu i čudesima koja su stvaran dio kršćanstva.
Julie Andrews kao ikona raspjevane savršene dadilje koja silazi s neba i Dick van Dyke kao ulični zabavljač, dimnjačar, slikar i štogodjepotrebnodabude, učinili su ovaj film zaista posebnim. U mom srcu je ostao na posebnom mjestu još od djetinjstva, a mojim curama je napravio živi (pozitivan) urnebes u životima.
Nakon samo jednog gledanja tog filma nisu mogle prestati pjevati „Superkali…doušs…mamaaaa kako ono ide dalje?“ Pričale su o njemu, pitale me stalno zašto ovo, zašto ono, smijale su se određenim scenama iz filma i nakon toga glumile neke scene. Film je zaista svevremenski, za sve uzraste, njeguje sve dobre karakteristike, misli i ideje u odraslima i djeci. Uz to, nekako pokreće čovjeka, moje cure je snažno pokrenuo da počnu pucketati prstima na nered koji je u sobi u nadi da će se sam složiti baš kao i u filmu, pa su se zapitale zašto njima ne radi, a Jane i Michaelu je radilo 😀
RADNJA
Film prati jednu disfunkcionalnu obitelj koja u očima roditelja fantastično funkcionira. Otac George Banks je uspješan, strog i ambiciozan visoko rangiran radnik u banci. Majka Winifred Banks je pomalo naivna i vesela sufražetkinja koja često odlazi na skupove na kojima se bori za ženska prava. Kod kuće je nježna i podložna svome suprugu, ali baš kao ni njezin suprug, skoro uopće se ne posvećuje svojoj djeci. Radnja kreće kada dadilja koju su djeca imala ljutito da otkaz nakon što su joj djeca „pobjegla“ u parku već četvrti put.
Djecu kući doprati ulični policajac, a George i njegova žena započnu pisati oglas za novu dadilju. Djeca pokajnički siđu u primaću sobu gdje su bili roditelji, ispričaju se i kažu da su htjeli pomoći tati tako što su sastavili oglas za dadilju. Oglas je sadržavao molbu za dadilju koja će biti nježna, ljubavna, vesela, zabavna, baviti se njima i onime što je njima važno i pružiti im sve ono što im roditelji zapravo nisu pružali. Njihov otac je ljutito odreagirao na taj „besmisleni oglas“. Podrapao je papir na nekoliko dijelova i bacio ga u ugasli kamin. Djecu je poslao u krevet, a sam je sa suprugom sastavio oglas. U trenutku kada se okrenuo od kamina, papirići su čudesno kroz dimnjak odletjeli u nebo do Mary Poppins. Drugo jutro, nakon što se na kućnim vratima pojavi velik broj dadilja čekajući razgovor za posao, jedan čudan vjetar zapuše i odnese sve dadilje s ulaza niz ulicu. Ostavljajući slobodan prostor za Mary Poppins, čudesnu dadilju s kišobranom koji priča i čarobnom torbom. Mary Poppins silazi s neba taman u trenutku kada se otvore vrata i na sveopće čuđenje sluškinje zbog toga gdje su nestale sve druge žene, ulazi u kuću na razgovor s Georgom Banksom. Nakon što mu pročita oglas kojeg je držala u ruci, a bio je to oglas kojeg su djeca napisala, George ju izbezumljen od čuda kako je došla do tog oglasa kojeg je on potrgao i bacio u kamin, zaposli.
Djeca pri prvom susretu zavole Mary i sva čudesa koja im je donijela sa sobom u kuću i odmah započinje njihova čudesna avantura. Nakon što doživljavaju čarobno čišćenje sobe izlaze na ulicu i upoznaju Marynog prijatelja Berta (Dick van Dyke) na ulici poznatog kao „majstor svih zanata“ te ih Mary sve oduševi tako što uđu u Bertovu sliku na ulici. U slici djeca, Bert i Mary prolaze kroz crtić, doživljavaju jahanje plastičnih konja i oživljene likove iz crtića. Avantura s Mary traje i druge dane, pa djeca dožive lebdenje u zraku za čajankom kod Marynog ujaka Alberta, čarobne uspavanke i prolazak kroz dimnjak. Zahvaljujući svemu tome kao i njezinom umirujućem ali odrješitom i brižnom karakteru, djeca izrazito zavole Mary te cijela kuća oživi i počne biti vesela i raspjevana.
Takva atmosfera razljuti tatu Georga te zbog toga zaprijeti Mary otkazom. Ona ga uvjeri da drugog dana odvede djecu u banku da im pruži primjer onoga što želi da postanu. George pristane i djecu odvede u banku. Odlazak u banku završava kobno za djecu nakon što najstariji vlasnik banke pokuša Michaela natjerati da uloži svoje novčiće u banku. Na silu mu oduzme novčiće i Michael ljutit poviče „Vratite mi moj novac“. To čuju svi ljudi u banci, te se zbog straha da banka uzima novac uzbune i počnu zahtijevati povrat svog novca. U međuvremenu djeca koja su pobjegla iz banke naiđu na Berta. Ispričaju mu što se dogodilo i potuže se da ih tata ne voli. On ih pokuša kroz razgovor razuvjeriti u to da ih tata ne voli i baci im drugo svjetlo na njihovog tatu te ih otprati kući.
Kod kuće se susreće s nezadovoljnim Georgom. Georga pozovu iz banke na razgovor zbog meteža kojeg je Michael izazvao. Nakon što djeca odu iz prostorije, Bert i George vode razgovor u kojem Bert prekorava Georga zbog zanemarivanja svoje djece te mu savjetuje da počne provoditi više vremena sa svojom djecom prije nego li odrastu. To zamisli Georga i on ode u banku duboko zamišljen. Nakon što mu na sastanku u banci daju otkaz, on kaže riječ: SUPERCALIFRAGILISTICEXPIALIDOCIOUS, riječ koju su svi u kući pjevali, a činila je (kako je Mary govorila) da se čovjek osjeća odlično. Nakon toga se počne smijati i ispriča im jedan vic kojeg su mu djeca prepričala od ujaka Alberta. Radostan krene kući svojoj djeci, u novoj svjesnosti toga da je slobodan i da im se želi posvetiti. To ostavi vođe banke u čudu. Najstariji se vlasnik banke, nakon što skuži vic, počne smijati i odleti u zrak od smijeha.
Kod kuće Banksovih, Mary se pakira za odlazak, svjesna da je njezina misija ovdje završila. Djeca tuguju, a zatim ih na njihovo čuđenje poziva George sav radostan da odu pustiti zmaja kojeg je popravio. Djeca oduševljeno s roditeljima odu pustiti zmaja, dok ih Mary zadovoljno s laganom sjetom promatra kroz prozor. Toga dana svi iz grada krenu u park puštati zmajeve te George susretne i vođe banke kako puštaju zmajeve. Sin najstarijeg vlasnika kaže Georgu da mu je otac umro od smijeha nakon što je shvatio Georgovu šalu. George mu izrazi žalost, ali mu on kaže kako ne treba žaliti jer nikada nije vidio svog oca sretnijeg. Zbog toga ponovno zaposli Georga i da mu promaknuće. Film završava tako što Mary odlazi natrag u nebo, dok ju Bert pozdravlja.
Nažalost nemamo i nismo našle cijeli film, već smo odgledale dostupnu englesku verziju na youtube-u u dijelovima. Iako doživljaj nije potpun, mojim curama nije smetalo, naučile su fiksirati interes na ono što žele i što im je bitno bez obzira na ometala, pa je i taj dio pokriven No, ako imate priliku nabaviti ga, svakako bih vam savjetovala da to učinite.
NAŠ DOJAM
Kao što sam već navela, ovaj film je ostavio dubok dojam na moje cure, a i na mene sada kad sam ga gledala kao odrasla osoba koja se trudi živjeti kršćanstvo. Osim što je prožet pjesmama pa samim time stvara ugodnu i privlačnu atmosferu, izrazito je komičan, pa smo se cijelo vrijeme smijale. Unosi toplinu i potaknuo je i mene i djecu na promišljanje.
Moje cure su odmah pitale dva pitanja: prvo je bilo zašto se u tom filmu mama ne bavi svojom djecom već traži dadilju, a slobodna je i ne radi, a drugo zašto njihov tata njih ne voli, već je stalno strog prema njima i ne igra se s njima. Zaključile su promišljajući o Jane, Michaelu, a i o sebi da je djeci važno da se mogu igrati s nekim odraslim, a ne samo da ih cijeli dan netko kudi i tjera da budu „savršeni“. Naravno, odmah su i postavile novu normu koju bih ja kao mama trebala dostići, a to je da budem uvijek nasmijana i nikada ljuta na njih
Ja sam u sebi imala puno promišljanja. Prvo je i meni snažno iskočio Maryn silazak s neba kao Božanska intervencija u život Banksovih. To me još više nagnalo razmišljati o tome da Isus nas nikada ne ostavlja same, već uvijek na iskrenu i poniznu molitvu srca, On šalje intervenciju. Sjetila sam se metra kojim je Mary mjerila razinu dječjeg ponašanja i karaktera, pa je tako Michaela izmjerila kao izrazito tvrdoglavog i sumnjičavog, a kao prilično sklonu hihotanju i da ne vraća stvari na svoje mjesto. Kada su ju pitali da sebe izmjeri, izmjerila se: Praktički savršena u svakom pogledu. Bilo je smiješno, ali to bi stvarno trebao biti cilj svakog od nas, gledati u Isusa koji je savršen i težiti tome da i mi postanemo takvi „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima“ (Mt 5:48) Osim toga, ona nije došla u njihovu obitelj nikoga osuditi, već pomoći, iako je bilo očito da roditelji nisu radili posao roditelja. Odmah mi dolazi onaj stih iz Ivana 12:47 „Nisam došao svijet suditi nego svijet spasiti“. A meni, kao nekome tko je bio sklon često osuditi druge, ovaj dio baš iskače van. Nije odbacila djecu kada je vidjela da su onakvi kakvima ih je izmjerila već im je otkrivala nove stvarnosti i kroz to ih vodila prema promjeni. Nije odbacila njihove roditelje koji su bili u svojim zabludama, već im je pokazala primjer i usmjerila tamo gdje je mogla. Tako je ona scena gdje je George odveo djecu u banku zapravo bila njezina intervencija u njegovu nesvijest.
Bilo je tu toliko drugih promišljanja, pa bih stvar zaokružila onime što me najviše zamislilo. Ovaj film na šaljiv način stavlja naglasak na vrijeme koje roditelji NE provode sa svojom djecom, što je danas nažalost stvarnost. Danas je uobičajeno NE BAVLJENJE vlastitom djecom zbog onoga što nam se nameće izvana. Većina djece provodi skoro cijeli dan odvojena iz vlastitog gnijezda bilo da su u vrtićima ili školama, na čuvanjima, boravcima. Odvojena su od roditelja kojima su povjerena i koji imaju svetu dužnost odgojiti djecu u Božju djecu i vratiti ih takve Ocu. Danas je to „normalno“ i mene to boli u srcu jer je to sve samo ne normalno. Malena djeca, veća djeca, svi su gurnuti u „nečije ruke“, a nitko ne misli o tome da ih te ruke nužno ne vole i ne prihvaćaju na način koji im je potreban da izrastu u ono što Isus hoće od njih. I to je glavni razlog zašto stvaramo neizgrađene i pogubljene mlade ljude, a pritom se pitamo gdje smo pogriješili.
Sve u svemu, svakako bih film preporučila svima, pogotovo roditeljima u nadi da će stvoriti novo normalno.
U želji da vas ovaj film oduševi kao i nas,
Klara i cure