“Ne boj se! Samo vjeruj!”
Marko 5:36
Danima razmišljam o čemu bih pisala, no s obzirom koliko dugo nisam pisala, ni jedna mi se tema ne čini dovoljno prigodna i dobra. Kod mene uvijek neke velike pripreme oko ovog pisanja bloga. Moram pronaći dovoljno vremena, mora biti lijepa fotografija, mora biti i molitva na kraju, objava mora gađati baš u srž problema i naravno ne smije biti pogrešaka u tekstu. Baš ga kompliciram, promislila sam danas na putu kući, nakon što mi je Frano rekao da će me voziti na stručnu edukaciju, ako prije toga sjednem sat vremena u miru i napokon napišem nešto.
Putujući prema doma razmišljala sam što me stvarno odvlači o toga da češće napišem nešto i pokušala sam se prisjetiti zbog čega sam uopće krenula s pisanjem prije nekoliko godina.Naši dječaci su tada bili još jako mali, gotovo sve svoje vrijeme provodila sam s njima. Isus je bio vrlo živ u našem obiteljskom životu, mi smo kao obitelj rasli iz dana u dan u toj Ljubavi, a ja nisam nalazila način kako da to podijelim s drugima. Nedostajalo mi je vremena, prilika, najviše hrabrosti pa sam počela polako pisati.
Aha. Pomislila sam. Klasika.
Nešto što je krenulo iz dobrih motiva, želju da potaknem druge na Ljubav u zadnje je vrijeme ugušilo moje kompliciranje, velike pripreme i potreba da sve bude baš onako kako sam ja zamislila.
E ovo ću stvarno danas promijeniti, rekla sam iskrcavajući se iz busa, odlučna da napravim kako mi je Frano rekao.
I jesam. Uspjela sam. Tu je. Još jedno malo svjedočanstvo Očeve Ljubavi u našoj obitelji. Nije najljepša fotografija, nisam gnjavila Franu da ju uslika ponovno iz ovog i onog kuta dok ne uspije pogoditi to što ja riječima baš i ne znam opisati, vjerojatno će biti i grešaka u tekstu jer je već kasno, a ja prilično umorna. No nastavim li se baviti tekstom, s mojim trenutnim postavkama novi tekst neće vidjeti svjetlo dana bar još tjedan dana.
Moja je molitva zato da ova mala ohrabrujuća zgoda pronađe put do vaših srca bez obzira na moj greške i nesavršenosti, ugrije ga i da snage za neke nove male i velike pobjede u vašem životu.
Danima smo pokušavali uhvatiti malo slobodnog vremena da od preostalih wc rolica napravimo hranilice za ptice. Kada sam vidjela da je posudica s masti koja nam je trebala za izradu hranilica, ostala prazna odlučila sam našeg starijeg dječaka malo podučiti o hrabrosti.
„Mama, sve sam pripremio, osim te masti“
„Znam, treba ići po nju u podrum.“
E to ćeš ti mama, ja dolje ne idem.
„Ne mogu ni ja imam tu važnog posla“, rekla sam praveći se da nešto jako važno radim u kupaoni.”
„Ne mogu mama, mrak je dolje, vani je mrak. Znaš da ja nikad ne idem sam po mraku!“
„Bojim se, mama! Daj,dođi sa mnom.“
„Al, ako ja pođem s tobom nikad nećeš pobijediti taj strah.“
„Mama, ja ti ni ne želim pobjediti taj strah ja samo želim da ti pođeš po tu mast da napravimo hranilice“, bio je uporan.
Inače bih se ovdje u ovakvim situacijama zaustavila, no ovog puta mi je na srcu bilo
drugačije.
“Razumijem da te je strah”, rekla sam. “Ja te stvarno razumijem. Ali, ako želiš, probaj još jednom. Ovog puta, zamisli da je Isus s tobom i da vas dvoje idete dolje zajedno.”
“O.k., probat ću”, rekao je i krenuo, a ja sam nastavila molit mu za snagu.
“Mamaaaaa je l’ svinjska mast ovo jaaaako ljigavo i bijelo’” vikao je u sljedećem trenutku iz podruma.
“Daaaaaaa”, odvratila sam sva radosna.
“Uspio sam al sam zaboravio zdjelu, idem sad opet dolje”, rekao je, sav crven od sreće u licu! “Je l’ ću stvarno morat s tom masti mazati rolice od papira?’ upitao je, s izrazom nevjerice na licu.
“Aha”, rekla sam a on je još veseliji otrčao natrag.
“Stvarno sam uspio”, rekao je ponosno držeći prepunu zdjelicu. “Hvala ti Isuse što si mi pomogao nabaviti mast. Ja ću sad napraviti hrpu hranilica za ptice. Ma ništa ti mama ne brini. Sve ću ih namazat s masti. Malo će bit ljigavo, al izdržat ću ja to.”
Gledala sam tako u njega. “Ma što je mamaaaaa?” upitao je kao što uvijek upita kad vidi da sam ponosna na njega.
Nisam znala što bih rekla. Samo sam ga jako stisnula. Osjećaj zahvalnosti preplavio je cijelo moje srce. Razmišljala sam o stihovima poput ovih:
A (li kad razmislite) što bi uistinu moglo biti više moćno od vašeg Oca na nebu? (Ivan 10:29) Ni jedno ljudsko biće na Zemlji i ni jedno biće tame se Njemu ne mogu oduprijeti, i prema tome se ne trebate bojati da će itko na Zemlji ili ijedno mračno biće biti sposobno ozlijediti vas ako ste uzvjerovali u Božju veću od najveće Ljubav i zaštitu koju vam je On obećao (Rimljanima 8:31; 37-39; Hebrejima 13:5, 6).
“Ne boj se, samo vjeruj” BD 6111
I osjećala sam kako se moja vjera snaži, kako me Isus i kroz ovu situaciju poziva da Mu se predam još malo više, s još većim povjerenjem u Njegovu potpunu zaštitu i vođenje u našem cijelom životu.
Isuse Hvala Ti.
U Ljubavi,
Tereza