Eholalije su ponavljanja riječi ili rečenica za sugovornikom ili onoga što dijete čuje u okolini. Mogu biti neposredne ili odgođene. Neposredne su one koje dijete ponovi odmah čim ih čuje, a odgođene su one koje ponavlja nakon što prođe neko vrijeme. Pretpostavlja se da se javljaju iz nekoliko razloga:
- pokušaj komunikacije
- obrada jezika – procesuiranje i razumijevanje onog sto dolazi izvana
- samoregulacija – umirivanje samog sebe
- samostimulacija – stvaranje ugode
Primjer
Kada Lucijina mama kaže prije nego izađu iz kuće: “Lucija uzmi jaknu”, Lucija ponovi: “Lucija uzmi jaknu, Lucija uzmi jaknu” i uzme jaknu. Ponekad ponavlja više puta, a ponekad samo jednom. Njezina mama ne zna kako usmjeriti Luciju da prestane ponavljati za njom pa joj često puta kaže:
“Dušo, ne trebaš ponavljati sve što mama kaže”, a Lucija opet ponovi: “sve što mama kaže”.
Ponekad Lucija pogleda crtić i kada ju mama pozove da dođe jesti, Lucija sjedne za stol i krene ponavljati rečenice iz crtića: “jesi vidio kako je skočio, zeko hop, zeko hop.”
Mama je umorna i očajna jer ne zna kako usmjeriti Lucijin govor.
KAKO POMOĆI?
- Preformuliraj i ponovi rečenicu koju je dijete reklo, na taj način ćeš:
- učvrstiti vezu između toga što je čulo i što obrađuje te mu pomoći da razumije
- pružiti primjerenu rečenicu situaciji koju dijete može reći
Primjer:
Mama: Lucija, uzmi jaknu
Lucija: uzmi jaknu (odlazi po jaknu)
Mama: daaa, uzmi jaknu. Evo jakne, bravo Lucija
Lucija: evo jakne
Ili:
Mama (dok Lucija gleda crtić): Lucy dođi papati.
Lucija (dok sjeda za stol): jesi vidio kako je skočio, zeko hop, zeko hop
Mama: daa, bravo Lucija zeko je skočio, hop, hop, hop
- Dodaj novu jednostavnu rečenicu koja više odgovara situaciji, na taj način:
- dijete dobiva rečenicu koja opisuje njegovu radnju
- proširuješ djetetov govorni iskaz
- prekidaš moguće duže ponavljanje eholalije
Primjer:
Mama (nakon što je Lucija uzela jaknu: idemo obući jaknu
Lucija: obući jaknu
Mama: da, idemo obući. Sada imamo jaknu.
Lucija: sada imamo jaknu
Mama: bravo, idemo van.
Lucija: idemo van
Mama: obučemo cipele
Lucija: obučemo cipele
Ili:
Mama: Zeko hop papa ručak
Lucija: papa ručak
Mama: bravo, i Lucija papa ručak
Lucija: Lucija papa ručak
Mama: mmmm, fino je
Lucija: mmmm, fino je
- U slobodno vrijeme zajedno gledajte jednostavne slikovnice ili slike s nekom radnjom. Kratkom riječju ili jednostavnom rečenicom opiši djetetu ono što vidi, na taj način:
- dijete uči koje rečenice i riječi se koriste za koju situaciju
- uči nove nazive za razne predmete/osobe/životinje
- dobiva model kojeg će slijediti kada ubuduće vidi tu sliku ili to sa slike
Primjer:
(Mama i Lucija gledaju slikovnicu i zastaju na stranici gdje curica pere zube)
Mama: Gle, curica pere zube
Lucija: pere zube
Mama: da Lucija, bravo, curica pere zube i Lucija pere zube!
Lucija: i Lucija pere zube
Mama: idemo naći Lucijinu četkicu
(Zajedno odlaze po četkicu)
Mama: Evo Lucija, četkica za zube
Lucija: četkica za zube
(Mama okreće stranicu i na toj stranici dječak oblači majicu)
Mama: Dječak oblači majicu
Lucija: oblači majicu
Mama: i ti imaš majicu, gdje Lucija ima majicu?
Lucija(pokazuje na sebe): Lucija ima majicu
Ili:
(Mama i Lucija gledaju slike životinja)
Mama: gle Lucija slon
Lucija: gle Lucija slon
Mama: daa, ovo je slon
Lucija: ovo je slon
Mama (pokazujući na majmuna: a ovo je majmun
Lucija: ovo je majmun
(Mama pokazuje prst prvo na slona, pa na majmuna i paralelno govori)
Mama: slon i majmun
Lucija (mama pomiče njezin prstić na jednog pa na drugog): slon i majmun
- Pitaj dijete pitanje ili mu ponudi dio rečenice da ju dovrši:
na taj način:
- smanjuješ mogućnost da će se pojaviti eholalija
- potičeš dijete da koristi ono što već ima u rječniku i da poveže situaciju
Primjer:
Mama: Lucija, imaš li papuče?
Lucija (gleda u svoje noge): ima papuče.
Mama: Lucija na nogama nosi…
Lucija: papuče
Važno:
- Pomoli se prije svake akcije, Isus želi pomoći i želi da mu kroz svaku situaciju budemo sve bliže
- Govori sporije i prenaglašenije
- budi sigurna da imaš djetetovu pažnju
- umetni mu se u prostor tako što ćeš mu prići blizu, na njegovu visinu, okrenuti ga prema sebi, pogledati ga u oči i nasmiješiti mu se
- ako je dijete manje, koristi samo jednostavne riječi ili kombiniraj jako jednostavne rečenice da bi moglo pratiti
- što češće prekini djetetovu eholaliju poljupcima, zagrljajem i škakljanjem
Budi hrabra mama, možeš ti to! Sretno!