Nedavno sam na Instagramu naišla na jedan jako zanimljiv video koji sam sa svojom djecom čim prije htjela izrealizirati i napokon sam (djelomično) uspjela. Toliko im se svidjela aktivnost da ćemo je zasigurno ubrzo ponoviti.

Djeci sam podijelila papire i vodene boje, te ih uputila da bojama po želji jednostavno obojaju papir. Rekla sam im kako ti papiri imaju za njih skrivene poruke, na što su me na prvu začuđeno pogledali, no povjerovali su mi i krenuli u akciju. Ono što nisu znali jest da, prije nego što sam ih podijelila, na papirima sam svijećom isrctala poruke i simbole (srca, zvijezde i sl.) koji su se otkrili tek nakon što su preko njih nanijeli boju. Masni trag voska je onemogućio zadržavanje boje, zbog čega su dečki vrlo brzo skužili na kakvo blago sam mislila i euforično su bojali dok nisu otkrili sve što papir skriva. No ono što bih svakako napomenula (gdje sam ja pogriješila) je da bi crte trebale biti deblje, odnosno, svijeću bi trebalo jako stisnuti uz papir kako bi trag na papiru bio što masniji i samim time kasnije skrivene poruke što uočljivije.

Nakon toga smo aktivnost povezali sa stihom iz Hebreja (11,1) koji glasi: “Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo; ona je dokaz stvarnosti koju ne vidimo.”  Na prvu im je naravno stih bio poprilično neshvatljiv, no onda smo ga raščlanili i komentirali svaki dio zasebno. Razgovarali smo o tome što znači nadati se, čemu se oni nadaju, potom sam ih upitala što bi bio dokaz, naveli smo primjere iz svakodnevnog života (pr. ocjena u e-dnevniku je dokaz da je zaista dobio tu ocjenu iz ispita), i nakon toga smo pojednostavili što bi bila vjera također primjerom iz svakodnevnog života, te što bi onda bila vjera u Krista i Njegove Riječi i obećanja. Stariji dečki su bili duboko zamišljeni i stvarno su se potrudili promišljati o svemu što smo govorili.

Primjer koji smo mi koristili jest (prilikom kojeg su oni samostalno dolazili do zaključaka):
Ako od mene tražiš jabuku i vidiš da ja imam jabuku, trebaš li vjerovati da ju imam? – Ne!
Ako od mene tražiš jabuku, a ja ti kažem da imam jabuku, no ti ju trenutno ne vidiš, trebaš li vjerovati da ju imam? – Da!
A zašto bi mi vjerovao? – Jer sam netko tko te voli, tko brine za tebe i tko je dotada dokazao da zaslužuje tvoje povjerenje.

Isto tako je s Isusom. Ako znamo da nas On neizmjerno voli, da brine za nas i da nam želi samo dobro, kada pročitamo nešto što je On rekao, trebali bismo u to vjerovati čak iako nam naša osjetila govore drukčije. Primjer koji smo tu naveli je bol. Ukoliko nas nešto boli, a Isus nam je rekao da je On ponio sve naše boli, patnje, slabosti i nemoći, onda bismo mi unatoč tomu što ne vidimo da se išta događa, a bol i dalje osjetimo, Njemu trebali ipak vjerovati na Riječ i na taj način bi se zaista i ostvarilo to što u Riječi piše, odnosno, bol bi ubrzo nestala. Također sam naglasila kako ni na papiru nisu na prvu ništa vidjeli, naizgled je to bio običan bijeli papir, ali su mi povjerovali kada sam im rekla da se na njemu nalazi skriveno blago, te su ga bojama odlučili potražiti. Tako često nećemo odmah vidjeti nešto o čemu nam Isus govori, ali moramo vjerovati i dalje u Njega, Njegovu ljubav, Njegovu iskrenosti i na taj način nam onda Isus može otkriti, odnosno pokazati kako nemoguće postaje moguće ukoliko zaista vjerujemo u Njega i Njegove Riječi.

Ovu kratku aktivnost preporučujem svima. Jednostavno ju je pripremiti, a njeni rezultati vas mogu oduševiti.
P.S. Mi ćemo se drugi puta okušati i u tome da jedan drugome pripreme skrivenu poruku. Vjerujem da će im radost tada biti još i veća. 😊