Ovaj puta nam je radionicu pripremila baka. U plastične posudice stavila je raznorazne igračkice i ulila vodu, te potom ostavila u škrinji. Kada se sve dobro zaledilo, izvadila je ledene skulpture iz posuda i stavila u dvorište. Kako bi izvadili igračke iz leda, pripremila im je nešto „alata“, no tijekom izvođenja za mnoge alate su se morali dosjetiti i snaći sami. Priprema od svega par minuta donijela je višesatni užitak i zabavu.
Igračke s vrha bilo je lako osloboditi, sa svega par udaraca dlijetom ili manjim kamenom dovoljno leda bi se uklonilo kako bi igračka bila slobodna, no za one dublje u ledu bilo je potrebno uložiti više vremena, truda, ali su i moždane vijuge morale malo snažnije raditi kako bi se dosjetile novih načina i novih potencijalnih alata za obaviti „posao“. No upravo euforija izazvana početnim oslobađanjem igračaka bila je dovoljna motivacija za ostatak aktivnosti.
U jednom trenutku su se braća čak posvetila jednoj skulpturi (svatko je imao svoju) jer su shvatili da zajedničkim snagama brže i efektivnije mogu izvaditi igračke iz dubokog leda što je bilo posebno za promatrati. Jedan drugome su predlagali moguće alate, donosili ih jedan drugome, dijelili ih, ali i savjetovali jedan drugoga, zbog čega je ova aktivnost prije svega imala mnogobrojne razvojne i socioemocionalne posebnosti. No idući dan (iako je bolje ranije) smo se zajedno prisjetili aktivnosti i porazgovarali o poukama koje smo mogli izvući iz nje.
Predstavila sam im autiće u ledu kao moguće probleme s kojima se možemo susresti svaki dan. Neki problemi su brzo i lako rješivi, za neke se trebamo malo više potruditi, neki problemi zahtijevaju puno više vremena i truda, a neki nam često izgledaju nerješivo. Podsjetili smo se kako Isusu nikada nije nemoguće niti teško riješiti bilo koji problem.
Razgovarali smo također o tome kako bi vruća voda najbrže i najlakše oslobodila autiće, no brzo su postali svjesni da bi im to oduzelo svu zabavu iz aktivnosti, te bi propustili priliku da čine nešto novo, da pomažu jedni drugima i surađuju. Tako je i u svakodnevnim situacijama. No kako bismo nastavili povezivanje aktivnosti i svakodnevnih problema ,upitala sam ih za neke primjere problema. Dosjetili su se filma „Vlak u snijegu“, pa smo taj problem preoblikovali u auto u snijegu. Ukoliko bismo kao obitelj zapeli u snijegu, mogli bismo svi izaći zajedno iz auta i pokušati auto osloboditi. No ponekad ni to neće biti rješenje problema. Ponekad nećemo imati alat u blizini koji nam može pomoći, ali nam Isus može poslati nekoga tko bi nam mogao pomoći izvući auto iz snijega. I naglasili smo kako bi se i toj osobi vjerojatno popravio dan znajući da je mogao nekome pomoći i spasiti naizgled bezizlaznu situaciju.
Također smo se podsjetili kako Isusu nije nemoguće u jednoj sekundi osloboditi auto iz snijega, no onda mi ne bismo surađivali zajedno, niti bi ta osoba mogla dobiti priliku da nam pomogne na obostranu sreću i zadovoljstvo. Isus ipak najbolje zna što nam je i na koji način potrebno. Važno je da se uvijek Njemu prvo obratimo i zatražimo Ga za pomoć, no iako može, rijetko će se dogoditi da problem instant nestane. Najčešće će nam Isus dati nove ideje, odnosno alate kako bismo ga mogli riješiti ili nam nenadano pošalje nekoga tko će nam pomoći u rješavanju problema. Tako će i nas često iskoristiti na pomoć drugima i to je onda uistinu nešto posebno.
U svakom slučaju, vjerujem da ćete u ovoj aktivnosti mnogostruko uživati, mnogo toga spoznati i naučiti. Također, ako imaš dodatne prijedloge tema za razgovor o ovoj aktivnosti, svakako se javi u komentarima.
Grlim te,
Anja
Hvala ti Anja, odlična ideja za kreativnu igru, kroz koju dijete može mnogo naučiti o rješavanju problema. Baš mi tako nešto treba 🙂