Bez istinske ljubavi nećete spasiti vaš brak. Zato vam treba Isus.

Ponukana podcastom koji su Frano i Tereza nedavno snimili gdje su govorili o situacijama kada je jedan partner vjernik, a drugi nije (pogledaj ako već nisi, puno mudrosti i praktičnih savjeta možeš čuti) htjela sam ispričati dio svoje / naše bračne priče jer sam uvjerena da se mnogo može naučiti iz naših pogrešaka, ali i uvidjeti da se mnogo toga može nadvladati i promijeniti u braku ako smo strpljivi i vjerni Njemu.

Pa da krenem.. Mateo i ja niti na samim početcima nismo imali period kada smo samo uživali u našoj zaljubljenosti i leptirićima u trbuhu. Naša različitost, naša temperamentnost od samog starta bila je okidač za mnoge nesuglasice, svađe, ranjavanja. No nešto nas je držalo skupa. Bila sam oduševljena njegovom pronicljivošću, time što bi uvijek tražio razlog za neko ponašanje, razlog za neke riječi, razlog za neke osjećaje. Glavno pitanje u svemu je bilo „zašto“. Po prvi puta sam se susrela s osobom koja nije bila zadovoljna s kratkim, šablonskim odgovorima nego je u svemu tražila dublji uzrok i cilj. Rušio je sve moje postavke jednu za drugom s takvom lakoćom i zahvaljujući njemu sam uvidjela da su temelji mojih stavova zapravo jako labilni, ako ne i nepostojeći. Oboje smo prošli mnogo ružnih situacija dotada, oboje djeca rastavljenih roditelja, oboje djeca koja su bila predmet sprdnje i izrugivanja u školi, oboje opečeni toksičnim vezama u kojima ni sami sebi tada nismo mogli razjasniti neka vlastita ponašanja. Izvana smo se prikazivali snažnima s ciljem da sami sebe zaštitimo, a zapravo slabi i povrijeđeni. No povezali smo se i jedno drugome smo otkrivali svoju ranjivost s dubokom čežnjom da zapravo upoznamo i osjetimo što je prava ljubav. No bili smo jako daleko od toga. Iz straha od odbacivanja, od ponovne povrede odmah su započele laži i manipulacije. Iako smo se otkrivali u jednim stvarima, duboko smo zakopavali druge, kako ne bismo odbili jedno drugo, kako ne bismo bili ponovno povrijeđeni. Pogotovo ja. Iako su mi to djelovale kao ne toliko bitne laži jer se nisu odnosile na nas, nego na mene prije nego smo započeli našu vezu, upravo ja sam bila pokretač pucanja povjerenja i okidač za mnoge druge traume koje su slijedile u našem braku. Neobjašnjivo, ali smo zapravo jako dobro osjećali jedno drugoga i znali smo iznutra da nešto smrdi i da nešto ne štima, ali nismo mogli točno locirati problem i nastavljali smo dalje misleći da možemo samo nastaviti bez da se pozabavimo uzrokom smrada. Dopustili smo da neke izvanjske radnje poput zajedničkih večera, šetnji, i sl.budu parfem koji prikrivaju smrad i da se zadovoljimo time, no uzrok smrada je i dalje ostao. Zapravo to je bio početak pucanja našeg braka, početak razilaženja u različitim smjerovima, iako smo to tek shvatili dosta godina kasnije.

Unatoč različitostima i učestalim sukobima vrlo brzo smo počeli živjeti zajedno, neprestano smo bili skupa i ovisni jedno o drugome na neki način, a nakon svega godinu dana već smo bili u braku i dobili prvo dijete. Par mjeseci kasnije, Mateo je imao prometnu nesreću u kojoj mu je nastradala ruka. Duboko istraumatiziran samom nesrećom i operacijama koje je pretrpio i koje su trebale uslijediti, imao je jako snažne napadaje panike. Uvjeren da umire, da mu nitko ne može pomoći, svaki dan smo ga vozili na hitnu kako bi mu doktori rekli da je sve u redu i vraćali ga doma. No panika nije nestajala. Terapiju nije htio piti, razgovor s njim nije donosio nikakve promjene, a stres i nervoza u zraku se mogla rezati nožem. Svađe su bile neprekidne, a umor neprestan. Tada nisam znala kako mu pružiti ljubav, nisam imala razumijevanja za njegovu paniku, osjećala sam se samo ogorčeno, nesretno i nezadovoljno. Njegova nevoljnost da prihvati ičiju pomoć i savjet me bacila u očaj. Odlučila sam se maknuti. Otići sa sinom dok se stvari malo ne smire. No Mateo je bio užasnut idejom. Odlučio je potražiti pomoć na drukčiji način i tako smo, hvala Isusu, došli do Lorensa.

Mateo je saznao za Lorensa preko prijatelja koji mu je govorio o njegovim molitvama za iscjeljenje i o Isusu na skroz drukčiji način što ga je i osvojilo. Ja sam dotada bila tradicionalni katolik bez pravog znanja o svojoj „vjeri“, a Mateo je bio siguran da postoji „nešto“, ali nije znao što “to” jest ni na koji način doći do toga. Znao je samo da su crkva i tradicija daleeeeko od toga i nije htio biti njihov dio. Naš prvi susret s Lorensom je bio nešto što nikada neću zaboraviti. Iz njega je zračio mir koji nam je oboma tada bio toliko prijeko potreban. Mateo i on su uglavnom pričali, a ja sam samo sjedila sa strane, slušala i upijala njegovo zračenje. Pozvao nas je na seminar koji se tada po prvi puta održavao u Šibeniku (predivno kako je to Isus čudesno uredio) i rekao nam da je iscjeljenje ruke po molitvi itekako moguće, ali bi htio da ipak prije čujemo nauk. Tako smo i napravili. Svaka riječ nam je sjedala na srce i bili smo preoduševljeni jer smo napokon pronašli to što smo svjesno i nesvjesno tražili tolike godine. Nas dvoje smo se ponovno povezali, no sada s čežnjom da usmjerimo naš život u skladu s novim spoznajama, ali sotona nas je ubrzo skrenuo s puta. Iako kršteni u Duhu, iako svjedoci očitovanja Isusove milosti, ljubavi i čuda, propali smo u svijet. Mateo je tada radio kao konobar u elitnom restoranu. Njihova sfera, njihova neutaživa glad za moći, novcem, užitcima i poroci su jednostavno bili presnažni za njega da se odupre. Potpao je pod njihov utjecaj i postao poput njih, ako ne i najgori. Kasni dolasci doma, nejavljanja na mobitel, samo su početak našeg ponovnog raspadanja. Kada bi sezona prošla krpali bismo naš brak, no čim bi sezona započela sve bi se vratilo na početak. Unatoč svemu imali smo želju ostati zajedno, koju ni samima sebi nismo mogli razjasniti, ali naša djela su govorila suprotno. Ja sam jedva čekala da dođe doma kako bih ga s vrata iznapadala, izvrijeđala, spuštala, a on je bio sve žešći u svojim ekshibicijama. Uvjerena da je samo alkohol uzrok problema, ujedno bi se time i tješila u nadi da će se jednom taj problem maknuti, da će jednom prestati i da ćemo napokon početi normalno funkcionirati. No alkohol je bio samo fasada, iza te fasade skrivao se još dublji mrak, još dublji poroci, još dublji problemi koji su se samo kamuflirali i zataškavali. Živjela sam za zime kada bi bilo sve idilično i kada bismo bili zajedno bez svih tih popratnih sadržaja i užasavala se od svake nadolazeće sezone već umorna od pustih obećanja za koje sam unaprijed znala da se neće obistiniti.

U međuvremenu sam počela slušati predavanja o bračnom zajedništvu. Po prvi puta sam čula što brak zapravo jest i kako bi on trebao funkcionirati, koja je uloga muškarca u braku, a koja je uloga žene. Napokon sam čula zašto žene zaista više trpe i zašto je to nužno, te se moja percepcija počela mijenjati. No nažalost bila sam preslaba. Moj odnos s Kristom nije bio dovoljno izgrađen da od Njega primim svu potrebnu ljubav i strpljenje za Mateov mrak. Umjesto da se fokusiram na izgradnju svog odnosa s Isusom i da molim za Matea, moj fokus je bio na njegovim demonima i na želji da se to čim prije promijeni. Njegovo ponašanje je bilo sve gore, a moje nezadovoljstvo je prerastalo u prijezir prema njemu, a s godinama je sve zamijenila hladnoća. Godinama sam se samosažalijevala, smatrala da sam jedna od onih koja nikada neće moći biti sretna i zadovoljna u svom braku i da ću se jednostavno morati pomiriti s nekakvim polovičnim suživotom i veseliti se ponekim trenutcima sreće. Svi brakovi koje sam dotada susrela su bili zapravo takvi. Ili bi se parteri razišli, ili bi bili nezadovoljni, ili bi se izvana prikazivali kao savršen par pa pucali, ili bi jednostavno naučili živjeti zajedno i trpjeti jedan drugoga, ali bez ikakve iskrene suradnje. Ako bi i slučajno vidjela neki par koji bi djelovao drukčije, bila sam uvjerena da je to samo krinka i da sigurno ne funkcioniraju u svoja četiri zida. Iako sam čula predavanja o bračnom zajedništvu, utjecaj Mateovog mraka na mene je bio presnažan. Gotovo potpuno sam se odvojila od Isusa, tražila zadovoljstva u svjetovnim užitcima i nadala se da ću se s vremenom pomiriti sa situacijom. Umorna od pokušaja da Matea promijenim i da se nešto u našem braku promijeni, po prvi puta sam napokon napravila ispravnu stvar, iako nesvjesno. Pustila sam ga. Nisam ga zvala, nisam provjeravala gdje je, nisam se pretvarala da vjerujem u njegove laži, nisam mu spočitavala njegova ponašanja, jednostavno sam pustila sve. Posvetila sam se isključivo sebi i djeci. Pravila se kao da ne živim s njim. Ako je htio biti s nama, pristala bih, ali više nisam poticala niti inicirala te zajedničke trenutke. Družila sam se s prijateljicama, odlazila u šetnje, shoppingirala, pronalazila načine na koje ću ispuniti svoje vrijeme i samo gurala dan po dan. Iako sebična, iako svjetovna, učinila sam nešto što je rezultiralo njegovom promjenom. Bez dodatnog tereta osude, bez konstantnog svađanja, bez konstantnog omalovažavanja, napokon je uspio izroniti iznad površine vode i početi vapiti Isusu upomoć. I Isus je odgovorio.

Došla je korona i lockdown. Mateo nije radio 6 mjeseci i 6 mjeseci nije bio pod utjecajem tame. 6 mjeseci je bio isključivo s nama, maknuo se od svih poroka i napokon bistrog uma vidio da ima obitelj koja ga je željna. No tu željenost i ljubav nije mogao osjetiti kada su u prvom planu bili ogorčenost, svađa, netrpeljivost, osuda. A bila mu je potrebna više nego ikada, iako je gurao sve od sebe. Tijekom tih ključnih 6 mjeseci započeo je njegov proces pokajanja i promjene. Postao je drugi čovjek. Slušajući Lorensova predavanja o pokajanju i predaji života Isusu donio je čvrstu odluku da sve promijeni iz temelja i ne dopusti nikada više da ga mrak prožme. Zahvalnost prema Isusovoj ruci spasa kada je očajan mislio da spasa nema očitovala se u njegovim drastičnim promjenama prema meni, djeci, kolegama, svima. Svi su ostali zatečeni Mateovim preobratom, nisu mogli povezati da je to ista osoba, čak ni ja. Onaj koji je predvodio i izvodio najveće gluposti postao je stabilna, čvrsta osoba koja iznad svega stavlja svoju obitelj i koja neprestano priča o Isusu. Naš proces oporavka je tu započeo i doživio još neke prijelomne trenutke, no kada se sada osvrnem na njih razmišljam samo o svom ponašanju prema njemu tada. Lako mi je bilo okriviti njega za sve i smatrati ga glavnim krivcem, no s godinama su mi se otkrile mnogobrojne propuštene prilike gdje sam mu mogla pružiti ljubav, nadići njegov mrak i moliti za njega, gdje sam se mogla ne praviti bolja, ispravnija, sposobnija, snažnija i gdje sam mogla svojim neuzdizanjem iznad njega zapravo mu biti melem koji mu je trebao, a ne sol na ranu. Nisam trebala ja biti ta koja će ga promijeniti, ja sam trebala biti ta koja će ga voljeti. Koja će uz Isusovu pomoć shvatiti da se ispod svih tih ekscesa krije jedno jako ranjeno biće koje nanosi bol drugima jer ne zna kako sebi pomoći, a puca i propada sve više. Trebali su mi godine da ga samo pustim, na svjetovnoj razini, i opet iz sebičnih interesa. A mogli smo te godine smanjiti, možda su mogle i ne postojati da sam zaista bila bolja, ispravnija, s više ljubavi i da sam bila tu uz njega i za njega. Da sam uspjela nadići svoje emocije i samosažaljenje i zapravo vidjeti njega. No zbog svih tih godina mraka više cijenimo svjetlo, svjesni koliko je lako potpasti pod utjecaj svijeta, koliko je lako propasti u mrak, svjesni koliko je čvrst odnos s Isusom presudan u svakom odnosu kojeg imamo. Bez Isusa nismo nikakvi supružnici, nikakvi roditelji, nikakvi prijatelji jer nemamo potrebne kvalitete unutar sebe koje bismo mogli dati i izmijeniti s drugima. Sve što imamo dobro unutar sebe je od Njega i bez Njega smo ništa. I ne smijemo niti na trenutak pomisliti drukčije.

Grlim te,

Anja

6
(Visited 264 times, 1 visits today)

4 Comments

  1. Katica 21/05/2024at22:40

    💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💕💕💕💕

    Reply
  2. Anja 21/05/2024at23:02

    Volim muuuucho! ❤️

    Reply
  3. Klara Mihajica 03/07/2024at11:04

    Wow Anja, svaka cast na ovom tekstu, ovo je toliko snazno, iskreno i mocno❤️ hvala ti sto si podijelila svoje srce ovako iskreno na blagoslov svima oko sebe! ❤️

    Reply
    1. Anja 04/07/2024at12:22

      Hvala ti Klara draga na ovako lijepim riječima podrške. Puno mi to znači.. Grlim te jako ❤️????❤️

      Reply

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *