Gitina briga
Zadnji period nam je bio jako stresan i naporan. Vjera nam je uistinu bila na kušnji i, nažalost, jedan dobar period te kušnje se nismo najbolje nosili s njom. Unatoč trudu da tako ne bude, to su osjetila i djeca. Iako ih nismo mogli u potpunosti uputiti u situaciju, jer takva vrsta bremena nije za njihova leđa, ova nam je slikovnica pomogla da barem djelomično razumiju procese koji se događaju, a da i sami znaju što učiniti kada im se dogodi nešto slično.. Riječ je o slikovnici “Gitina briga”.
U slikovnici glavna junakinja Gita, vesela i znatiželjna djevojčica, susreće se sa svojom brigom kao s nekim čudnovatim bićem koje vidi samo ona. U početku je to biće bilo malo i nezamjetno, no što je više razmišljala o njemu, to je ono postajalo sve veće. I slijedilo ju je u stopu. Ne ostavljajući je na miru, Gita se čak trudila praviti se da ju ne vidi. Ali bezuspješno. Briga je toliko postala velika da je Gita samo nju vidjela i ni o čemu drugome nije uspijevala niti razmišljati. Zbog brige, više nije bila ona stara Gita i pobojala se da više nikada neće biti sretna. No jednog dana u parku, ugledala je jednog tužnog dječaka koji je sjedio na klupi pokraj svoje brige. Prepoznavši o čemu se radi, sjela je pored dječaka i upitala što ga muči. I dok joj je dječak govorio o svojoj brizi, dogodilo se nešto čudesno: briga se počela smanjivati! Onda je i Gita progovorila dječaku u svojoj brizi i ubrzo su obje njihove brige nestale. Gita je napokon bila ona stara. I iako to nije bio zadnji put da se susrela s brigom, sada je znala kako ih se riješiti i nisu se više dugo zadržavale.
Djeci se slikovnica jako svidjela. Jednostavnost, bogate ilustracije i kratak, ali svrhovit tekst bili su dobitna kombinacija za koncentraciju i upijanje svake riječi. Što je omogućilo i njihovo bolje razumijevanje sadržaja. Razgovarali smo o tome što bi oni učinili kada bi ih nešto mučilo, te osim utvrđivanja spoznaje da uvijek mogu o svojim brigama razgovarati s nama i da ćemo uvijek biti tu da ih saslušamo, naglasili smo da je Isus uvijek tu za nas i da jedva čeka preuzeti naš teret namjesto nas. Kao i u slikovnici, nikakve okolnosti se nisu promijenile kod Gite, ali podijelivši svoju brigu i razgovarajući o njoj, Gita je primila mir i mogla biti ona stara. Čak i prije nego nam brige postanu pregoleme, a strahovi nepremostivi, odnosno čim se oni pojave, trebali bismo se Isusu obratiti za pomoć. Trebali bismo Mu reći što nas muči i zamoliti Ga da nam pokaže put. Isus nas voli iznenaditi brzinom kojom nam odgovara, no čak i kad ne saznamo odmah odgovor, ono što zasigurno odmah pruži jest mir koji samo On može dati. Naravno, mi smo uvijek tu da se s njima obratimo Isusu i da se umnoženim snagama uhvatimo u koštac s brigama i zajedno ih isprašimo.
2. Mišini novi prijatelji
Vrlo brzo nakon što smo s djecom podijelili plan o selidbi za Zagreb i našu cjelokupnu viziju, početnu euforiju zamijenio je strah, otpor, pa čak i odbojnost. Kao dijete koje se i samo dosta selilo, točno sam razumjela sve te njihove procese u glavi i znala sam što sve mogu očekivati. Također, vlastito iskustvo omogućilo mi je da im lakše pristupim, pokažem da ih apsolutno razumijem i budem im podrška kroz cijeli proces. Tek zadnjih par mjeseci njihova srca su postala apsolutno umirena u vezi selidbe i sada zajedno opušteno i otvoreno možemo razgovarati o svemu što će time uslijediti. No dok su trajale turbulencije, najčešći okidač nezadovoljstva i otpora bila je svjesnost da će im prijatelji ostati ovdje i da će morati pronaći nove. Uistinu smo sretnici jer su nam djeca komunikativna, otvorena i vole se družiti, pa smo svjesni da im za pronalazak novih prijatelja neće trebati dugo. No za jednog sina sam se ipak malo pobojala. Znajući da je potpuno različit od ostalih, da je kreativac koji se ipak malo teže snalazi s drugom djecom i kojemu je potrebno više kako bi se sprijateljio, slikovnica „Mišini novi prijatelji“ bila je potrebnija meni više nego njima. I ujedno moj odgovor na molitvu. No i s njima sam svakako uz nju potaknula razne razgovore. U ovoj slikovnici, glavna junakinja Miša je jedna jako posebna, kreativna djevojčica. No imala je jedan problem: nikako nije uspijevala pronaći prijatelja. Nije znala što reći niti kako se ponašati kada je među drugom djecom, a zabave u kojima su druga djeca uživala za nju su bila bučna noćna mora. No Miša se snašla, koristeći svoju kreativnost izradila je vlastite prijatelje u čijem se društvu osjećala jako ugodno. Jednog dana na dječjoj zabavi, umorna od buke i gužve, odvojila se od ostalih kako bi i tamo mogla izraditi prijatelje s kojima će se ugodnije družiti. Ali ovaj puta je njenu izradu promatrao jedan dječak koji je, oduševljen Mišinim izrađenim prijateljima, i sam htio naučiti kako ih izrađivati. Zajedno, izradili su cijeli grad u kojem su nastanili izrađene prijatelje. Dječak Josip ju je potaknuo da i drugima pokažu što su izradili. Iako se na prvu prestrašila, uz Josipa se Miša osjećala sigurnije i samopouzdanije, te je pristala. Druga djeca su također bila oduševljena njihovim uradcima, a Miša je uz pomoć izrađenih prijatelja po prvi puta stekla i one prave.
Kao što sam već navela, ova slikovnica mi je bila poput melema na ranu. Preslušavajući edukaciju o dječjim talentima, dodatno sam uočila koliko me zapravo različitost između mog i sinovljevog karaktera sprječavala da ga bolje razumijem. Sprječavala me da vidim stvari iz njegove perspektive i promatram svijet njegovim očima. Uporno sam ga htjela ukalupiti u neke standardne obrasce ponašanja, iako svjesna da je potpuno drukčiji. No sada, uz Isusovu pomoć, pokušavam biti osjetljivija na svoje postupke prema njemu znajući da je on jednostavno drukčiji i da zahtjeva drukčiji pristup u gotovo svim situacijama. Dosad sam znala nerijetko biti i isfrustrirana jer on nije poput braće, jer u svemu zahtjeva drukčiji pristup, no Isus mi sve više pokazuje koliko je zapravo posebna njegova posebnost i koliko se isplate svo dodatno vrijeme i trud koje on treba i zahtijeva. Jer iako najzahtjevniji, ujedno je i najtopliji i najnježniji i svojim riječima, svojim zagrljajima i poljupcima pruži ljubav i pažnju kako rijetko koje dijete može.
Također, uz ovu slikovnicu, s djecom se lako povede razgovor o tome kako je Isus svakome od nas povjerio poseban talent. I upravo ti naši posebni talenti kada se udruže zajedno čine jednu najposebniju cjelinu. Isus treba baš svakoga od nas, kako bi Njegov plan spasenja bio što uspješniji. Netko će Isusa upoznati kroz pjesmu, kroz tekst, kroz sliku, kroz razgovor, kroz molitvu, kroz nešto možda novo i još nepoznato. Zato je važno da cijenimo svakoga, svačiji talent i svačiji trud i ne smijemo dopustiti da naša različitost bude razlog za nerazumijevanje i odbacivanje, dapače, baš tim osobama moramo pružiti dodatnu ljubav, dodatnu pažnju, dodatno razumijevanje. Na to nas Isus i poziva.
Grlim,
Anja
